Pantovčak je Kolindina gora, Josipović ju napustiti mora

Zašto se kasni sa suđenjem napadačima na dr. Ružicu Ćavar!?

Za masakr u Parizu suodgovorna je i tamošnja policija, koja je teroriste imala registrirane i koje je držala pod nekakvom kontrolom. Bar tako se moglo pročitati u medijima. Bio je to povod za posjet stanici policije na Zrinjevcu, gdje sam nerado zatražio od iste informaciju o mjerama koje su oni do sada poduzeli, povodom terorističkog napada na katoličku aktivisticu 78-godišnju dr. Ružicu Ćavar, na Preradovićevom trgu u Zagrebu, 20. rujna 2014. godine.

Od terorističkog čina je prošlo tri i pol mjeseca, a teško ozljeđena i nikada potpuno oporavljena dr. Ćavar, kao niti ja kao sudionik i neposredni svjedok događanja, još nismo pozivani na nikakav sud. Dvojica glavnih identificiranih aktera: Neven Kovačić i Pavle Močilac, su prema medijskim izvješćima, kao lijevi intelektualci veoma bliski ekstremno lijevim vladajućim elitama. Kako se radi o napadu na katoličku aktivisticu, sud će utvrditi i to, jesu li oni moguće i produžena ruka alkaide u Zagrebu. Kakve zmije u svojim njedrima nosi Hrvatska, najbolje pokazuje, u svom tekstu, odgovorni urednik Dragovoljac.com  6. 1. 2015.

„Na konvenciju mladeži HDZ-a treba doći sa šmajserom, bojnim otrovom, bombom, eksplozivom, da se pobiju govna i gotova stvar“ (Pavle Močilac). Hoće li mu i ova izjava kao kazneno djelo biti navedena u optužnici. Ja ću svjedočiti o njegovom protuzakonitom trganju katoličkih plakata, koje trganje je bilo povod teškom incidentu. Trgao ih je i gužvao apetitom četnika, koji je trgao visibabe i ljubičice da bi zaustavio Hrvatsko proljeće.

Ne možete dobiti nikakvu informaciju. Vi ste kao svjedok dali izjavu i čekajte poziv – kažu meni na miliciji. Da, upravo na miliciji. Zar još 2010. godine, Račan premijer kao bacački rekorder nije iz službe bacio preko 4000 hrvatskih policajaca, na čija mjesta se infiltrirala milicija. Zar Račanova trećojanuarska era ne traje već 15 godina? Ja osobno, kada se god sretnem s njima, ne znam razgovaram li s policijom ili s milicijom.

Treba pogledati u Klaićev Rječnik stranih riječi, kolika je razlika u strahotama između masakra i linča. Dok su ovih dana u Parizu, jednoumnici, masakrom pokušali ugušiti slobodu govora, pisanja i umjetničkog izražavanja, istovremeno u Zagrebu na HTV-u, ispod zidina Berlinskog zida, koji u RH još nije pao, slični jednoumnici, medijski teroristi vrše medijski linč, i bacanjem na ulicu, guše novinarsku slobodu govora i pisanja. Na ulicu se nešto može baciti samo demokratskom većinskom voljom, kako su to danas učinili hrvatski državljani s okruglim Josipovićevim labirintom „To je pravi put“, u kojem labirintu su dominirale zloglasno poredane tri boje: plava, bijela, crvena. I Josipoviću i Radmanu, kao okorjelim jugoslavenima mi ćemo povodom toga zapjevušiti.

Plav, bijel, crveni,

to je barjak drveni.

Crven, bijel i plavi,

to je barjak pravi.

U stihovima objavimo i najnoviju vijest, koju već prenose sve svjetske agencije.

PANTOVČAK JE KOLINDINA GORA,

JOSIPOVIĆ JU NAPUSTITI MORA.

Žarko Marić