Je li SDP spao na Piculu i Komadinu ili se vraća Bandić?

Ne zna se tko lijeniji

Picula je najbolji, Picula apsolutni pobjednik, doduše na gubitničkoj listi. Picula će potjerati Zorana Milanovića, Picula rješenje problema, Picula najbolji drug mehkoga hadezeovca Davora Stiera, oni su spašavali(!) Hrvate u BiH. Piculu već izvikala riječka ćelija za partijskog genseka. Picula sam zasad ne bi, poslije Zorana na čelo Partije, ali bi želio biti „dio rješenja problema“. Milanović ga nije volio pa ga stavio na peto mjesto eu-liste. A to je neistinito. Možda ga nije volio, no lani ga bio stavio na prvo mjesto, pa su partijski glasači, bit će nevični tzv. „preferencijalnomn“glasovanju, kad je već prvi partijaš „preferencijalno“ i zaokružili toliko tisuća puta, najviše. Ili je zaokružen najviše sjedeći na prvom mjestu liste, baš stoga što su glasači partijaša preferencijalno razumjeli – ispravno: CK listu sastavio, odlučio – zaokruži prvoga na listi.

Tonino Picula

Doduše Milanović mu je pritom značajno pomogao, što se prešućuje, pa je na tu listu stavio sve same pik zibnere, uključiv ministra Jozu – haesels-eldeovca koji se prodaje za haenesovca. I dobi Picula na prvome mjestu partijske liste – „preferencijalne „ glasove. Pa mu to nadigne rep. Mediji ga, kako su se okretali od Zorana još napuhnu, dodaju mu značaj, pa Picula Mali odjednom postane Veliki. Napuhalo Piculu do veličine cepelina. Sve su oči uprte u Piculu, pa se i Picula malo ustobočio. Ne će on biti predsjednik SDP-a, što je već pokušao, nego će, valjda, odlučivati tko će to biti.

Račanov Tonino

Tko je Tonino Picula? Račan ga izmislio i ničim izazvan imenovao za ministra vanjskih poslova – trebao mu netko tko će ga bespogovorno, i više od toga, slušati, a u posao se ne će pačati. Anegdotalno, kažu upućeni, ni klamerice za Ministarstvo vanjskih poslova nije kupovao bez Račanova odobrenja. Vrhunski posao ga strefio dvijetisućite, odlučivati nije morao, a putovati se svijetom moglo. Nije se morao ni rano ustajati, Račan je bio, kao i svi diljem svijeta vladajući komunisti, noćni tip. Nije se doduše ustajao tako kasno k'o Koba, taj nije počinjao dan prije dva popodne – to mu je bio cik zore – ali prije jedanaest nije dolazio na posao, što je uzimajući u obzir razliku u vremenskim zonama skoro isto. Pogledajmo samo Račan-Piculinu vanjsku politiku od dvijetisućite do dvije i treće. Najprije onaj zagrebački balkanski „sumit“, koji je zacrtao balkanoidno ponašanje kasnijih hrvatskih vlada, uključivo Sanaderovu i Kosoričinu, a naročito obnovu za Josipovića i Milanovića. Prodaju ili u najmanju ruku nepotrebno kompliciranje oko granice s Crnom Gorom, poglavito što je to uglavljeno u Mesićevoj, nešto kasnije „sukreaciji“  kako Crnogorci nisu napadali Dubrovnik. I nisu – samo su ga i okolicu „malo“ rušili i spaljivali i civilno stanovništvo i branitelje odvodili u roblje.

Na „privremenu“ upravu Crnogorcima je dano 250 četvornih kilometara mora i epikontinentalnog pojasa više od tisuću četvornih kilometara. Onda taj sporazum Račan-Drnovšek, za ministriranja ministra Picule. Doduše nitko ga, naročito ne Račan, za ništa nije pitao, no mogao je pitati sama sebe pa podnijeti ostavku. Ali nije. Odnos prema Bosni i Hercegovini za ministriranja Tonina Picule urušio se do nebrige uz debelu asistenciju Stipe Mesića, kasnije i „sukreatora“ Sanadera.

Najljeniji SDP-ov zastupnik, ne računajući Milanovića

Nakon gubitka državnih izbora 2004. SDP nakon lokalnih Piculu ustoličuje u nekoj koaliciji, za gradonačelnika Velike Gorice. Bila i ta „topla“ skromna priča. Skromni stan u jednom od goričkih „golubarnika“, skromna ženica i pas „floki“ „avlijaner“ što rek'o dr. Pezo, spašen u Oluji. Ma odsječak biografije ne za gradonačelnika grada nastalog na milenijskih nanosima Save već za neku Bijelu  kuću.

