MOST-ova regionalizacija ustvari je – centralizacija
Zlatna riječ koja sva biračka srca „ovdje“, da ne kažem u Hrvatskoj, osvaja je: Reforma. A kako ne bi bila duboko ukorijenjena u ostarjelom hrvatskom postkomunističkom društvu kad je u jugoslavenskom komunizmu bila najučestalija riječ i najkorištenija tehnika vladanja. Moglo bi reći kako je glavna parola toga sustava bila: Svaki dan nova reforma. Partijski „reformistički“ kongresi, savjetovanja, medijska propaganda nove reforme, kako je bolja od stare. Akademije znanosti, nacionalne i ona jugoslavenska iz Zagreba raspredale su o istom, formirane su silne komisije za reforme – od federacije do seoske mjesne zajednice… Ma sve do partijskih ćelija i ćelija parapolitičkih organizacija i poduzeća (oura) prašilo se od rasprava o reformama. Skoro da se ništa nije ni radilo već samo raspravljalo. Rezultat? Sustav nije mogao pronaći reformu svih reformi, pa je propao. Jednostavno nije bilo takve alkemije. I tako i u postkomunistčkom vremenu osta nama i „reforma“. Sada joj se još pridodaje pridjev „strukturalna“ i onda je sve svima jasno, no nitko ništa ne razmije – ni govornik ni sugovornik.
Reformiranje uprave po Mostu!
Kako bilo, svi u reformu, pa tako i Most. Prva reforma, „majka svih reformi“, kako onda tako i danas je reforma državne i javne uprave („birokracije“). I Most bi krenuo baš u nju: udarit će prvo na državnu i javnu upravu, zatim na regionalnu, gradsku, lokalnu… Reformirat će državu dakle od krova ni ne gledajući pritom na temelje, zidove, prozore i vrata kuće. A kamo li na ono, što se radom, u kuću donosi. Stoga mi se čini kako bi Mostu bolje odgovaralo ime „Krov“. I Čačić je bio bolji, on je krenuo u farbanje, „reformiranje“ fasada, ovi će od krova graditi kuću. U govoru o reformi državne i javne uprave nevjerojatno se ružno govori o tamošnjim zaposlenicima, rekao bih jednim govorom skoro mržnje: „Uhljebi“ je ta famozna novogovorna riječ. I nema političke šuše, naročito u predizbornim kampanjama, a razdoblje formiranja Vlade samo je njen nastavak, koja se ne razbacuje „uhljebima“. Kojim i čijim? Kažu kako je prošla Vlada „uhljebila“ na desetke tisuća zaposlenika u tom „sektoru“ (u Zagrebu Bandić, u Splitu Baltazar, u Rijeci Obersnel, IDS u Istri…) odatle joj i mnoštvo glasova. Prethodno „uhljebljeni“ su uglavnom ostajali i tako možemo ići daleko – sve do ispred devedesetih. Još ima „uhljeba“ bivšeg sustava, nisu svi umirovljeni, nedostaje im koja godinica. Zar će SDP kao Mostov koalicijski partner pristati na izbacivanje svih svojih i haenesovih „uhljeba“, IDS svojih. Ne bih baš rekao. Odakle će se početi čistiti „uhljebe“?
