S NJEMAČKE DALEKOVIDNICE – Nije u redu Europo!!! Gdje je bila naša Angela Merkel?

Zašto se na inauguraciji nove predsjednice nisu pojavili svjetski državnici, a Hrvatska je i članica Europske unije?

Inauguracija Kolinde Grabar Kitarović bila je više nego dirljiva za Hrvatsku, ali i za iseljeništvo. Bilo je emocija i s jedne i s druge strane, što i ne čudi ako se zna koji su sve pritisci vršeni proteklih godina na sve ono  što je s hrvatskim predznakom. Ljudi kažu krivi smo sami za to što smo ih izabrali, misli se na bivše predsjednike  Mesića i Josipovića. Kada su se glasači nakon Sanaderove vlade odlučili za promjene nisu očekivali kako će te promjene biti drastično odrađene jedino na unatarnjopolitičkom planu, a na ekonomskom totalna stagnacija, gora nego što je i bila za vrijeme Ive i Jadranke Kosor.

Veliko razočarenje u Milanovića i Kukuriku koaliciju rezultiralo je dolasku nove predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Od nje se sasvim razumljivo puno očekuje, jer dolazi kada brod duboko tone. Ovlasti joj nisu velike, ali novoj predsjednici ne će nedostajati energičnosti ni kritika koje već upućuje Milanovićevoj Vladi i nesposobnim ministrima. Upravo takvim balansiranjem snaga pokazuje se kako hrvatska politička scena sve više poprima izraz demokratskog društva. Jer pomalo je pretenciozno da jedna politička stranka ima na vlasti predsjednika države i predsjednika Vlade. Zašto ne bi bili izbalansirani pa da prevladava nadmetanje, zdrave diskusije, dobri projekti, a ne da su samo državne institucije mašinerije vladajućih. To nas je i dovelo do faze u kojoj trenutačno jesmo. I tu se upalilo svjetlo zvano Kolinda.

Dokazala je i u predizbornoj kampanjii dobila veći broj glasova od dr. Ive Josipovića. Iako je svijet podupire, jer izgleda simpatičnija od bivšeg predsjednika, zanimljivo je da naši mediji potiskuju na marginu činjenicu tko se od predsjednika drugih zemalja pojavio u Zagrebu na inauguraciji nove hrvatske predsjednice. Mediji su najavljivali dolazak predsjednika iz susjedstva: predsjednika Albanije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Mađarske, Slovenije, Slovačke te predsjednice Kosova. Broj šefova država na svakoj se inauguraciji kreće oko 10. Najviše, njih 12, bilo je 2000. godine. Možemo li biti zadovoljni s takvim odazivom iz EU-a? Nigdje nikoga od poznatih svjetskih čelnika. A svi kažu Hrvatska je nama izuzetno značajna vodeća zemlja u regiji, ako ništa drugo onda zbog svojeg izuzetno značajnog geografskog položaja.

Nitko da vikne nije u redu Europo, a ni svijetu što na inauguraciju naše nove predsjednice ne šaljete svoje predsjednike Vlada i šefove zemalja. Gdje je Njemačka, Austrija, Švicarska, Francuska, Italija, Španjolska, gdje su velesile: Amerika, Australija, Kanada, Engleska? Gdje je naša prijateljica i podupirateljica njemačka kancelarka Angela Merkel? Kao da su se svi dogovorili i baš urotili protiv nas, te nas ostavljaju u balkanskom blatu, odnosno regiji. Mogu li slati veleposlanike i niže rangirane predstavnike na ovakve svečanosti, posebice kada se ima u vidu činjenica kako je Hrvatska i članica Europske unije?

To ne bi uradili drugim zemljama EU-a

Ne tako davno kada je preminuo kralj Saudijske Arabije na inauguraciju njegova nasljednika nisu mogli doći kancelarka Merkel i predsjednik Joachim Gauch jer su bili opravdano spriječeni. Htijeli su poslati predsjednika Bundestaga, ali su Saudijci to odbili jer po njihovom protokolu na inauguraciji može biti nazočan jedino predsjednik države ili Vlade. A radi se o jednoj monarhiji bez demokratski izabranog predsjednika, dok je Hrvatska demokratski izabrala svoju legitimnu predsjednicu. Bi li na inauguraciju predsjednice ili kralja i kraljice Velike Britanije, Švedske, Danske, Francuske, Nizozemske došli predsjednici vladai državaili bi poslali predstavnike nekih pokrajinskih parlamenata ili veleposlanike  kao što je to bilou slučaju inauguracije predsjednice Kolinde? Bi li Njemačka takve predstavnike poslala ina inauguraciju u druge zemlje članice EU-a? Sigurno NE! E, pa onda konačno da sjednemo s našim dobrim europskim prijateljima pa da vidimo što je to trulo u državi Danskoj i do kada će nas stizati kazna zbog Perkovića i sličnih?

