SDP-ova i Pupovčeva politička smicalica prvoga reda

Predizborna kampanja za Europski parlament teče u tišini

 

 

Do izbora za Europski parlament 25. 5. 2014. ostalo je još deset dana, a u javnosti je nevidljivo da će se ovdje ikakvi izbori uskoro uopće i održati. A bit će ih, birat ćemo 11 od 751 zastupnika – njih čak 1,46 posto. Tolika je naša parlamentarna i odlučujuća zastupljenost „u Europi“. Za 0,0145 mjesta, prostora, sjedalica, natjecat će se 25 lista, 24 stranačke i neovisna Ante Đapića, svaka s 11 kandidata, njih sveukupno 275.

Gdje je nestala predizborna kampanja, jer u medijima elektroničkim s nacionalnom koncesijom i u tih nekoliko dnevnih listova jednostavno je nema. Zanimljivo je kako se mnoge „liste“  odriču i svojih termina na HR-u, a kako je na Kukuviziji ne znam, ne gledam.

 

Nevažni izbori?

 

Kampanja se izgleda odvija „na terenu“, po gradovima i možda ponekom selu, ponajviše nalik kampanji za unutarstranačke izbore,  ali ni s njega uglavnom nema izvješća osim što neki portali redovito prenose kada HDSSB i partneri buče protiv Karamarka i HDZ-a. Utjecajni mediji čak ni tu prigodu ne koriste. Ova predizborna kampanja izaziva manju medijsku pozornost od mjesečnih anketa o (ne)popularnosti stranaka, partija i političara. Mnogi ih takvima i vide: kao relativno realnu anketu na uzorku od dvadesetak posto biračkog tijela. Treba pritom imati u vidu da je Hrvatska na ovim izborima jedna izborna jedinica, pa će njezine rezultate biti poprilično teško prisličiti budućim parlamentarnim koji se odvijaju u dvanaest prilično raznolikih izbornih jedinica.

 

Još teže, osim u slučaju HDZ-a, bit će iz nje pročitati popularnost pojedinačnih stranaka, izuzimajući razne minorne, (b)laburiste i Orah, jer je riječ o koalicijama. Posebno gusti mrak se nadvio nad kampanjom koju vodi SDP-ova lista, na vrhu koje je Neven Mimica, a u temelju Milorad Pupovac. Bilo je neke predizborne buke oko toga tko treba biti na njezinu čelu, pa su se lile suze nad Piculinom sudbinom: gurnuo ga Milanović tek na peto mjesto. Joj tragedije i za Hrvatsku i za SDP! Zamisli, Picula tek peti!

 

Kukurika na listi zatajila Pupovčevu stranačku pripadnost

 

Ponovimo gradivo: Kukuriku listu tvore SDP, HNS-LD, IDS, HSU i SDSS pri čemu je Milorad Pupovac na njoj zatajio činjenicu kako je član i predsjednik SDSS-a, njezin zastupnik u Hrvatskom saboru, Predsjednik „svih“ Srba u Hrvatskoj (SNV) itd., pa se ovdje pojavio kao „nestranački“ slobodno lebdeći intelektualac, što li. Ustvari je politički „kokošinjac“ iz kojega dolazi Pupovac zatajio SDP jer on mu je ustupio mjesto, što je politička smicalica prvoga reda koje se eto birači-bedaci ne će moći dosjetiti.

LABURISTI – Noćna mora SDP-a i HNS-a

 

Važno je potencijalnim glasačima znati kako je na listi onemoćali HSU, iz kojega već urušenoga „kokošinjca“ je Silvano Hrelja, ali se ne smije vidjeti što se zna kako je na listi i daleko moćniji SDSS. Frazerski rečeno, „legalno i legitimno“, dapače, da Kukurika „lovi“ i glasove Srba, čineći ih tako na ovim izborima donekle i na „mala vrata“ i „političkim Hrvatima“, od čega se njima mnogima doduše još uvijek ježi koža. Nekorektno i nepošteno je onda to ne reći i u „glavu“ liste ne uglaviti i SDSS. Sličnih pojava na drugim listama nema, nigdje se ne pojavljuje čelnik jedne moćne stranke, zastupnik u Hrvatskom saboru i sl., na stranačkoj listi stranke koje nije član, a da nije i formalno u koaliciji. Unio sam eto malo perfidne zanimljivosti u ove posve prešućene izbore.

