Zločini medijske mafije su masovni, ubojstva na ulici su pojedinačni
Što vi, dragi čitatelju, mislite je li Jelena Lovrić 1991. čeznula za vojnim udarom JNA na Hrvatsku, kako nam je to više puta priopćio njezin kolega Miroslav Lazanski ili nije? Ona tvrdi kako nije. I ja joj vjerujem. Ne bih po toj izjavi „čačkao mečku“, što rekli Srbi, naročito badava i volonterski, sve dotle dok vita Jela zarađuje godinama mjesečno uglavnom više od predsjednika države i vlade. Povremeno ih premašujući zajedno. Lustrira li sve to vrijeme Jelena Lovrić lustrira; deustašizira, detuđmanizira, „čisti“ Domovinski rat i dekroatizira Kroaciju, bogme i naciju. Naradila se. Pa ja, eto, mislim kako ne samo da je Jelena Lovrić tada možda prišapnula ono što Lazanski tvrdi da jest, već bi i danas rado vidjela tenkove JNA po Hrvatskoj. Uostalom ona je jedan od tih virtualnih, medijskih, tenkova – ko(l)umnistica tenkistica antikroatistica. Ta ne propušta priliku.
Evo neki dan. Likvidirali Klicu – aha eto njoj prilike i Jutarnjem dakako, pa će Hrvatskoj „u krevet“ podmjestiti onu konjsku glavu iz nekog od „Kumova“. Kakav državni udar 1991., koga za njega briga – Lovirćka i slični, uglavnom članovi HND-a i simpatizeri „konjsku glavu“ podmeću pod Hrvatsku skoro svaki dan. Od 1991. Svi od prvoga do zadnjega takvog autora ponajprije rade za dobru lovu. Zarađuju i zarađivali su predobro. Pitam se gdje je tim zaradama – klica? U kakvoj „mafiji“? Rekao bih medijskoj. „Samo su još mafijaška ubojstva po ulicama hrvatskih gradova nedostajala pa da povratak u prošlost bude kompletan“, veli Jelena Lovrić u Jutarnjem u tekstu pod istim naslovom u prvoj rečenici. I nastavlja: „U Hrvatskoj se mnogi u posljednje vrijeme trude sijati vjetar, pa će žnjeti oluju. Cijelu se naciju gura u divlju i nasilja punu prošlost, kada su snage poretka bile slabašne naspram snagama nereda…“ „Baš kao i devedesetih, falange koje se kite domoljubljem i manekeni jedinstva obnavljaju atmosferu građanskog rata. Nacija se dijeli na naše i njihove. Desničarska frakcija veterana ispod šatora u Savskoj prijeti rušenjem legalno izabrane vlasti i naziva to pozivom na nacionalno zajedništvo. Na skupu koji je navodno bez ostatka za Hrvatsku opet se gromoglasno pozdravlja ustaškim “Za dom spremni!” urlikom u Haagu i u Zagrebu za teške ratne zločine osuđeni Dario Kordić i Branimir Glavaš paradiraju kao nacionalni heroji, a Tomislav Merčep u Vukovaru uživa status počasnog gosta. Oni su danas braniteljske ikone, a ne građenju mirnodopskog života posvećeni Ante Gotovina.“
Žal zbog pobjede
Jela „tenkistica“ i antikroatistica i Jutarnji napreduju poput tenka, onoga novoga Putinova, navodno neuništivog. A kakve veze ima likvidacija u Sesvetama s tim što Jelena Lovrić i Jutarnji list smišljaju i kombiniraju? S Kordićem, Glavašem, Merčepom, šatorom u Savskoj… Nikakve. Baš nikakve. Prvi je „tuđe“ na pravdi Boga odslužio i slobodan je čovjek, drugi samo što nije, pa tražio i dobio obnovu postupka , treći je negdje u“procesu“. Bez prvoga bi možda i srednja Bosna pala, pitanje je što bi bez drugoga bilo s Osijekom, bez trećega s Gospićem… A kolateralne žrtve s agresorske strane?
Treba koristiti amerski poučak o „krivom vremenu i krivom mjestu“ – dok se istina ne utvrdi. Daleko je još istina, poglavito zahvaljujući medijima iz Hrvatske i novinarima tipa Lovrićke. Uostalom žrtve s agresorske strane, a koje se stavljaju na teret Glavašu i Merčepu, pale su na početku srpske nacional-socijalističke agresije, pri njezinoj najvećoj snazi – dok je sudbina Hrvatske visjela o koncu, nakon već mnogih počinjenih masovnih zločina nad (etničkim) Hrvatima. Nije se radilo o gnjevu i osveti pobjednika, već o samoobrani žrtve. Ostalo je stvar suda. I u tome je problem – u odricanju prava na samoobranu, a što je u podtekstu svih ovakvih medijskih aktivista, pritajenoj želji da, već tada, pobijedi, ako ne već „Jugoslavija“, koje odavno nije bilo, a ono Velika Srbija. Ostalo je pričam ti priču.
