Ponižavanje hrvatske zastave tamburašenjem o njoj

Zastavu tražili svi oni koji ju nikada ne bi stavili na vidno mjesto

 

 

Više puta sam pokušavao braniti dignitet zastupnika Hrvatskoga sabora, čak i njihovu u hrvatskim okvirima relativno visoku plaću, javno se tako izlažući i mogućem gnjevu javnosti koja baš nema dobro mišljenje o njima. U srijedu 19. studenoga shvatio sam da to jednostavno nema smisla, a neki (mnogi?) to uopće i ne zaslužuju. Nešto manje od tjedan dana nastao je strašan problem sa zastavom koju je kninska gradonačelnica poklonila Kolindi Grabar Kitarović, ako se ne varam, na zatvorenom stranačkom skupu.

Kao što ne drže ruku na srcu kod sviranja hrvatske himne, isto im je tako do hrvatske zastave kao do lanjskog snijega

 

Kao najvažniji prekrio je cijelu Hrvatsku i samo mu je konkurirala „prevažna“ tema  „dvije kolone“ vukovarske – ima li ih ili nema. Ima, prva i peta, pri čemu ona prva vukovarska teče jedan dan, a peta se vuče po Hrvatskoj ostatak godine. ali to je druga tema.

 

Kolindin „zastavni“ crimen

 

Sa zastavom Kolinda nije mahala po Hrvatskoj, uostalom za to je i nepraktična. Bilo je odmah sasvim jasno da je to od petog kolovoza 1995. tko zna koja zastava koju je grad Knin morao skinuti jerbo ju vjetar, kiše, snijeg, sunce s vremenom oštete – pa onda staviti novu. Svakome tko ima i malo pameti, a ne posjeduje višak zloće i zlobe, moralo je biti jasno kako se ne radi o onoj prvoj, Franjinoj zastavi – koja je jedini i pravi simbol, a takav je simbol svakako i ona koja se svaki dan vihori na Kninskoj tvrđavi dok se vihori. A kad je skinuta vjerojatno i oštećena, intenzitet simboličnosti – pobjede u Oluji, slobode, suvereniteta, državnosti… joj slabi. Naročito kad bi ju se držalo u ormaru, a tamo bi ju možda pojeli i moljci.

 

No mediji su, nekako najprije televizije, kojima inače do nikakve hrvatske zastave nije baš stalo, nadigle buku. Pridružile su im se i novine, recimo Jutarnji, kojima je do Hrvatske malo stalo, a kamo li neke njene oštećene zastave, pa udri po Kolindi. U međuvremenu smo doznali kako je grad Knin već poklonio nekoliko stotina rabljenih zastava različitim pojedincima kao suvenir. A nego što, i to vjerojatno onima kojima je takav suvenir srcu drag. Čak su ju dobili i neki svatovi, što je za svaku pohvalu. Problem je samo Kolinda, jedino njoj stranačka suradnica ne smije pokloniti rabljenu kninsku zastavu. Nastala je prava hajka na tu zastavu koju bi mnogi hajkač čim bi je se dočepao vjerojatno u skrovitosti – zapalio.

 

Kako Kolindi oteti zastavu

 

Prof. Milan Kujundžić  je skoro tjedan dana odrađivao samo jednu točku predsjedničkog programa: Kako Kolindi oteti zastavu! Pritom se našao u prikolici koju su vukli – redefinirali smo ovdje „klasičnu“ podjelu „lijevo-desno“, antidomovinski jugokonzervativni mediji – i nije ga u njoj kao svata bilo lijepo vidjeti. Isti mediji imaju i inače zanimljiv odnos prema njemu: On im onako nešto „lupa“ po njihovom Josipoviću, verbalno više i žešće od Kolinde, ali mediji s Josipovićeve „bande“ uporno deru na drugu stranu: Kolindu, Karamarka i HDZ. Posebno me golica činjenica kako mu ni jednom do sada nisu pod nos stavili njegov posjet „grobu od zlata“ u jednoj eunijskoj državi. Inače su mu to radili uvijek kad bi se pojavio u javnosti dok je bio u HDZ-u. Zanimljivo.  