Prvo ove starije ili mlađe. A što s mlađima, možda bi ih bilo najbolje uputiti u Irsku? Ili je ipak bolje „progutati“ i njihovo „uhljebljenje“, onih nižih za ne Bog zna kakve plaće.Naravno postoji problem „uhljeba“ na višim i najvišim položajima, od ministarstava, preko javnih poduzeća, HŽ-a, HEP-a, šuma, voda, HRT-a… do kojekavih agencija (donijela Europa), ali to se mora rješavati zakonom – s ključnim člankom o depolitizaciji. Jednostavno, a već je to bio započeo HDZ, samo „vrh“ ministarstava ostaviti smjenjivim, a sve od državnog tajnika, primjerice, na niže ne dirati nakon svakih izbora. Depolitizacija će djelovati blagotvorno i na učinkovitost, već time što se podobni neradnici ne će moći skrivati iz političkih pokrovitelja, od šefova i šefića do ministara. Puno tu još posla, organizacijskog, informatizacijskog i inog, a treba razmotriti i vrhunsku privilegiju zaposlenika u ovim „sektorim“ – radni odnos na neodređeno vrijeme. Ako ništa on je taj koji bi ih trebao tjerati na veće zalaganje i učinkovitost, danas i sutra, kad većina ili radi na određeno vrijeme, ili ne radi, no to je kompleksno pitanje za stručnu, političku, sindikalnu javnost porezne obveznike… Ogromne sustave, kao što su javni i državni treba reformirati polako, sa zrnom soli, nikako demagoški i revolucionarno. Nema inače tog mosta kojega sposobni „uhljeb“ ne će prijeći do državnih i javnih jasala, pa to nije ni ovaj Most. Zaključno o ovome: puno bi korisnije bilo, znakovitije svakako, da je Most predložio kao prvu mjeru kako zaustaviti barem jednoga jedinog mladog čovjeka koji je krenuo skoro kao izbjeglica, emigrant svakako, na put u Irsku bez povratka, a ne tražiti sigurno mjesto odakle će se ljudi moći otpuštati.
Drugo područje, ustvari isto, gdje će udariti reformom je reorganizacija teritorijalnog ustroja Hrvatske. Svest će se ona bidna „na tri do pet“ regija (Božo Petrov u JuLu). Baš onako fino i stručno urađena „reformica“ u rasponu od „tri do pet“. Ne znano koliko, ne znano kojih, no stručno jest. Nevjerojatno. Već je Ivo Josipović zborio isto, s njim u timu bio je i prof. Podolnjak i zajedno su pisali takve promjene Ustava. Nešto s tim u vezi s Milanovićem bio je petljao i HDSSB, pa eto gdje je – u vodi do grla. Na putu potonuća. Naravno kako se dvostrukom rasturanju države, prvo uprava i službi, a zatim teritorijalno protivimo – od pojave te ideje. O njima je nužan politički konsenzus, a trebalo bi se ponešto pitati i građane koji su istina pod presijom medija uslijed neznanja i takve propagande, vjerojatno na strani reformatora, sve zbog navodnih troškova, pa još i tamošnjih „uhljeba“.
Ne ćemo ovdje ponavljati stajališta o protivljenju takvoj reformi, nego sasvim suprotno, ustvrditi kako ni one najsiromašnije općine nije potrebno ukidati. Potrebno im je osigurati opstanak i funkcioniranje, voditi brigu o njima, ponajprije o zapošljavanju mladih – pod svaku cijenu. Uz eventualno smanjenje plaća načelnicima i službenicima, uvesti volontersku funkciju načelnika za više njih organizirati zajedničke službe, ali dostupne okolnom uglavnom ostarjelom stanovništvu (pošte su im već uglavnom ukinuli) i sl. Regionalizacija plus ukidanje općina jednako centralizacija, a Most se zalaže za decentralizaciju! Ma koga to žele prevesti žednoga preko mosta?
Čitam i kako su za privatizaciju zdravstva. Baš fino, da su se toga dosjetili u kampanji i nešto ranije; mislim kako bi danas po broju mandata bili između Ive Josipovića i Živog zida. Liječnička stranka Most, privatizirala bi zdravstvo!!! Nema li tu „sukoba interesa“? Čitam i kako Drago Prgomet isključuje Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka kao kandidate za predsjednika Vlade. Sliči mi to na slatku osvetu Karamarku. Slavodobitno se sve više kriči na mostu, viče i Petrina iz Primoštena, pri-moštena davno, i udara jako po HDZ-u, malo manje po SDP-u. Ucjene pljušte. Bit će kako se približava vrijeme, ili velike koalicije, ili izvanrednih izbora.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više