Raspisujem natječaj da mi netko odgovori koliko CC radova vrijedi izbor za stipendistu Zaklade Alexander von Humboldt
Što povezuje humboldtovca, prosječnog studenta FER-a i hep-th-ovca? Naime hep-th-ovac sve učestalije piše na ovom blogu, ali i na Virtualnom trguza javni dijalog o znanosti i obrazovanju, glasovitom Connectu. Hep-th-ovac je 21. lipnja 2015. na Virtualnom trgu objavio tekst: Riba od glave smrdi, koji zaslužuje javni komentar upravo na ovom blogu. Tko je Hep-th-ovac?To je Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998/1999. A Hep-th-vac znači da se bavi ili se bavio teorijom fizike visokih energija (High Energy Physics – Theory- hep-th).
Zbirno, postoji niz zajedničkih pogleda. Osobito na reformu i kurikul koji nameće prof. N. Budak i dr. sc. B. Jokić. O reformi prof. N. Budaka sam toliko pisao da ne želim više ponavljati. Hrvatski fokus bio je prvi koji je objavio o tome moj tekst još 23. studenoga 2012. (Konačno je jasno definirana strategija razvoja Hrvatske). Međutim dio teksta: »Moramo li se tome čuditi kada za rektora Sveučilišta biramo osobu koja je bila samo prosječni student FER-a, a na Filozofskom fakultetu postavlja se za dekana profesor pedagogije koji nema niti jednog znanstvenog rada CC ranga«, traži javno razmatranje upravo na ovom blogu (dakle dopuna).
Hep-th-ovčeva »riba koja od glave smrdi«
Što su to znanstvenici i znanstvene osobnosti? Razjašnjenju toga poslužit će rečenica koja je nastala na temelju izvorne definicije tehnologije (J. Beckmann, 1777.). Ta poopćena rečenica glasi. »Svaka ljudska djelatnost (npr. tehnika, medicina, pedagogija, fizika visokih energija, itd.) u funkciji je društveno-humanističkih ciljeva koje određuje politika. Znanstvenici na pojedinom području postižu određene rezultate. Neki od njih i najviše. Ali obično nemaju smisla za ostale zadatke. Pa čak ni da provjere svoja dostignuća u funkciji navedenih ciljeva. Znanstvene osobnosti u pravilu nisu vrhunski znanstvenici u navedenom smislu. Međutim u stanju su povezati svoje temeljno područje djelovanja s ostvarajem društveno-humanističkih ciljeva. I ponekad se uspješno baviti politikom, što naravno nije preduvjet.
Za znanstveno sve uže polje, potreba je posvećenost isključio na sve o ničemu. Međutim za jednog primjerice sveučilišnog nastavnika posvećenost isključivo znanosti nije dovoljna za uspješan rad. Vrhunski znanstvenik ne mora biti ujedno i dobar nastavnik, a još je gori kao kadrovik koji bira suradnike. Radite li na sveučilištu morate sudjelovati u radu njezinih tijela, pa možete postati i dekanom. Često trebate osnovati nove područje, riješiti terminologiju svoga područja. Možda postoji i netko tko je tako savršen da ispunjava se navedene kriterije. Znanstvenici rijetko, znanstvene osobe učestalije.
Sveučilište treba znanstvene osobnosti
U citiranoj rečenici M. Dorešića prepoznajem sadašnjeg dekana Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. V. Previšića i rektora Sveučilišta, prof. D. Borasa. Počnimo s Rektorom. Možda je bio prosječan po ocjenama. Ali to svakako nije bio po efikasnosti studija. Upisao je Elektrotehnički fakultet 1. 10. 1970. a diplomirao 15. 11. 1974. Dakle studirao je svega 4 godine i mjesec i pol dana. Ne vjerujem da taj elitni fakultet ima puno studenata koji su u tom roku diplomirali. Dobio je i Rektorovu nagradu. Poslije duljeg razdoblja rada u realnom sektoru, 1. veljače 1984. zaposlio se na Filozofskom fakultetu kao asistent na Katedri za društveno-humanističku informatiku koju je pokrenuo profesor Bulscú László (otac naziva oporaba). Bitno je pridonio osnivanju Odsjeka za informacijske znanosti. Postati dekanom na FF-u i to kao diplomirani inženjer govori da se radi o izvanserijskoj znanstvenoj osobnosti.
Jedan akademik zatravio je hrvatsku znanstvenu javnost tzv. Ai-kriterijima znanstvene izvrsnosti. Vrijede samo radovi CC – ranga ili oni u 1. kvartilu, kako bi potrebna unapređenja mogla provesti tajnica. A što će unaprijeđeni razvijati područje, kako će birati suradnike itd. to je za zatravljene sporedno. Evo primjera što znači prepoznati kandidata. Jedan njemački profesor izabran je s 42 godine u zvanje redovnog profesora. Imao je najmanje radova od 11 natjecatelja, po hrvatskim kriterijima možda dovoljno tek za višeg asistenta. Kada je 25 godina kasnije napustio dužnost, ostavio je za potrebe njemačke industrije oko 250 doktora znanosti, od kojih je tek nekoliko kasnije postalo nastavnicima na sveučilištu.
U ovom slučaju raspisujem natječaj da mi netko odgovori koliko CC radova vrijedi izbor za stipendistu Zaklade Alexander von Humboldt. Što je postao svojedobno prof. V. Previšić, kao prvi iz svog područja. A zna se da je ta stipendija bila i vjerojatno je danas najcjenjenija znanstvena stipendija, možda i u svijetu. Više od dvije stotine humboldtovaca sigurno ne bi za svog predsjednika izabralo prof. V. Previšića, da se ne radi o istaknutoj znanstvenoj osobnosti.
M. Dorešić je ovom zgodom promašio celi fudbal
Ono što zabrinjava jest činjenica da je Hep-th-ovacdugogodišnji vjerni vojnik jedne stranke. Mislim da takvim pisanjem M. Dorešić ne pridonosi njezinu ugledu. Sva područja u Hrvatskoj nose svoje križeve, pa tako i znanost te cjelokupno obrazovanje. To se ne rješava pisanjem je li netko ima više ili manje CC radova ili kakav je tko bio student. Kada smo već kod Hep-th-vca koji je fizičar,evo mu zadatka. Neka proračuna po kojim bi kriterijima bio izabran u bilo koje zvanje ili dužnost A. Einstein?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više