UN ne traži ćirilicu na zgradama Vukovara!
Jude su žrtvu Vukovara, lažima na Veliki petak, raspeli poput Krista. Senzacionalnim naslovima kojim sugeriraju da UN traži ćirilicu na zgradama Vukovara, opet siju kaos. Istina je da Izvješće traži poštivanje manjjinskih prava u skladu s ustavom i zakonima. Istina je da se to u punoj mjeri već provodi. Istina je da u naseljima s pretežito srpskim pukom i danas stoje dvopisane natpisne ploče jer je lokalna zajednica tako zaključila u skladu s točkom 8 UZoPNM. Istina je da primjenjujemo pojedina manjinska prava čak i protiv zakona, pa moratorij na suvremenu hrvatsku povijest, srpska nacionalna manjina provodi, iako je prestao važiti još 2003. Sudionici ovoga prljavog posla su identificirani – jednom će i odgovarati.
Iz izvješća Odbora UN-a za ljudska prava može se zaključiti da Odbor nije pravilno, ni cjelovito izvješten o poštivanju prava pripadnika srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj i u Gradu Vukovaru, kao niti o karakteru prijepora koji se pojavio u vezi s pokušajem manifestiranja prava na službenu uporabu ćiriličnog pisma putem natpisa na državnim institucijama u Gradu Vukovaru. Treba podsjetiti da se zahtjevi za takvim manifestacijama pojavljuju nakon srpske separatističke pobune i srbijanske agresije 1991.-1995., motivirani velikosrpskom ideologijom, te nakon mirne reintegracije Hrvatskoga Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske 1998. godine. Unatoč tomu pripadnici srpske nacionalne manjine u gradu Vukovaru koriste brojna prava kao što su pravo na uporabu srpskog jezika i ćiriličnog pisma privatno i javno. Preciznije, na svakom koraku u Vukovaru možete čuti uporabu srpskog jezika, na mjestima kao što su ulice, trgovi, tržnice, ambulante, bolnica, šalteri u uredima državne uprave i pravosuđa, javni prijevoz, trgovine i trgovački centri itd ali i pisma gdje na njihovim kulturnim i sakralnim objektima postoje istaknuti dvojezični i dvopisani natpisi. Dapače, ti natpisi postoje i na pojedinim predškolskim (vrtić) i osnovnoškolskim ustanovama koje sukladno važećem zakonu nisu registrirani kao manjinski vrtići i škole već samo kao ustanove sa programima na srpskom jezik i pismu. Stoga možemo slobodno tvrditi da se ti natpisi koriste nelegalno jer nisu propisani ni jednim zakonom ili podzakonskim aktom (Statutom grada Vukovara). Da sve bude još jasnije, i u samim programima u tim školama novija hrvatska povijest se ne izučava, unatoč prestanku važenja moratorija na suvremenu hrvatsku povijest još davne 2003. Također je moguće ishodovati sve svjedodžbe i diplome na srpskom jeziku i pismu.
Prava na Službenu uporabi srpskog jezika i pisma se na području grada Vukovara također ostvaruju u najvećem mogućem opsegu. Preciznije, sve dokumente iz opsega koji obuhvaćaju tijela i uredi državne uprave kao što su izvodi iz matične knjige rođenih i umrlih, rodni, vjenčani, smrtni listovi mogu se ishodovati na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Sudske postupke je također moguće voditi na njihovom jeziku i pismu. Imamo zanimljiv slučaj da je takvo pravo ponuđeno u 11 slučajeva ali da ni jednom nije konzumirano po volji stranaka u postupku, što samo po sebi govori o stvarnoj potrebi njegovog uvođenja u ravnopravnu uporabu.
Zanimljivo je i to da je na čitavom području Republike Hrvatske pa i u samom Vukovora, pripadnicima srpske, slovačke, rusinske, mađarske i talijanske manjine omogućeno npr. ishodovanje osobne iskaznice bez obzira na njihov postotak u udjelu stanovništva. Možemo zaključiti da se temeljna, individualna ljudska prava iz korpusa prava na Službenu uporabu srpskog jezika i pisma te prava na uporabi tog jezika i pisma privatno i javno gotovo u cijelosti ostvaruju. Kada su u pitanju naj spominjanije dvojezične i dvopisane ploče, natpisi ulica i natpisi na ulazima u grad, koji sami po sebi nisu pravo već manifestacija određenog prava, želimo još jednom napomenuti da se radi o pravima iz korpusa kolektivnh političkih prava koje se daju kao i svugdje u svijetu u skladu sa političkim trenutkom. Svatko može provjeriti da se u ugovorima i sporazumima koje je Hrvatska potpisala, nigdje ta prava ne spominju kao temeljna ljudska, individualna, prirodna prava, odnosno čak se ona izrijekom nigdje i ne spominju.
Nakon popisa stanovništva, prošla gradska vlast iz redova SDP-a za vrijeme trajanja svoga mandata nije izvršila usklađivanje Statuta Grada Vukovara s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i Zakonom o uporabi službenog jezika i pisma, nego se iz političkih i ideoloških razloga s državne razine nepotrebno izazvao krupan društveni prijepor. Temeljem Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. kolovoza 2014., opseg i načini primjene prava na službenu uporabu jezika i pisma pripadnika srpske nacionalne manjine u Gradu Vukovaru bit će uređeni izmjenama Statuta Grada Vukovara koje su u pripremi. Time će biti uravnoteženi legitimni, legalni i ustavni zahtjevi i potrebe većinskog, nesrpskog stanovništva u Gradu Vukovaru kao i pripadnika srpske nacionalne manjine u skladu s vladavinom Ustava Republike Hrvatske i vladavinom prava. Stoga smatramo nedopustivim da se izvješće UN-og Odbora za ljudska prava na ovakav način tumači i javno predstavlaj jer se tima prejudicira odluka Gradskog Vijeća da ovo pitanje riješi bez ikakvog pritiska ili "sugestije", u roku koji je odredio Ustavni sud.