Milan Bandić – prijepodne u crkvi, poslijepodne nosi bedž zločinca Tite

Kao gradonačelnik se pokazao neuspješnim pa je naredne izbore izgubio. Goričani su bili zamijetili kao prečesto i predugo „galba“, marenda u obližnjem restoranu koji je posluživao mediteranske delicije na savskom šljunku. Ubrzo je kupio i stan u centru Zagreba  pa je postao možda i svjetski raritet – jednim gradom je vladao iz drugoga. Onda se vjenčao (nova ljubav) negdje oko Bermudskog trokuta za nekoga krstarenja i o tome medijima poslao slike. Natjecao se nakon što je Račan otišao „preko  rijeke“ i za šefa SDP-a, ali neuspješno, potukao ga Zoka. Izabran je 2007. u Hrvatski sabor i tamo bio, kako točno, prema pisanju VL-a konstatira Milanović bio jedan od najlijenijih zastupnika SDP-a. On, naravno, sebe ne vidi pa se među takve ni ne ubraja, a boravio je u Hrvatskom saboru rijetko. Sve u svemu Tonino Picula tipičan je Račanov kadar. U međuvremenu je  stekao i ponešto iskustva oko tih međunarodnih odnosa i politike pa ne razumijem zašto ga nisu „autsorsali“ za veleposlanika u neku mirnu zemlju. Za eventualnog Milanovićeva nasljednika, naročito s obzirom na trenutačno užarenu atmosferu u Partiji, sa stajališta Partije, sigurno nije. Sa stajališta političke konkurencije odličan bi bio izbor.

Molba Bandiću za povratak u Partiju

Usput, potpuno  isto vrijedi i za izravno samoproglašenog Milanovićeva konkurenta Komadinu, kažu također ljubitelja  produljenih marendi. Osobito nakon što je rekao kako bi bio šef Partije, ali ne bi nikakvu ulogu u vlasti. Uostalom svi su vidjeli kako je s ministarskog mjesta utekao glavom bez obzira. Treba poštovati njegovu obranu Linića, no to nije kao što se vidi ni do zadnje kaplje znoja a kamo li „krvi“. I Komadina bi bio dobar izbor za političku konkurenciju.

Bernardić kao novi mandatar umjesto Milanovića o čemu sanjaju već potpoljeni  HNS-ovci(ke)? Mladca koji je, što sam što uz Milanovićevu asistenciju pogubio sve izbore u Zagrebu i temeljito  stanjio SDP, za mandatara i sanjati je neozbiljno. To „mladića“ sanjaju ostarjele „haenesovke đevojke“, no one takvoga više nemaju čime platiti stranka im na oko jedan posto, a promili se u politici uglavnom ne računaju ma koliko visoki bili. A još kad Ratko izađe! Tko onda još ostaje? Doktor od „zdravlja“ Rajko Ostojić? Možda za njim krenu partijske „mase“, ali biračke treba zaboraviti. Doktor „spori“ Mirando, Josipovićev spavač u Milanovićevu  gnijezdu? Njega bi birači teško izabrali i za predsjednika mjesne zajednice. Ostaje nam jedino Predsjednik  Hrvatskoga sabora Josip Leko. Kažu on je i Josipovićevo prijelazno rješenje za SDP dok  opet ne nađu nekoga mladoga i lijepoga, ali poslušnoga. S ovim su glede poslušnosti „fulali“. Taj ne sluša ni samoga sebe.

Ako pak Leko postane prijelazno rješenje, nadaje se jedan mali hrvatski SF: Vrati Leko Bandiću pripadajuću mu knjižicu od „socijaldemokracije“, štoviše zamoli ga da se vrati, pa nam eto možda budućega „gradonačelnika Hrvatske“. Bedasto: Hrvatska nije grad, već ima i nešto zemlje, oranica, šuma, dakle „guvernera“. Najprije iza ponoći trk na Medvednicu, još stigne i na zornicu, dopodne, kako reče  gradski hadezejac Mikulić kleči za Stepinca, popodne  nosi Titin bedž, u ponoć je s darkerima, negdje ubaci i zelene, žute i crvene. Sve vragove. Uostalom ostalo mu je, socijaldemokratu jednom još točno sedamdest i šest života. A koliko je vama?

Tomislav Gradišak