I ovoga svibnja protuhrvatski elementi ponovili svoje izdajničko djelovanje

Zoran Milanović je izrekao dosad najveću laž protiv Hrvatske i Hrvata

 

 

U svibnju su se u hrvatskoj povijesti dogodili mnogi važni događaji koji se različito tumače i koji izazivaju već desetljećima ideološke sukobe i podjele u hrvatskom narodu. Mjesec svibanj počinje praznikom rada, radničkim praznikom borbe za prava radnika koji su danas upravo u vrijeme vladavine socijaldemokrata najviše obespravljeni i koji se bore da sačuvaju dostojanstvo rada i radnog mjesta. Ove godine radnici su Vladi dali crveni karton i zatražili prijevremene izbore.

Izdajnička izjava predsjednika Vlade

 

Drugoga svibnja 1991. dogodio se veliki zločin ubojstvom i pokoljem 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu. Ove godine, kao i svake godine, taj dan je obilježen komemoracijom i polaganjem vijenaca u spomen hrvatskih redarstvenika. Međutim, došlo je do novih sukoba između vlasti i branitelja, ponovno su kao i prošle godine u Vukovaru formirane dvije kolone. Na jednoj strani bili su branitelji i narod a na drugoj strani predstavnici državnog vrha odnosno protokola. Branitelji su smatrali svojim pravom ne samo da u miru i šutnji polože vijence nego su željeli držati govore i reći svoje mišljenje i upitati vlast zašto u Borovu Selu postoji spomenik četničkom zločincu Vukašinu Šoškoćaninu. Državna vlast kao i prošle godine u Vukovaru osudila je takvo ponašanje branitelja smatrajući da se političkim govorom narušava pijetet žrtava te su zastupali stajalište da na komemoracijama ne treba izražavati nikakve emocije nego samo položiti vijence kako se ne bi Srbi doveli u neugodnu situaciju, kako ih se ne bi uznemirilo.

 

Milanović je najveći izdajnik

 

Međutim, državni vrh je ponovno na obilježavanju obljetnice proboja zatočenika koncentracijskog logora u Jasenovcu pokazao svoju neprincipijelnost i dvostruka mjerila. Komemoraciju u Jasenovcu, kao i uvijek, nije bilo samo odavanje pijeteta žrtvama nego i politički skup, s vatrenim političkim govorima u kojima su govornici iznijeli niz neistina pa i neargumentiranih optužba protiv hrvatskog naroda. Predsjednik Vlade Zoran Milanović ponovio je svoje neistine kojima je optužio ustaše da su prije Hitlera i prije masovnih nacističkih zločina prvi u Europi počinili masovne zločine i masovno ubijali što je potpuna neistina kojom se želi reći da je hrvatski narod bio zločinačkiji nego nacisti i fašisti.

 

Mirjana Kasapović u svom opširnom članku u Večernjem listu navodeći jake argumente zašto je nužno smijeniti Zorana Milanovića i kao predsjednika SDP-a i kao predsjednika Vlade osvrnula se i na njegovo izvrtanje povijesti i lažne optužbe koje optužuju Hrvate da su u Europi prvi krenuli u masovna ubijanja i likvidacije prije nacista u Njemačkoj te je između ostalog napisala: "U nedavnom govoru u povodu obilježavanja obljetnice proboja zatočenih iz koncentracijskog logora u Jasenovcu Zoran Milanović uputio se u reviziju povijesti Drugoga svjetskog rata i razdoblja koje mu je prethodilo, što je zgrozilo domaće povjesničare". Međutim, nije Zoran Milanović bio jedini koji je iskoristio komemoraciju u Jasenovcu za vatreni politički govor i u kojem je povezao ustaške zločine sa stanjem u sadašnjoj Hrvatskoj, nego je to učinio i predsjednik Ivo Josipović. Josipović je nastavio sa svojim kontinuitetom iznošenja optužbi protiv hrvatskoga naroda neistinito prikazujući današnju Hrvatsku kao dolinu zmija u kojoj one vrebaju odnosno da "zlo ne samo da nije nestalo nego je tu i još vreba".  

