Slavili Boga smo na svom domaćem jeziku koji Katolička Crkva već 2000 godina naziva lingua illyrica
Cristus vincit – Veritas vincit
Već na početku Velikog Tjedna – uoči Uskrsa 2014. u Hrvatskoj se je dogodilo pravo čudo: u velikoj nakladi izišao je, u režiji 'Večernjeg lista' pretisak "Hrvatskog zavjetnog Križa", zbirke nabožnih i vrlo učenih priloga koje je sakupio u jednu cjelinu fra Svetislav Krnjak, franjevac hrvatskog sjevera. Snažni i učeni duh fra Svetislava nas je ovim događajima oslobodio dviju velikih dvojbi koje su gušile našu dušu kao pojedinaca, i našu skupnu memoriju kao Dinaraca odnosno Hrvata.
Fra Svetislav nas je definitivno poučio da je točno ono što piše u sv. Evanđelju – da je kršćanstvo kalemljeno na naše adventsko jednoboštvo za živih apostola i da se od tada nije nikada gasilo. Mi smo slavili Boga na svom domaćem jeziku koji Katolička Crkva već 2000 godina naziva 'lingua illyrica' i pisali smo na svom jeziku našim slovima u dvije verzije – na glagoljici na sjevernim dijelovima Jadrana, i na ilirici na južnim dijelovima naše, do bola lijepe domovine.
Najstariji naši pravni spisi bili su pisani našim narodnim jezikom: 'Istarski razvod' i 'Vinodolski zakonik' pisani su glagoljicom, dok je 'Poljički štatut' pisan iliricom. Da je to pravi naziv za naše drevno ilirsko pismo, dokazuje i naziv naših svećenika na Poljicima i na Braču 'popovi ilirci', jer su se oni koristili u vjerskoj službi našim jezikom i iliricom kao pismom (Poljički zbornik II., Zagreb, 1971.). Kao što god su, dakle, sjevernije, naši narodni svećenici nazivani 'popovi glagoljaši', koji su se služili glagoljicom, tako su južnije nazivani 'popovi ilirci', jer su se služili iliricom.
Prvi dokaz o našem adventskom jednoboštvu ilustriran je 'Zapisom na Rešetarici' u Livanjskom Gornjem Polju, a drugi dokaz je vrlo uvjerljiv sadržaj 'Lištanske ploče', koju je fra Bono Vrdoljak pronašao u arheološkom nalazištu u selu Lištani u – Donjem Livanjskom Polju. Livanjsko polje, nekad vlasništvo moćnih Dalmana, a kasnije i imanje hrvatskih kraljeva Trpimirovića, postaje definitivno naš dinarski 'Tibet' – zemlja slova, a ne snova.
Fra Svetislav Krnjak se ne skanjiva uzeti u obzir prvi dokaz kao mazdajski pečat uzet dvama citatima iz Zarathustrinih 'Gatha' i time nas podsjeća da je toga naša Sv. Crkva Katolička bila svjesna snage i upliva Zarathustrine vjere na prostorima oko istočnog Mediterana, uzme li se u obzir ona prekrasna Rafaelova freska u vatikanskoj Biblioteci 'Atenska škola' na kojoj se vidi helenski učenjak Ptolomej s globusom Zemlje u rukama, sučelice sa Zarathustrom koji u rukama drži – globus Neba. Time je živo tijelo vjere koja je spoznala Boga i proslavila ljudsku vjeru u poznavanju Prirode u golemim prostranstvima Neba. A to je čisto katolički način da se štuje Advent kao nadahnuća po kojima su vidovnjaci u Antici osjećali dolazak na zemlju Kraljevstva Nebeskog ne samo u jednoj ondašnjoj religiji.
O značenju ove prave pobjede istine nad nesuvislim superprodukcijama mitomana – panslavista i pseudo-znanstvenika, kako na području povijesti tako i na povijesti jezikoslovlja: datum 15. 4. 2014 bit će zapamćen kao skromna ali neizbrisiva pobjeda istine o nama i pada izmišljotina koje su stoljećima gomilali šamani poganski mitomani, koji su, plaćeni da to čine od raznih okupatora naše Domovine, išli za tim da nam zabrane da održimo u svojoj svijesti da smo ono što smo oduvijek bili i što mi još uvijek jesmo, dok oni htjedoše da nas prisile da budemo ono što ni naši predci ni mi sami nikada nismo bili.
Okrutni azijatski o kojima je s užasom pisao Prokopije iz Cezareje u svojoj knjizi 'Rat s Gotima' djelujući na dvoru u Konstantinopolu koji su utemeljili i sve do Justinijana Velikog održavali ilirski carevi, kao središnjicu Rimskoga Carstva, a nakon propasti Zapadnog, Latinskog carstva, održali imperatori (od Heraklija basileios) su u povijesnoj stvarnosti istočno, odnosno Ilirsko carstvo – Ilirski carevi vladali su civiliziranim dijelovima nekadašnjeg Rimskoga Carstva od Dioklecijana do pada Carigrada pod Turke.
Visokotiražna redicija 'Hrvatskoga zavjetnog Križa' fra Svetislava Krnjaka predstavlja i skidanje zabrane i neznalačkog zapostavljanja ILIRISTIKE, znanosti koja je prethodila KROATISTICI i koje će, ubuduće, biti proučavane u kontinuitetu kao znanost o sudbini Dinaraca na svojoj postojbini – definitivno oslobođeni svih prinuda i sramotnog klanjanja izmišljotinama panslavizma. Zahvaljujući ljudskoj genetici, sad znamo da su svi napori o održanju samosvijesti naših popova glagoljaša, franjevaca i novovjekih iliraca bili – dokazom da je vrlo teško u uvjetima ropstva i rarobljavanja svjedočiti za istinu. Fra Svetislav nam pomaže da s ponosom ponavljamo: Christus vincit – Veritas vincit.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više