Izjava akademika o školskoj nastavi matematike, fizike,kemije, biologije
S obzirom na različita mišljenja u Hrvatskoj o nastavnim planovima i programima za osnovne i srednje škole, a radi pojašnjenja stava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, slobodni smo ukratko prikazati mišljenje članova Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Obrazovanje u području prirodoslovlja i matematike važno je iz slijedećih razloga:
– pravilno i suvremeno (znanstveno utemeljeno) poimanje Svijeta i razumijevanje prirodnih pojava je dio opće kulture pojedinaca bitne za zauzimanje utemeljenog i uravnoteženog stava i odnosa spram prirode i društva.
– obrazovanje u području temeljnih prirodnih znanosti (fizika, kemija, biologija) bitno je u svakodnevnom životu pri ocjeni i uporabi svih suvremenih dostignuća i sredstava (aparati, informatika, kemikalije, lijekovi, energija, voda, ekologija, medicina itd.).
– obrazovanje u području matematike i temeljnih prirodnih znanosti (fizika, kemija, biologija), uz stečeno znanje, razvija sposobnost egzaktnog (kvantitativnog) poimanja. Ta je sposobnost bitna za predviđanje događaja i donošenje pravilnih odluka u svim sferama života, jer razvija sposobnost uzimanja u obzir većeg broja podataka (parametara). Uz to, ta sposobnost omogućuje originalno rješavanje problema što je bitno za razvoj kako društva tako tehnologije i dr. Iz navedenih se razloga s obrazovanjem u matematici i temeljnim prirodoslovnim disciplinama treba započeti u ranoj učeničkoj dobi.
– obrazovanje u području matematike i temeljnih prirodnih znanosti (fizika, kemija, biologija) daje ključnu osnovicu za studije inženjerstva, medicine, farmacije, biotehnike, matematike, informatike, fizike, kemije, biologije, ekonofizike itd. kao i za odgovarajuće stručnjake na razini srednjeg obrazovanja.
Disciplinarno prirodoslovno obrazovanje
S obzirom na obujam postojećih znanja u području prirodoslovlja već se davno ustanovila potreba za uspostavljanjem pojedinih prirodoslovnih disciplina koje se međusobno prožimaju i nadopunjuju. Temeljne prirodoslovne discipline su fizika, kemija i biologija (molekularna biologija). Ova podjela se pokazala smislenom i praktičnom, a temelji se kako na sadržaju tako i na potrebi za postupnim savladavanjem gradiva. Započinje se s matematikom. Slijedi fizika za koju je potrebno poznavanje matematike. Za kemiju treba znati odgovarajuće gradivo matematike i fizike. Suvremena biologija (molekularna biologija) zahtijeva poznavanje matematike, fizike i kemije. Primijenjene discipline zahtijevaju dobro poznavanje temeljnih prirodoslovnih disciplina.
Interdisciplinarno prirodoslovno obrazovanje
Uči se disciplinarno, a djeluje interdisciplinarno. Proučavanje prirodnih pojava zahtijeva timski rad stručnjaka iz raznih područja (disciplina). U procesu obrazovanja je naročito zanimljivo neku pojavu osvijetliti s raznih strana. Na primjer, ako se govori o našem planetu, treba primijeniti znanje fizike, geologije, geografije, kemije, biologije, ekologije itd. Međutim, pogrešno bi bilo uspostaviti jedan interdisciplinarni nastavni predmet kao npr. „Prirodoslovlje“, osim u najranijim godinama školovanja kada se priroda razmatra na opisnoj razini. U tom smislu postoje zablude i pogrešna nastojanja, no loša iskustva u razvijenim zemljama dovela su do postupnog napuštanja interdisciplinarne koncepcije. Problem leži u nužnoj postupnosti pri savladavanju znanja iz pojedinih disciplina, a i u kompetenciji nastavnika. Interdisciplinarno obrazovanje bi imalo za posljedicu da učenici o svemu znaju površno, ponešto, ali da bit stvari ne razumiju. Međutim, unutar svake pojedine discipline (nastavnog predmeta) treba nastojati da se u zgodnoj prilici neka pojava razmotri interdisciplinarno primjenjujući stečena znanja iz ostalih disciplina.