 

Dakle, i dalje državni vrh pogrješno povezuje zločine u Jasenovcu i druge ustaške zločine s današnjom Hrvatskom te govori kao da u Hrvatskoj postoje jake ustaške zločinačke snage koje vrebaju i koje samo čekaju da ponovno učine zlo koje je učinjeno u Jasenovcu. Najgore je što peta protuhrvatska kolona i obnovljeni velikosrpski nacionalizam pokušavaju borbi hrvatskih branitelja za hrvatski Vukovar povezati s ustaškim zločinima i tvrditi kako danas u Hrvatskoj ponovno jača "ustaštvo" i kako su Srbi navodno ponovno ugroženi. Dakle, krajnje je vrijeme da državni vrh shvati da u hrvatskim srcima ne živi ustaška zmija, da Hrvatska nije zmijska dolina, nego demokratska država u kojoj ustaše nisu nikakve politička snaga i u kojoj ne prijeti nikakva opasnost od novih Jasenovaca.

 

Politički govori i u Borovo Selu

 

Nemam ništa protiv toga da se o zločinima u Jasenovcu govori emocionalno, da se drže politički govori, međutim smetaju me dva kriterija. Kada se u Hrvatskoj govori o ustaškim zločinima, kada se odaje počast žrtvama onda nikom ne pada na pamet da kaže kako treba izbjeći emocije i političke govore kako se time ne bi narušilo pijetet žrtava. Smeta me što postoje dva kriterija i dva načina ponašanja, kada se odaje počast hrvatskim žrtvama u Borovu Selu, Vukovaru i drugdje, inzistira na tome da se ne smiju držati politički govori niti bilo kakvi govori odnosno da sve treba svesti na protokol bez emocija, srca i duše. Uvjeren sam da je to pogrješno, da u svim slučajevima treba govoriti istinu, da treba postupati na jednak način jer ako se brane emocije, ako se brani govorenje istine onda se ustvari želi izbrisati sjećanje na prošlost, onda se te komemoracije svode na puki protokol.

Vukašin Šoškoćanin s uobičajenim rekvizitom protiv Hrvata

 

Osmoga svibnja, na Dan oslobođenja Zagreba zaoštrile su se stare podjele i sukobi. U Gradskoj skupštini grada Zagreba održana je svečana akademija u povodu oslobođenja grada Zagreba na kojoj su odane najveće počasti Josipu Brozu Titi kao tobožnjem heroju i Hrvatu koji je najzaslužniji što smo bili u redovima antifašističke koalicije i što je pobijeđen nacizam i fašizam. I tu su se čule vrlo jednostrane ocjene koje su išle tako daleko da su svakoga tko ukazuje na crnu stranu Tite i komunističkoga totalitarnog sustava proglasili hrvatskim neprijateljem koji radi protiv interesa hrvatskog naroda. Isti dan već po sedmi puta građanska inicijativa "Krug za trg" na Trgu maršala Tite okupila je oko 300-injak građana koji su ponovno zatražili da se Trg maršala Tite preimenuje u Kazališni trg. Navodeći brojne argumente kojima su optužili Titu za brojne zločine koji su se dogodili poslije Drugoga svjetskog rata.

 

Dosta je veličanja megazločinca

 

Dakle, imali smo dva skupa u isto vrijeme, na jednom je Tito proglašen najvećim hrvatskim herojem o kojem se ne smije ništa negativno reći a na drugom je Tito svrstan u najveće zločince poslije Drugoga svjetskog rata. Stjecajem okolnosti na 4. programu Hrvatske televizije imao sam priliku polemizirati s mladim povjesničarom dr. Hrvojem Klasićem koji je žestoko branio pogled na Titu kako je iznesen u Gradskoj skupštini na svečanoj akademiji a ja sam pokušao navesti argumente zašto mislim da je potrebno promijeniti ime Trga maršala Tite odnosno zašto je potrebno politički osuditi razdoblje komunističke Jugoslavije poslije 1945. godine na čelu s Titom u kojem je sve do 60-ih godina vladao pravi staljinistički sustav i u kojem su počinjeni masovni zločini posebno protiv hrvatskog naroda. To je bila i prilika da ponovim svoj stav koji stalno zastupam a koji ukratko glasi: hrvatski narod se ne će riješiti prokletstva povijesti i ideoloških i drugih sukoba podijeljenog hrvatskog naroda sve dok se ne postigne što je moguće širi konsenzus u prihvaćanju istine o prošlosti.