 

„Ne talasaj“ kampanja

 

Nevažnim ih drže prije svih SDP, HNS i Milanović, pa ih zato i mediji prešućuju, izbjegavaju i oni se nastoje dobiti na način da šaptom prođu. Prođu li šaptom i izgledni poraz u biti u nevažnim izborima bit će puno manji, a mogli bi pasti u zaborav do narednih predsjedničkih, kamo li do parlamentarnih. Da Milanović drhti od njih Linića već bi ga smijenio koji mjesec ranije, a ne usred ili čak pri kraju predizborne kampanje. Ne plaši ga niti negativni utjecaj trenutačnoga unutarpartijskog rusvaja. Nije povjerovao, nije valjda bedast, kako je Linić doista „najpopularniji ministar“, pa je povukao, na žalost jedan od rijetkih državničkih poteza koji bi mu u konačnici trebao donijeti koji glas više, a ne manje kako smatra većina analitičara.

 

U „gnijezdo“ je vratio „mafijaša“ (Kajin) Jakovčića te u njega posjeo i, nestranački, Pupovca, a to će mu sigurno donijeti nešto glasova, što će pri maloj izlaznosti sigurno biti značajno. Bit će i gubitaka u HNS-u zbog obračuna sa Čačićem. Mogao bi  ministar Jozo opet ostati doma. Ipak, poraz Kukurike je izgledan, prvenstveno zbog loših rezultata rada Vlade, što je ujedno i glavni  razlog nastojanja SDP-a i HNS-a da se ovi izbori održe pod sloganom „ne talasaj“, odnosno u moru tišine. Treba reći kako ovakva kampanja odgovara i HDZ-u.

 

Manje stranke-koalicije, koriste ove izbore kao priliku za promociju za naredne predsjedničke i parlamentarne. HDSSB ima svog predsjedničkog kandidata dok Orah, laburisti i NF igraju u kolu s Ivom Josipovićem. Usput, taj je trenutačno na predizbornoj turneji po Americi na kojoj mu se, unatoč najavama s Pantovčaka, nije ni nakratko pridružio predsjednik SAD-a Barack Obama.

 

NF izmislio „bez-ideološku ideologiju“

 

Kad se pojavio Gabrićev NF kao tipična predsjednička stranka, mediji su ga pronosili više nego Severinu i njezine medijske „uradke“. Penjao se po rejting-ljestvama skoro trkom. U zadnje vrijeme ga nešto nema. Zamračilo ga. Nekomu se zamjerio. Možda je pretjerao uporno ponavljajući kako je Vlada nesposobna, držeći njezine članove skoro bedacima, no vjerojatno je objašnjenje nešto složenije. U koaliciju je privukao HSLS, Jadranku Kosor i PGS. Napunio je tako stari mijeh starim ukisljenim vinom. Prvo koalicija „Kosor i Kosor“. HSLS je stranka u nestanku već godinama, a Darinka Kosora je na zagrebačkim izborima spasio Vladimir Ferdelji. Jadranka Kosor se nakon gubitka stranačkih izbora sasvim pogubila i umjesto da igra ulogu dostojanstvene bivše Predsjednice Vlade, ma kako tamo bila zasjela i pored činjenice da je za predsjednicu HDZ-a izvikana, a ne izabrana, ona sve dublje tone i gubi se na dnevno-političkim sitnicama, pritom najčešće zauzimajući suprotnu stranu od one koju je do jučer zastupala  kao hadezovka. Ona je doista u velikoj promjeni.

 

PGS je na ovoj listi jedina donekle prava stranka. Vrhušku NF-a čine inače uspješni biznismeni – kao šefovi ovdašnjih predstavništava multinacionalki i Dren Žekić svjedobno i šef predstavništva Privredne komore Srbije. Tu je i psihijatar Miro Jakovljević koji je sigurno zaslužan što je Nikica Gabrić samnjio svoju violenciju i agresivnost u nastupima. Najbizarnije pak Gabrićevo zastupanje nečega što bi se moglo nazvati „bez ideološkom ideologijom“. Forum nema ideologiju, a onda valjda niti svjetonazor, jer to nisu inačice. Za početak, kad se bolje zaviri u tu bajku nazire se vrlo čvrsta ideologija efikasnosti, a ta „dere“ pod svaku cijenu i na sve strane, ali o tom potom. Trenutačno NF i partneri ne prolaze na ovim izborima, ali njima oni ni nisu glavni cilj, smjeraju na parlamentarne.

