"Za mlade pravnike može biti korisno ukazati na Titovo poimanje zakonitosti i odgovornosti u današnjem svijetu"!
TITOVA MISAO U IZGRADNJI SOCIJALISTIČKOG SAMOUPRAVNOG DRUŠTVA
Dr. Zvonimir ŠEPAROVIĆ, redoviti profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu
TITO – ZAKONITOST I ODGOVORNOST
„Ako se ima što žrtvovati,
onda se ni u kom slučaju ne smiju žrtvovati pravda i istina."
Tito
I.
Govoriti o veličini Titova djela isto je što i baviti se našom poviješću, stvarnošću i budućnošću ili, kako reče Krleža, „kada je riječ o Titovoj smrti, treba reći da nema takve posmrtne počasti koja bi znala odraziti simbolično značenje njegove pojave među nama. Bio je sretan čovjek. Nijednog trenutka nije posumnjao u svoje ideale, a ostvario ih je više od svega o čemu su pokoljenja naših pjesnika, političara, vladara i vojskovođa maštala vjekovima." Iz mnoštva mogućih pristupa Titovu djelu i životu, za mlade generacije od posebne je vrijednosti ukazati na moralni integritet Titove ličnosti. Za mlade pravnike može biti korisno ukazati na Titovo poimanje zakonitosti i odgovornosti u današnjem svijetu. Tito, koji se cijeli život borio „po crti svog moralnog uvjerenja", pokazao je kako se u nevoljama, u ratovima, pred klasnim neprijateljem, pred nadmoćnim silama, pred strahotnim prijetnjama apokaliptičnoga uništenja ovoga našeg svijeta samo snagom vlastitoga uvjerenja, vjerovanja u svoj narod, svoju klasu, u pravdu, u mir može ući u povijest svijetla obraza s dubokim tragom što ga je ostavio u svom narodu i u svijetu u kojem je živio.
Prema Marxu, život ljudske vrste je produktivan život u stalnoj samoreprodukciji. Ali ako postoje neke konstantne ontološke karakteristike čovjeka, one se ispoljavaju različito u raznim ljudskim situacijama. Čovjek je uopće generičko biće, a realno egzistira samo konkretni čovjek, individuum u danim životnim okolnostima. Međutim, nisu samo materijalne i socijalne okolnosti ono što čini čovjeka, nego su to i njegovi ideali. Kako ističe A. Tanović, on nije samo ono što u stvarnosti jest, nego i ono što može i treba da bude. Etičke konsekvencije koje proizlaze iz te koncepcije čovjeka bitno su humanističke, pa je čovjekov korijen čovjek i zadatak mu je da se realizira kao čovjek. To može postići ostvarujući uvjete života maksimalno adekvatne samoj ljudskoj zajednici. Budući da je čovjek osnovna i najviša vrijednost, sva moralnost sagledana u toj dimenziji, dobro je sve ono što doprinosi emancipaciji čovjeka kao autentične društvene ličnosti, a zlo sve ono što sprečava takav razvoj i afirmaciju ljudskog dostojanstva u zajednici. Dakle, ispravno je sve što vodi realizaciji ljudske suštine, samopotvrdivanja svih ljudskih kreativnih mogućnosti, njegovih suštinskih snaga, a vrlina se sastoji u samorazvoju i usavršavanju sebe i zajednice; dužnost je čovjekova da čini sve što je u njegovoj moći da unaprijedi svoju i zajedničku produktivnost, da doprinese jačanju samosvijesti i svijesti o jedinstvenosti ljudskog bivstvovanja i afirmaciji univerzalnog humanizma.
Tito je takva neponovljiva ličnost, kao konkretni čovjek u ovom našem podneblju koji je učinio sve što je bilo u njegovoj moći da unaprijedi samosvijest i afirmira univerzalni humanizam.
Pokazat ćemo to slijedeći neke od Titovih postupaka kojima je iskazao svoj moralni kredo i poimanje o potrebi zakonitog postupanja i odgovornosti čovjeka danas.
I tako dalje i tako dalje i tako najdalje, do dana današnjega.
(Ulomak iz djela TITOVA MISAO U IZGRADNJI SOCIJALISTIČKOG SAMOUPRAVNOG DRUŠTVA, autor: Dr. Zvonimir Šeparović)
Romano Bolković, https://www.facebook.com/romano.bolkovic/posts/10152720825397600; 3. 2. 2015., 21:13
Od veličanja do osude
Hrvat 300: Šta reći o osobi poput Šeparovića koja je do 1990-e Tita veličala ko heroja a poslije ga osuđivala na sve načine!Evo nešto iz njegovih knjiga o Titu prije rata koje je pisao: ZVONIMIR ŠEPAROVIĆ: TITOVA MISAO U IZGRADNJI SOCIJALISTIČKOG SAMOUPRAVNOG DRUŠTVA Dr. Zvonimir ŠEPAROVIĆ redoviti profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu TITO – ZAKONITOST I ODGOVORNOST „Ako se ima što žrtvovati, onda se ni u kom slučaju ne smiju žrtvovati pravda i istina.” TITO I. Govoriti o veličini Titova djela isto je što i baviti se našom poviješću, stvarnošću i budućnošću ili, kako reče Krleža, „kada je riječ o Titovoj smrti, treba reći da nema takve posmrtne počasti koja bi znala odraziti simbolično značenje njegove pojave među nama. Bio je sretan čovjek. Nijednog trenutka nije posumnjao u svoje ideale, a ostvario ih je više od svega o čemu su pokoljenja naših pjesnika, političara, vladara i vojskovođa maštala vjekovima.” Iz mnoštva mogućih pristupa Titovu djelu i životu, za mlade generacije od posebne je vrijednosti ukazati na moralni integritet Titove ličnosti. Za mlade pravnike može biti korisno ukazati na Titovo poimanje zakonitosti i odgovornosti u današnjem svijetu. Tito, koji se cijeli život borio „po crti svog moralnog uvjerenja”, pokazao je kako se u nevoljama, u ratovima, pred klasnim neprijateljem, pred nadmoćnim silama, pred strahotnim prijetnjama apokaliptičnoga uništenja ovoga našeg svijeta samo snagom vlastitoga uvjerenja, vjerovanja u svoj narod, svoju klasu, u pravdu, u mir može ući u povijest svijetla obraza s dubokim tragom što ga je ostavio u svom narodu i u svijetu u kojem je živio… i šta onda reći o jednoj takvoj osobi sa bilo kojeg aspekta da gledamo, pa i sa pravnoga.
Komentar, http://www.24sata.hr/politika/separovic-je-pisao-tuzbu-sad-svijet-zna-da-se-tu-zlo-dogodilo-404745