A onda se i EU kao demokratska tvorevina treba upitati:Je li i zašto u njoj postoje postoje države i narodi prve i druge klase? I je li to u redu i dokle će tako biti? Jer ako nekoga već prihvatite gostoljubljivo u svoju kuću onda mu, bilo bi u redu, da dadnete i neku ravnopravnost a ne da ga tretirate kao perifernu personu non grata, onako pažljivo iza leđa. Može li Hrvatski sabor donijeti zakonski prijedlog sa kojim bi se regulirala inauguracija predsjednika države, te da bi njoj mogli samo nazočiti predsjednici država i vlada. Jer sve ovo drugo je poniženje iza narod i za državu, danas Hrvatsku, a sutra drugu zemlju i narod.

Dokle ćemo biti Banana Republik?

Ali naši mediji i dilpomacija kao da puno za to ne mare, već meritum stvari sada žele usmjeriti na udvaranje novoj predsjednici, a diplomati raznih struja i sktruktura ušutkavaju stvari da ne bi ispalo kako nas nitko od velesila ne doživljava posve ozbiljno, što bi iz ovih inauguracijskih činjenica i sasvim logično proizišlo. Ili nas stvarno naši partneri u EU-u doživljavaju u rangu Banane Republik, zbog korupcije, nerada i velikih političkih i ekonomskih skandala, jer im sve više nalikujemo na Grčku? Prema Njemačkoj smo se osramotili zbog Lex Perković, a to je odjeknulo i u drugim zemljama, kako Hrvatska ne poštuje ljudska prava i zakon Europske unije, zbog čega se Vlada Zorana Milanovića mora crveniti. A evo oni se ne stide. Još smatraju da je sve to normalno. A onda zatim i ta naša visoka politika koja ne prizna demokratsku činjenicu podnošenja ostavci u političkom životu.

Sami smo krivi za sve to što nas snalazi na kročenju puta u EU-u, pa i činjenica da nam političari iz zatvora upravljaju strankama. Strani komentatori pitaju se i to s pravom: U kojoj ozbiljnoj zemlji i demokraciji na svijetu ima tako nešto? Njemačka se bivšeg predsjednika Christiana Wullfa rješila zbog bizarnih sitnica, morao je otići zbog sumnje na korupciju, a naši političari s hrvatske scene jedino odlaze dragovoljno u mrtvačkim sanducima. Sramotno i egoistično prema narodu koji ih izabire i ukazuje im svoje povjerenje, koje očito nisu zaslužili ili se u međuvremenu kada dođu na vlast toliko iskvare da ih rođena mater kada ih vidi na televiziji ne može prepoznati.

Nego da se vratimo još malo predsjednici Kolindii iseljeništvu, kojemu su i njezini predhodnici do sada puno obećavali, ali po tim pitanju nije ništa konkretnije napravljeno. Naši ljudi od kojih i mnogi veliki kapitalisti i biznismeni, nisu dobili pravu priliku da mogu svoja sredstva po normalnim uvjetima investirati u hrvatsko gospodarstvo, a velike hrvatske kompanije prodane su strancima, neke i po bizarno niskim cijenama. A zna se da su ih mogli kupiti i naši biznismeni po realno tržišnim cijenama koji bi imali više duše prema radnicima, a i prema investicijama za uspješan dugoročni razvoj tih tvrtki od nacionalnog interesa. Ipak najbolje u svemu tome su prošli ti naši političari "nabiguzonje" i "mister provizije" iz svih stranaka i društvenih struktura i proizveli nam ovo što sada imamo. Neimaštinu i veliko siromaštvo za malog čovjeka!!

Sigurno je da će od predsjednice Kolinde sada očekivati da to ispravi po kratkom postupku preko noći, kao da i odmah poleti u Visoku, da se ne bi kojim slučajem malo zgrijala na Pantovčaku. Ali to sve nije tako baš lako brzo i jednostavno ispraviti, sve to što se nagomilalo proteklih godina. Kolindi se sada nude i mnogi iz iseljeništva. Sve je to lijepo samo predsjednica će, ako se odluči, iz dijaspore trebati izabirati ljude struke koji imaju rezultata u svojemu radu i priznati su u društvima zemalja gdje žive, a ne neke blic karijeriste, koji će samo klimati glavom i biti jedino na dobrobit sebi samima.

Zoran Paškov