 

A po mojem mišljenju istina je da je hrvatski narod prošao pakao dva totalitarna sustava najprije ustaškog a zatim komunističko-titoističkog. Istina je da ni slovo U ni crvena zvijezda petokraka nisu donijeli slobodu, demokraciju hrvatskom narodu i da je hrvatski narod tek u Domovinskom ratu stvorio demokratsku višestranačku i slobodnu državu te da zato sadašnjost i budućnost Hrvatske treba graditi na vrijednostima Domovinskoga rata te da treba završiti ideološke borbe za bolju prošlost. Međutim, to nije moguće bez suočavanja s istinom i u jednom i u drugom totalitarnom sustavu i uspostavljanja novog jedinstva o temeljnim vrijednostima na kojima ćemo graditi demokratsku i slobodnu hrvatsku državu. Te vrijednosti su danas ponovno ugrožene i prelamaju se upravo kroz borbu za hrvatski Vukovar.

Milan Bandić – čovjek koji zarađuje političke bodove na najjadniji način

 

Zbog svega toga ne smije se zaboraviti da novi zamah starim sukobima i podjelama daju i podjele vezano za istinu o Vukovaru i različita stajališta prema onom što se danas događa u Vukovaru. Ogromna većina naroda i branitelji smatraju da Stožer za obranu hrvatskog Vukovara okuplja hrvatski narod da još jedanput obrani hrvatski Vukovar od nove velikosrpske agresije. Ti problemi iz dana u dan sve više eskaliraju pogotovo nakon kriminalizacije vukovarskih branitelja i presude od osam mjeseci zatvora s kušnjom od dvije godine predsjedniku Stožera Tomislavu Josiću. Toj presudi prethodila je jedna velika medijska sotonizacija vukovarskih branitelja pa čak i vukovarskih majki. Zato su i ove konfrontacije vezane za Dan pobjede oštrije nego ranije. Na skupu pred Hrvatskim narodnim kazalištem govornici su čak ustvrdili da se 8. svibnja ne može slaviti kao dan oslobođenja jer to nije bilo oslobođenje nego uvod u novo ropstvo hrvatskog naroda u totalitarnoj Jugoslaviji.

 

Misli, da bi morali izaći iz crno bijelih podjela i pokušati smiriti situaciju i težište bobe za bolju prošlost prebaciti na borbu za bolju budućnost. U ovom mjesecu zabilježili smo i obilježavanje godišnjice smrti Josipa Broza Tite koje je dobilo dosta prostora u medijima u kojima na žalost nije bilo ni riječi o tamnoj strani titoizma i njegovoj odgovornosti za zločine koji su bili masovni.

 

U ovom mjesecu imamo i obilježavanje rođenja Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika koje će obilježeno promocijom knjige pod naslovom "Oslobađajuće presude Haaškog suda Tuđmanovoj Hrvatskoj". I oko toga postoje sukobi u Hrvatskoj jer peta kolona u Hrvatskoj i dalje ne priznaje da su oslobađajuće presude Gotovini i Markaču bile oslobađajuće presude Tuđmanu od brojnih lažnih optužbi ne samo u Den Haagu nego i u Hrvatskoj. Rasprava na Međunarodnom sudu pravde u Haagu u povodu tužbe Hrvatske protiv Srbije za učinjeni genocid i protutužbe Srbije pokazale su da se srpska politika nije nimalo promijenila i nije otišla ni korak dalje od Miloševićeve politike te da i dalje verbalnom agresijom i obnovom velikosrpskih pretenzija prema Hrvatskoj i dalje smatra da je Vukovar srpski grad te uživa u politici hrvatskoga državnog vrha koji nasilnom uvođenjem ćirilice u Vukovar pomaže da se Vukovar obilježi kao srpski grad.