 

Orah i laburisti

 

Zvijezda medijsko-političke scene je trenutačno Mirela Holy: ta se u štiklama i tamno tamnoj odori koja je za HOS-ovu čisti mrak, o čemu šuti udrugarska totalitaristička osovina Teršelić-Pusić, prodajući zelenu idelogiju u podlozi s crvenom, vere po medijskim ljestvama  brže od vjeverice. Ona je adut SDP-a i Ive Josipovića, naročito ako maknu Milanovića. Već je rame uz rame s njim. Orah je taj plod bez klice, politički mućak, no ovdje sam ga već „stucao“ pa se ne ću ponavljati.

Laburistima također nešto ne cvatu ruže crvene, a ni žute. Toj ekipi starih haenesovaca, rigidnih prokapitalista čačićevskog tipa, sada pro-radnika i bivših sindikalista i esdepeovaca (Jaro Pecnik), reklo bi se, sve samih neradnika, a pro-radnika. Ovdje su mjehovi u odnosu na Nikičine još stariji, a vino je već u stadiju octa. Osnovno obilježje njihova djelovanja je lešinarenje po političkoj sceni, najčešće u formi demagogije. Najnoviji primjer je traženje rješenja čak i konsenzusom  za građane u blokadi i pod ovrhama.

 

I Josipović je, zamislite, „za“. Vrata za taj teški društveni problem otvorila je i aktualna vladajuća koalicija, nevažno zašto, treba to iskreno priznati, a pretpostavljam kako nema niti najmanje stranke koja se s rješavanjem ovoga teškog društvenog problema ne bi složila. Iznositi ga stoga kao nešto vlastito i autohtono u najmanju ruku je politički nekorektno, osim što je pišljiva demagogija. Kako će proći Laburisti teško je predvidjeti jer „grickat“ će ih i Nikičini „bez-ideolozi“ i Holičin crno-zeleno-crveni koktel. Laburisti su inače smogli neku lovu pa se učestalo reklamiraju po radijima.

 

Domoljubi, HDSSB i ostali

 

Ostali su nam još kako sami sebe nazivaju – domoljubi, na čelu s HDSSB-om. Puno je u toj koalicijskoj vreći rogova i naročito taština, pa se za to ni nisu uspjeli profilirati kao čvršći blok. Turneje po Hrvatskoj možda će također pomoći nekim članicama ove koalicije da postanu prepoznatljivije za parlamentarne izbore, a ponešto promoviraju i prof. Milana Kujundžića kao predsjedničkog kandidata, pri čemu će on, kad za njih dođe vrijeme trebati paziti da ne bi postao Josipovićev „zec“. Ova koalicija, prvenstveno HDSSB, uglavnom dere po HDZ-u. To je donekle i logično jer na birače SDP-a, pa i ostalih oraha, laburista, NF-a… teško može utjecati. Istovremeno u zadnjih godinu dana HDSSB u koaliciji s SDP-om i Laburistiama skoro je uneredio Ustav RH na pozicijama daleko od domoljubnih o čemu smo pisali, i to im ako nitko drugi mnogi domoljubi nisu zaboravili. Teško će iz te jame koju su si sam iskopali.

 

Postoje najave s njihove strane i o mogućim koalicijama s NF-om, Orahom i Laburistima, a sumnjam kako takvu koaliciju odobravaju njihovi potencijalni birači. Ukratko „domoljubi“ su u nekakvom popriličnom „miš mašu“, kao da i oni strjeme nekoj „bez-ideološkoj ideologiji“. Neki dan je Dinko Burić učinio još jedan za demokraciju neoprostivi gaf pristajući uz neformalnu radnu skupinu unutar Odbora za nacionalnu sigurnost Sabora RH, koja je nepravnim putem krenula u obračun s Tomislavom Karamarakom. Dakle,pristao je na tipični partijski sud i obračun. Svaka čast! Ukoliko ova lista dobije jedan mandat, što joj unatoč svega želim, može zatamburati i zapjevati. Na prošlim izborima tri liste, HDZ, SDP i Laburisti s partnerima osvojili su 70,7 posto glasova. Skoro 30 posto ih je propalo. Ovoga puta će ih vjerojatno „propasti“ manje jer su HSS, HSLS, HDSSB, Hrast i Jakovčić, koji su tada ukupno osvojili čak oko 14 posto glasova, sada  na kandidacijskim listama. Zaključno, predizborna kampanja, osim u tišini, teče i kao vrsta unutarstranačkih izbora – tko najbolje uspije animirati članstvo i kako ono proširi „animaciju“ u svom krugu, taj će pobijediti.

 

Mato Dretvić Filakov