Ponavljanje laži o agresiji kao „građanskom ratu“
Postoji li u Hrvatskoj ono što se kolokvijalno naziva „mafija“?' Kako ne bi postojalo – ta to je „proizvod“ razvijenoga zapadnog svijeta već stoljećima, a ovdje ga je – za samoupravnog socijalizma – njegovalo ono što se naziva „Udbom“. Najprije ga je, mafijašenje, njegovala i izvozila a zatim vratila u zemlju, koncem osamdesetih i početkom devedesetih KOS i Udba. U ratnim uvjetima, koje je proizveo srpski nacionalsocijalizam i, naročito JNA dodatno se razvio. Uključivo i u medijima. Elementarna je – medijska mafija. Biješe tu nešto likvidacija, uspjelih i neuspjelih. Koliko li su samo mediji, pa i Jutarnji, izokola, hoteći-nehoteći popularizirali „mafijaše“ – a od toga Jela brala lovu? Ubilo nekoga „klicu“, a Jela i danas od povećane dnevne naklade, koja teži prema dnu, bere berivo. Zbog jedne (mafijaške?) likvidacije Jelena Lovrić bi likvidirala Hrvatsku. Kao i „onomade“, kao i uvijek – jučer, danas, sutra. Ako i danas, kako piše Lovrićka, Hrvatska propada – ona je medijski uzročnik, jedna od vjesnika njezine propasti. Ona. Jelena Lovrić. Osim kontekst u koji stavlja svoj komentar, osvrnut ću se na jednu jedinu rečenicu: „Baš kao i devedesetih, falange koje se kite domoljubljem i manekeni jedinstva obnavljaju atmosferu građanskog rata“, tvrdi ona!
Ključna je ovo rečenica iz citiranoga odsječka, iz nje je sasvim jasno kako ona neke tenkove zaziva odmah – jer ovdje je em bio, „obnavlja se“, em jest građanski rat. Nije Lovrićka bilo tko pa da ne bi znala što se ovdje osamdesetih i naročito ranih devedesetih događalo – kako se radilo o idealno tipskoj nacional-socijalističkoj agresiji na Hrvatsku, a Domovinski rat bio, idealno-tipski, antinacizam/fašizam. Takav znalac i poznavatelj danas može iznositi stavove kakve iznosi samo s crnog dna svoje duše u kojoj čuči neizmjerna mržnja prema Hrvatskoj. Ali čemu sekiracija, pa to joj je dobro plaćeni zadatak. Popravak države i društva nekom kritikom? Ma dajte me najte.
Medijska mafija sustavno proizvodi građanski rat
Nego vlada li Hrvatskom „mafija“? Vlada, ali ne bilo kakva već medijska, ona ,najkasnije, od konca devedesetih, od spoznaje o Tuđmanovoj bolesti „drma“ Hrvatskom. Vlada baš na način da permanentno stvara atmosferu građanskog rata, stanje „što gore to bolje“, a zatim ga „popravlja“. Zna Lovrićka kako je ovdje na djelu „građanski rat“ – ta ona ga sustavno proizvodi. Ključna razlika između ove medijske, virtualne i one „prave“ koja djeluje na ulici je slijedeća: zločini medijske mafije su masovni, ubojstva one s ulice, iz realnog života, su pojedinačna. Ova medijska ubija ljudske duše, ubija ljude (narod, etnicitet, političku naciju, građane, skupine, obitelj, pojedince…) u duši – pa ulicama i životom hodaju bezvoljni zombiji. koji često ne znaju ni koje je doba dana, koliko je sati, a kamo li što drugo. Da, u Hrvatskoj je „građanski rat“, ali on nema veze s Domovinskim, baš suprotno vodi se protiv njega i Hrvatske godinama „svim raspoloživim“ medijskim, političkim i virtualnim sredstvima. Njegove posljedice po Hrvatsku, pritom prije svega mislim na pojedinca, to „sveto“ liberalno biće, su katastrofalne. Hrvatska samo što nije „klekla“, a hoće li se uspjeti pridignuti, ili će ju lovrićke, medija odavde, nakon dvadesetak godina, dokrajčiti… Valjda ne će.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više