 

Bleiburg i Križni put – najveća knedla u grlu jugoslavena

 

Tu je i tradicionalno održavanje komemoracije u Bleiburgu. I tu je napravljena ogromna pogrješka. Sadašnji državni vrh ukinuo je pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad obilježavanjem komemoracije žrtvama Bleiburga i Križnog puta. Obilježili smo u ovih dana i godišnjicu smrti Ivice Račana koji je bio bitan čimbenik u stvaranju i obrani hrvatske države podržavajući predsjednika Tuđmana i njegovu politiku u svim bitnim kriznim situacijama. Ja sam bio prvi hrvatski političar s ljevice koji je u ime Sabora održao govor na Bleiburškom polju. Bio je to jedan od najtežih dana u mom životu jer zbog silnih prosvjeda nisam mogao održati govor nego sam samo rekao nekoliko rečenica. Okupljeni na Bleiburgu koji su godinama tamo dolazili u strahu, koji nisu smjeli govoriti da su njihov najmiliji ubijeni na Križnom putu i drugdje, mene su doživjeli kao predstavnika bivšeg Saveza komunista Hrvatske. Sutradan je Ivica Račan u miru položio vijence u Bleiburgu. Bio sam napadnut žestoko poslije i od crvenih i o crnih. Crveni su uživali što sam doživio žestoke prosvjede i govorili tako mu i treba zašto je uopće išao na Bleiburg. Crni su me napali jer i njima nije odgovaralo da dođe do pomirbe. Ja sam tada uspio ipak reći da ćemo zatvoriti krvave hrvatske mostove kada crveni s pijetetom dođu se pokloniti na Bleiburg a crni također s pijetetom u Jasenovac. Nakon dvije godine sam ponovno došao u Bleiburg i bio sam srdačno dočekan i pozdravljen a mnogi koji su mi zviždali dolazili su da me pozdrave i da mi se ispričaju. Pokroviteljstvo Sabora ipak je počelo mijenjati atmosferu zato je strašna pogrješka što je sadašnje vodstvo ukinulo pokroviteljstvo komemoracije žrtvama u Bleiburgu, što državni vrh u punom sastavu ide u Jasenovac a nitko ne ide u Bleiburg. Tako se na žalost pokazuje da verbalne izjave da treba odati počast svim žrtvama o osuditi sve zločine samo je verbalna politika jer na djelu se radi drugačije.

 

Gdje je izlaz? Izlaz je u iskrenom provođenju Tuđmanove politike pomirbe koju je podržavao i Ivica Račan i SDP za vrijeme Račana. Hrvatski narod je malobrojan narod. Živimo u velikoj krizi. Na djelu je ponovno masovno iseljavanje, nezaposlenost, strah od budućnosti. Hrvati u Bosni i Hercegovini su potpuno obespravljeni. Ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini hrvatske političke stranke nisu u stanju postići konsenzus ni u jednom bitnom nacionalnom pitanju. Dakle, izlaz je u promjeni sadašnje politike i stvaranju novog nacionalnog programa u kojem će se dati odgovore na otvorena pitanja nacionalne politike u novim uvjetima. Potrebna je sinergija i okupljanje a ne poticanje razdora i sukoba. 

 

Mjesec svibanj u kojem je i konstituiran prvi hrvatski višestranački Sabor u slobodnoj hrvatskoj državi trebalo bi završiti svečanom sjednicom Hrvatskoga sabora na kojoj bi trebalo pokušati dati viziju  kako izaći iz krize. Trebalo bi sve učiniti da u nacionalnom interesu dođe do prijevremenih izbora i da se početkom iduće godine istovremeno održe i predsjednički i parlamentarni izbori. U ovoj godini bit će i parlamentarni izbori u Bosni i Hercegovini gdje također je hrvatski narod razjedinjen i podijeljeni gdje mu prijeti novi politički poraz ukoliko se stanje ne promijeni. U svakom slučaju burna događanja u ovom mjesecu bitno će utjecati i na buduće sudbinske događaje u kojima se određuje sudbina hrvatskog naroda ne samo u Hrvatskoj nego i u Bosni i Hercegovini.

 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac, Katolički list