Suvremeno prirodoslovno obrazovanje
Razvoj prirodoslovlja donosi nova znanja i razumijevanja prirodnih pojava što svakako treba uključiti u obrazovni proces. Također, u obrazovanje treba uključiti nove, a prokušane nastavne i pedagoške metode. Sve se promjene trebaju vršiti kontinuirano, u malim koracima, preispitujući rezultate prethodnih zahvata. U obrazovanju se pogreške ne mogu ispraviti ni jednostavno niti brzo. Posljedice pogrešnih zahvata traju i po pola stoljeća. Dosadašnji pristup obrazovanju, s dobro zastupljenim temeljnim prirodoslovnim disciplinama, dao je nekad teško zamislive rezultate u znanosti i primjeni znanosti u svim područjima života. Stoga je jasno da je dosadašnja koncepcija obrazovanja bila itekako plodonosna te da ju ne treba mijenjati, već tek postupno usavršavati. Opasnost pri promjenama u području obrazovanja nalazi se u dva pogrešna nastojanja. Prvo, pogrješno je nastavne predmete, kao što su matematika, fizika, kemija i biologija, objedinjavati u zajedničke interdisciplinarne predmete, osim u najranijim godinama školovanja (do šestog razreda osnovne škole) kada se priroda i prirodne pojave razmatraju na opisnoj razini. Pogubno je smanjivanje nastavnih sati iz temeljnih prirodoslovnih predmeta. Postojeći nastavni plan s određenim nastavnim satima iz matematike, fizike, kemije i biologije ne bi trebalo mijenjati. Međutim, nastavne sadržaje iz pojedinih temeljnih prirodoslovnih disciplina treba osloboditi pretjeranog pamćenja nevažnih podataka (naročito uz danas lako i brzo dostupne informacije) i šablonskog rješavanja zadataka, s time da se temeljni pojmovi bolje utvrđuju i primjenjuju. Potrebno je opremiti školske kabinete za fiziku, kemiju i biologiju. Potrebno je osigurati da nastavnici imaju znanje na višoj razini od onoga koje predaju. Stoga, matematiku, fiziku, kemiju i biologiju, kao i predmet "Priroda", mogu predavati samo predmetni nastavnici koji su završili odgovarajući studij na prirodoslovno-matematičkim fakultetima i koji se tijekom rada dalje stručno usavršavaju dobro programiranim i organiziranim cijeloživotnim obrazovanjem.
Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije sa stajališta matematike i prirodoslovnih znanosti
Školska nastava matematike, fizike, kemije i biologije kao temelja inženjerskih, medicinskih, biotehničkih, matematičkih, prirodoslovnih, ekonofizičkih te sve više i drugih struka mora biti adekvatno tretirana u strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije kao jedan od ključnih faktora za razvoj gospodarstva i društva. Uloga tih temeljnih znanja treba biti adekvatno sagledana i ugrađena u Strategiju, kao uvjet za uspješnost Hrvatske na svjetskom tržištu rada i znanja, o kojem će prioritetno ovisiti budući životni standard građana Republike Hrvatske. Odustajanje od tog cilja vodilo bi Hrvatsku u zemlju slabo obrazovane i slabo plaćene radne snage. Zato se ne smije na brzinu ulaziti u nedovoljno pripremljene i promišljene promjene obrazovnog sustava kao što su izrada i uvođenje kurikula, donošenje novih i mijenjanje postojećih udžbenika, izmjene zakona i podzakonskih akata i slično. Pritom u obzir treba uzeti neka pozitivna iskustva školstva orijentiranog na razvoj (na primjer u Njemačkoj, Austriji, Kini), kao i neka negativna iskustva školstva koje nije bilo dovoljno orijentirano na razvoj (na primjer u Finskoj, SAD, Engleskoj), a koje su sada uočene u tim zemljama. Rasprave o reformi školstva trebaju se temeljiti na snazi i uvažavanju znanstvenih i stručnih argumenata. U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti održano je o tome niz znanstvenih skupova, objavljeno niz dokumenata te ekspertiza s analizom stanja u Hrvatskoj i u svijetu. Članovi Akademije smatraju svojom dužnošću pridonijeti uspjehu ovog važnog projekta.
Članovi Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti i
Razreda za prirodne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti:
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više