Svakodnevni smo svjedoci javno iskazanih vrlinskih i opakih stavova ljudi, koji se očituju i na njihova djelovanja, iza kojih slijede benigne ili maligne posljedice. Brojni su primjeri koji to svjedoče. Benigno je od Boga i vodi k miru i skladu, a maligno je od Zloga usmjereno prema neskladu i nestanku. Ljude usmjerene prema Bogu nazivamo vjernicima, a među nevjernike svrstavamo one, koji još nisu spoznali istinu, pri čemu su neki među njima zalutali stranputicom na kojoj ih je dočekao Zao, pa ih usmjerio prema opakostima i obmanama.
Vjernici prihvaćaju da je Bog stvorio čitav Svijet, a čovjeka na sliku i priliku Boga Stvoritelja. Zato je čovjeku preporučio da ne kuša plodove sa stabla spoznaje dobra i zla, već da živi prema uputama svoga Stvoritelja. Ne postupivši po uputama Božjim čovjek se izgnao iz Raja zemaljskog. Svojim sudjelovanjem na Svetim misama vjernik obnavlja svoja vjerska znanja i jača svoju vjeru kroz druženja i suradnju s drugim vjernicima i kroz skrb o djeci i njihovu odgoju. Kad mu sve to ili bitni dio toga postane djelovanjima Zloga i njegovih sljedbenika otežan ili čak onemogućen, tada postane i egzistencijski ugrožen. Vjernici se, dakle, moraju suprotstavljati ugrozbama od kojekakvih „Strjeljnikova“ i zagovornika amoralnih postupanja, a napose od lažnih mudrosti kakve danas opaki nastoje pogodovati. Ne će u tome uspjeti, jer je Bog preko Mojsija odavno ozakonio najbolji svjetski ustav svih vremena, a Isus Krist nas osnažio ljubavlju prema bližnjima i sposobnošnju opraštanja onima koji nas povrijediše.
Već sam jednom prigodom pripomenuo da Hrvatsku obasjava Sunce, koje u zenitu isijava svjetlost izrazito bijele boje, koja pri zalasku Sunca poprima narančasti izgled. Bijela boja predstavlja vidljivi dio spektra boja koje nisu sve vidljive našim očima, a u vidljivom dijelu razlikujemo slijed boja od crvene do ljubičaste. Različite države i različiti narodi oblikuju svoje zastave kombinirajući različite boje i uključujući različite znakove. Vjernici različitih konfesija izražavaju svoje vjerovanje u Boga na njima svojstvene načine, na što imaju puno pravo, ako su stvarnostno orijentirani prema Bogu. Osobno sam Rimokatolik pa sam sklon usuditi se svoje usporedbe temeljiti na spoznajama koje obnavljam posjećivanjem Svetih misa.
Nakon što se utjelovljeni Sin Božji Isus Krist sa svojim sljedbenicima pojavio u Jeruzalemu probudio je mnoge pravednike da ga slijede pa utemeljio školu svojih učenika. To je zasmetalo ondašnje pohlepne i poročne vladajuće strukture pa ih potaklo na odluku da Isusa Krista uklone s ovoga svijeta. Svećenici na Svetim misama naumljeni slijed zbivanja simbolički iskazuju ovako: „Kad se odluči dragovoljno predati, On pozva učenike svoje, razlomi kruh pa im kaza: Jedite od ovoga svi. To je tijelo moje koje će se predati za vas. Isto tako, uzme kalež s vinom i dade im ga kazavši: Pijte iz njega svi, jer to je krv moja, koja će se proliti za vas. Ovo činite meni na spomen! Krv je crvena, a kad je od Boga i sveta je, a cijela poruka benigna i usmjerena prema spasenju.
Sasvim oprečan tomu je postupak predstavljanja bivšeg predsjednika Hrvatske s najavljenom prijetnjom da će se cijela Hrvatska zacrveniti s komunizmom, dakle i prolijevanjem nevine krvi, poglavito one Kristovih sljedbenika. Stvarno se i zacrvenila, ali od stida, jer Isus Krist ne dopusti da se nastavi prolijevanje krvi nevinih. Prijetnja ne prestaje, ali je Kristovih sljedbenika sve više.
Svemogući Bog nas stalno nadahnjuje mudrošću prepoznavanja odprije poznatih, ali i novoiznjedrenih različitih opakosti. Sada su na djelu štićena pohlepnost, unošenje nesklada i pogodovane izdaje interesa hrvatskog naroda i hrvatske države. Pojašnjenje toga zahtijeva osvrt osim na crvenu također i na druge boje, ali bez osvrtanja na boje natjecateljskih sportskih momčadi. Za ovu prigodu poželjan je osvrt na narančastu boju, čime i na povijestnu obranu Flamanaca od okupatorske španjolske vojske, o čemu vrlo podrobno svjedoči na hrvatski jezik prevedena knjiga Charlesa Costera „Legenda o Ulenspiegelu i Lamu Goudsacku“. U ratnim sukobima protiv Španjolaca Flamance i Niskozemce vodio je Prince d' Orange, na temelju čijeg imena su nastale tzv. narančaste vojne postrojbe. Španjolska je bila vojno poražena, a nastale su nova država Belgija sastavljena od francuskih Valonaca i germanskih Flamanaca, Luksemburg i protestantskija Niskozemska, a u Velikoj Britaniji zadominirali su anglikanski narančasti koji su se istakli svirepošću u borbama protiv katoličkih Iraca, Škota pa donekle i Velšana. Do mene je odnekud doprla i informacija da su znatno premoćniji „narančasti“ stjerali
malobrojnije i oružano slabije katoličke Škote u brdski tunel u kojem su pomrli. Ako se uistinu nešto takva dogodilo, smjeli bismo zaključiti da „Huda jama“ nije prvi primjer neshvatljive sotonske svireposti. Historia est magistra vitae. Znači, ne smijemo se pouzdavati ni u „crvene“ ni u „narančaste“. Otvorimo oči i ustrajmo djelovati pošteno s punim uzdanjem u Boga. Tako ćemo odpuhati praškastu mudrost jalovih rasipnika, pa moći nastaviti hodati po zemlji i susretati ljude umjesto čudovišta.
Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing., vjernik
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više