Jesu li Željka Markić i Ivo Josipović u slučajnoj referendumskoj “personalnoj uniji”?

Razlika je samo u izvedbi državnog udara

U subotnjem Obzoru VL-a (20. rujna 2014.) u okviru svojih redovitih „Političkih analiza“ o aktualnim referendumima o izmjeni izbornog sustava, onom inicijative U ime obitelji i slične plebiscitarne inicijative Predsjednika Ive Josipovića pod naslovom „Hrvatska bi mogla biti bankrotirana plebiscitarna diktatura“ pisala je prof. Mirjana Kasapović. Kad su izborni sustavi u pitanju ona nije bilo tko, već jedan od boljih, možda i najbolji njihov poznavatelj/ica u Hrvatskoj, uostalom taj kolegij predaje na FPZ-u. U svojim kolumnama ona ponekad zna – svjesno i namjerno, dakako – „ugaziti“ u ideologiju, pa smo stoga s njom ponekad i polemizirali. Međutim, ovaj tekst je napisala „mrtvo-hladno“ stručno.

U prvom dijelu upoznala je hrvatsku (neuku) javnost, slične političare i udrugare, pa i „stručnjake“ o stajalištima svjetske stručne javnosti (izbornih stručnjaka) o različitim izbornim sustavima i njihovim učincima, pozitivnim i negativnim, na rezultate izbora, te o izbornim  trendovima u Europi. Nakon takve stručne „topničke pripreme“ okrenula se aktualnim referendumima za promjenu Ustava, onome za kojega se upravo prikupljaju potpisi i prijetećega predsjedničkog ustavnog plebiscita, pri čemu je za izradu prijedloga odabrao sedam pravnih „mudraca“, svojih kolega – Arsena Bačića, PF Split, Petra Bačića, PF Split, Sanju Barić, PF Rijeka, Đorđa Gardaševića, PF Zagreb i GONG, Zvonimira Lauca, PF Osijek, Roberta Podolnjaka, PF Zagreb, Branka Smerdela, PF Zagreb – dajući im pritom preciznu „domaću zadaću“ koju su oni uglavnom već i napisali. Računajući Predsjednika Ivu Josipovića, u Stručnom povjerenstvu koje je osnovao, „komponirao“, tek su dvije struke, osam pravnih i jedna – muzička, a i ta samo zahvaljujući stručnom dvojstvu prof. Ive Josipovića. Nema fizičara, matematičara, daleko su od Ustava inženjeri, pa i doktori, psiholozi, sociolozi, ekonomisti, lingvisti, svećenici, profesori i nastavnici, politolozi…

U raspravi o Ustavu eto nema ni „stručne“ demokracije i ona bi se mogla svesti tek na kratkotrajno javno prežvakavanje već zgotovljenih, „kuhanih i pečenih“, prijedloga isključivo (ustavno) pravnih stručnjaka. Na djelu je stručni ekskluzivizam u raspravi o Ustavu koji – navest ću samo toliko – u bitnomu uređuje i demokraciju i razne slobode.

Što su ostali toliko nestručni, da ne napišem „bedasti“, pa ne mogu sudjelovati ni u nekakvom debatnom povjerenstvu? Fizičar, primjerice prof. Davor Pavuna? Ma dajte, taj ne vidi dalje od atoma – samo dublje. Pa kako će se onda nepismeni moći/smjeti o njemu izjašnjavati na referendumu, a mogu? Ne čini li se još komu, osim meni, kako je već pre-dugi niz godina u toj „pravnoj državi“, kako u „staroj“ tako i u Novoj Pravdi, na djelu svojevrsni teror pravnika, no o tome drugom prilikom. Prelazim na drugi dio članka profesorice Kasapović na način što ću ga, skoro u cijelosti, citirati bez komentara. Smatram kako je korisno da se i naši čitatelji upoznaju s njezinim stajalištima, ako nisu imali priliku pročitati njezin izvorni članak, što inače preporučujem.

Navodi iz članka prof. Mirjane Kasapović „Hrvatska bi mogla biti bankrotirana plebiscitarna diktatura“

„U suvremenim demokracijama nije riječ o tome da se stranke izbace iz izbornog procesa ili gurnu na njegov rub, nego da se njihov utjecaj ograniči i demokratski kontrolira. No, u ozračju u kojem buja plebiscitarrni populizam u Hrvatskoj, a koji nepromišljeno i neodgovorno potiču neki stručnjaci, mediji i nevladine udruge, riječ je upravo o tome: da se stranke, ali i parlament koji one kontroliraju, potpuno zaobiđu i da se narod pretvori u glavnog, a možda i jedinog zakonodavca. To pak nije više predstavnička, već plebiscitarna demokracija koja, u to nema sumnje, ne će uroditi ničim dobrim…“  

Krajnji rezultat bi mogao biti, zaključuje zatim prof. Mirjana Kasapović – „Hrvatska kao bankrotirana plebiscitarna diktatura“. „Takvom ozračju pridonosi, na žalost, i aktualna inicijativa predsjednika države o reformi Ustava, pogotovo onaj njezin dio koji predviđa da se potencijalni reformirani Ustav prihvati plebiscitarnim putem mimo volje parlamenta. Nakon što je uska ekspertna skupina izradila nacrt ustavnih promjena skrojen prema predsjednikovim napucima i željama – da nije tako onda bi se ponudila i alternativna mogućnost da se ovlasti predsjednika dodatno suze, da se svede na ceremonijalnu i reprezentativnu figuru i da se, sukladno tome, ne bira više izravnim pučkim izborima nego nekim oblikom kvalificirane većine u Saboru – ustavno bi pitanje trebalo biti riješeno izravnim odnosom državnog poglavara i naroda iz kojega bi bio izbačen svaki posrednik, pa i Sabor. Zvuči poznato zar ne? Predsjednik je kročio na opasan put.

DO ISTOG CILJA SAMO DRUGIM METODAMA – Željka Markić i Ivo Josipović

Sastavni dio predsjednikove ustavne reforme trebala bi biti izborna reforma. To je zbilja čudno budući da izborni sustav u Hrvatskoj nije konstitucionaliziran, to jest, nije ustavno propisan. Nije stoga jasno zašto su se Željka Markić i njezina udruga U ime obitelji okomili na predsjednika države. Pa oni su suglasni o svim bitnim točkama. Prvo, obje strane traže da izborni sustav postane ustavna činjenica premda to nije općeprihvaćena praksa u demokratskim državama i ne jamči stabilnost izbornog sustava. Najstabilnije izborne sustave imaju države koje uopće nemaju pisane ustave, poput Velike Britanije i Izraela, a donedavno i Novog Zelanda. Drugo, obje stane traže da se o izbornom sustavu odlučuje na referendumu – Markićevoj je to zasad jedina „agenda“, a predsjednik države je to upakirao u plebiscitarnu odluku o cijeloj ustavnoj reformi. Treće, obje strane traže jednake promjene izbornog sustava: uvođenje preferencijskog glasovanja i snižavanje zakonskog izbornog praga, te, čini se, i zabranu izbornog koaliranja. To ne može biti slučajno. Među tim dvjema stranama postoji neka politička, ili, što je vjerojatnije, personalna veza“, zaključila je Mirjana Kasapović.

Mato Dretvić Filakov