 

Saborski otimači

 

Onda u srijedu 19. studenoga 2014. nastavak sjednice Hrvatskoga sabora. Traži se stanka: HDSSB; SDP, Kajin, Vukšić, Lesar s gorućom temom na kojoj na tankom končiću visi država: Kako Kolindi oteti zastavu? Sad se uključio parlament, kako oporba („oporba“?) tako i SDP. Zastupnik Dinko Burić je toliko grmio da je od vibracija vjerojatno opet krepao sustav elektroničkog glasovanja.  Domo-zastavoljubna patetika bila mu je sjajna, toliko se zgusnula u sabornici da se ništa od nje nije moglo vidjeti, a „zastavni zločin“ je narastao do razmjera da ga više ne bi moglo riješiti hrvatsko pravosuđe, osim možda Nove PravDe. Onda su se javili sadašnji i bivši (b)laburisti pa su i oni, ne bi čovjek vjerovao, dodali iste. Čak je i Kajin „patetizirao“, a o SDP-u ne ću trošiti riječi. Njihovo napuštanje sjednice Hrvatskoga sabora (ustvari još Sabora SRH) kad se odlučivalo o toj istoj zastavi, slobodi njezina vihorenje i sl. sve govori.

HDSSB-ovska cirkusijada u Hrvatskome saboru

 

Što bi uostalom s tom zastavom kad bi ju oteli Kolindi? Neki govornici su se čak pravili blesavi pa imputirali kako je to ona prva, koju su postavili Pume, a zavihorio Predsjednik Tuđman. Kako je krenulo plašio sam se da je neki „eskadron“, možda peti, već krenuo u lov na Kolindu i do završetka točke očekivao nekoga tko bi mogao uletjeti sa zastavom u sabornicu. I slavodobitno viknuti: Evo je! Onda će uzeti škare pa ju podijeliti između stranaka, prema broju zastupnika. Osam od devet dužnih metara će dobiti SDP, a ostatak podijelit će se između HDSSB-a, Kajina, Lesara, Vukšića, pri čemu će HDSSB od svoje „krpice“ polovicu odstupiti Kujundžiću. Svatko tko je gledao ovu raspravu mogao je zaključiti: čime se zastupnici bave ugled u javnosti im je još i dobar.

 

Nema pravih pitanja za stanku

 

Nisu, primjerice, HDSSB-ovci tražili stanku zbog prosvjeda Gorana pred Sabornicom, mogli su odabrati neku temu iz propadajuće poljoprivrede. Evo jedne vanjsko-političke za regionalce: dvadesetak kilometara od granice Srbi i Rusi organizirali vojnu vježbu, manevre. Baš nekako poslije proslave oslobođenja Beograda, nakon čega je onda, 1944. slijedila operacija Srijemski front, a Rusi krenuli sjevernije. Kud baš majku mu opet isto-slično, sličnim putem pa još u društvu Šešelja? Zašto srpsko-ruski manevri nisu održani, recimo, u okolici Valjeva, Niša…? Eto vam pitanja gospodo za Pusićevu, Milanovića, Josipovića. Znam, ne biste ih htjeli uznemiravati, radije biste raspravljali o simboličkoj vrijednosti stote, dvjestote rashodovane zastave i tako onako kokošarski prihodovali koji glasić.

 

Kad su se već dočepali predsjedničke kampanje onda su na pomoć svome kandidatu, mogli tražiti stanku i s dozom slične patetike pitati, ne znam doduše koga, zašto za porezne novce Ivo Josipović vodi kampanju koja tada još nije bila raspisana. No vjerojatno ima pravo  Jandroković: HDSSB ustvari nije siguran tko je njegov predsjednički kandidat. Kujundžić ili Josipović, ili obojica. Tko će znati, možda  kunin rep, kune sa zastave HDSSB-a, viri iz neke ladice, a netko ga pomalo i po potrebi stišće kako bi kuni zlatici odredio smjer.

 

Nakon što se žestoka rasprava o „zastavnom zločinu“ u sabornici već slegla, patetične magle se povukle, stiže „bomba“, ustvari udarac više nalik virtualnoj šamarčini: Kolinda je naime još u utorak zastavu poklonila vukovarskoj udruzi žena, ratnih stradalnica pa su vrli zastupnici ustvari raspravljali kako tim ženama silom oteti famoznu zastavu. Ni predmeta rasprave više nije bilo, uostalom nije zapravo niti postojao – potpuno je bezvezno i apsolutno ukrivo jednostavno medijsko-politički konstruiran. Tako tamburašenje o toj zastavi završi, kako u medijima tako i u Hrvatskom saboru – nadam se prvo i zadnje te vrste. A ugled zastupnika naglo poraste, što će se uskoro vidjeti i u anketama.

 

Mato Dretvić Filakov