Slavene Bačiću, priznaj autorsku krađu!

Hrvatska riječ godišnje dobiva 40 milijuna dinara! Zašto?

Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom članka „U kasi Vijeća 20,5 milijuna“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 619. od 20. veljače 2015. godine.

Slaven Bačić

Umjesto da Petar Kuntić, kao politički (i moralni) lider svih Hrvata u Republici Srbiji, i Slaven Bačić, kao prvi čovjek po svim pitanjima kada je u pitanju hrvatski nacionalni korpus u Republici Srbiji, zatraže da Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (bolje reći Tomislav Žigmanov) donese pojašnjenje oko blamaže svjetskih razmjera s plagijatom našeg nobelovca Ive Andrića i zatraže da NIU „Hrvatska riječ“ (bolje reći Ivan Karan) donese pojašnjenje oko zbirke plagijata poezije „Nosim sebe sa sobom u sebi“ u izdanju ove kuće, gospodin Bačić ispravlja slova i zareze novinarki Slavici Mamuzić i to na uvrjedljiv način, otkrivajući i njezino puno ime, iako se ona u članku „U kasi Vijeća 20,5 milijuna“ iz 618. broja „Hrvatske riječi“, koji Bačić „ispravlja“, potpisala inicijalima. Ljutiti pravnik Bačić (ili ga je to nagovorio tata) sjetio se i temelja Zakona o javnom informiranju, pa kaže:

Novinarka navodi da je vrijeme u raspravi i trajanje replika ograničeno na tri minuta (pri diskusijama na sjednicama HNV), pa bi neobaviješteni čitatelj (inače je do bola smiješna briga Bačića o obaviještenosti cijelog hrvatskog naroda u Republici Srbiji) mogao pomisliti da se radi o nekakvoj osobnoj odluci, a to je određeno Poslovnikom o radu HNV! Bačić navodi ovu trivijalnu „grješku“ jer ima nemirnu savjest (ako je ima?) oko toga. Naime, svima je poznato, sve odluke, pa i o tome kako izgleda Pravilnik u HNV-u su njegove osobne odluke ili osobne odluke njegovog tate i one se donose ovako: Bačići predlože, „oporba“ (osam vijećnika) se buni po tri minute, „bačićevci“ (dvadeset vijećnika) šute kao zaliveni i onda ide glasovanje u kojem „bačićevci“ svi do jednoga (ni jedan ne smije imati drugačije mišljenje) glasuju za ono što su predložili Bačići, a u zapisnik niti ne uđe ono oko čega se bunila oporba! Tako radi Hrvatsko nacionalno vijeće.

Zatim je gospodin Bačić naveo neoprostivu grješku novinarke Slavice Mamužić u nazivima povjerenstva HNV-a, i to baš onih na čelu kojih je njegov tata i veliki Žigmanov! Žigmanovo povjerenstvo, ispravlja gospodin Bačić, se zove „za praćenje povreda“, a ne „za praćenje povrede“ (!!!), a tatino „za priznanja“, a ne „za priznanja Hrvatskog nacionalnog vijeća“(!!!).

Gospodin Bačić navodi da novinarka ne zna visokoumne, visokoznačajne i nedostupne stvari prenijeti običnim smrtnicima, a koje on i njegov tata kao vrhunski pravnici imaju u malom prstu, kao što je, recimo „da ni Srbija ni Konvencija nisu pod Vijećem Europe već je ono usvojilo ovu konvenciju, a države joj samo pristupaju“(!?!). Mi „obični“ smo se, međutim, zgrozili kada smo pročitali predmetni članak Slavice Mamuzić iz prošlog broja „Hrvatske riječi“ jer se tamo kaže da od 20,5 milijuna dinara kojim raspolaže HNV svim hrvatskim udrugama (oko pedeset) i manifestacijama (oko dvadeset) ide 2 milijuna, a za plaće u HNV 6 milijuna i bili smo sretni kada smo vidjeli u ovom broju „Hrvatske riječi“ riječ „ISPRAVKA“. Međutim, čitajući „ispravku“ zgroženi smo još više jer onih 2 i onih 6 milijuna od 20,5 milijuna nisu grješke, već je, ne znamo čime povrjeđena valjda sujeta Gospodina Bačića, koji „ispravku“ čak i zaključuje otrovnim riječima:

„Bojim se da ovo pokazuje ne samo da hrvatskoj zajednici nedostaje kompetentnih novinara, nego nadasve onih koji poznaju manjinsku problematiku. Tim je tragičnije (!!!) ako je ovaj problem evidentan u manjinskome mediju, koji ima više uposlenika nego Hrvatsko nacionalno vijeće i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata zajedno i čije su proračunske dotacije veće nego za HNV i ZKVH skupa!“ Tako smo saznali ono što do sad nismo nikako mogli, da „Hrvatska riječ“ ima „budžet“ od najmanje 40 milijuna dinara – skoro milijun dinara za svaki broj!!!

I tu leži zec, debeli se novci vrte između nekoliko likova iz Subotice na ključnim mjestima svih krovnih institucija Hrvata u Republici Srbiji. Zato su bahati, moćni i mogu raditi što hoće. Može se plagirati i Andrić bez posljedica ako to donosi novac. Zato može direktor jednog zavoda za kulturu cijelog naroda u jednoj drugoj državi ne poznavati djela nobelovca obje te države! Ali cunami interneta, jer o ovoj blamaži bruji cijeli svijet, odnijet će ove likove i sve ono što nose – sami sa sobom u sebi. Kako se, recimo, Žigmanov i Karan mogu pojaviti pred bilo kojim skupom u kojem 90% ljudi zna za ove plagijate?! Gospodine Bačiću, ne nedostaju nam kvalitetni novinari, nedostaju nam kvalitetni i stručni ljudi na vodećim mjestima.

Branimir Miroslav Cakić, Šantića 12/20, Novi Sad