O razgranatosti obavještajne službe ovisi opstanak svake države
Još od vremena prvih država, što nam briljantno svjedoči Sun Tzu, slavni kineski mislilac, pisac, diplomat i general,postojala je potreba da vladari imaju "oči" i "uši", tj. da budu informirani kako o namjerama i snazi drugih država tako i o stvarnom stanju vlastite države i raspoloženju naroda.
Hrvatska već petnaestak godina nema jasnu strategiju, osim jednodušne okrenutosti EU-u i NATO-u, te sklonosti SDP-HNS-ove koalicije tzv. zapadnom Balkanu, što je djelomice bila i politika dr. Ive Sanadera; strategija je potrebna u definiranju za državnu neophodnih grana gospodarstva, poljoprivredne "politike", demografske politike, administrativnoga ustrojstva, regija koje treba poticati (brdsko-planinska i granična područja, te otoci npr.), promišljene urbanizacije, odnosa prema mladima kroz školstvo, radnu i vojnu dužnost, kulturne programe, socijalnu politiku itd.
Male države poput Venecije ili Dubrovačke Republike imale su razgranatu obavještajnu službu jer je njihov opstanak ovisio od točnog predviđanja događaja, uspostavljanja pametnih vanjskopolitičkih savezništava, pa čak i utjecanja na buduće događaje i njihove kreatore. Ključne informacije ne mogu se dobiti bez obavijesne mreže, i naravno bez inteligenata koji će podatke tumačiti i slagati puzzle. Postoji i industrijska špijunaža, postoji kulturna politika koja promiče određene vrijednosti u funkciji globalnih "carstava", postoji lomljenje protivnika opijatima i drugim oblicima dekadencije, postoji i "znanost" koja stoji u službi mitova selektirajući informacije i nudeći izolirane činjenice bez širega konteksta u smislu jednostranosti i dezinformacije. Jer pored materijalne osnovice države se zasnivaju i na onome što čovjek misli i osjeća, onome u što vjeruje, točnije svjetonazoru za koji je spreman živjeti i boriti se.
Hrvatska obavještajna zajednica mora zaštititi svoje članove od progona u dnevnopolitičke svrhe, dok se istodobno deklarirani protivnici stvaranja hrvatske države ubacuju u tijela vlasti, čak i visoke! I gospodarski kriminal te nesavjesno poslovanje može jednako kao i otkrivanje podataka koji su važni za državni sigurnost biti tretiran kao veleizdaja, što zakonski treba regulirati. Borba protiv terorizma (pobuna 1991. protiv Hrvatske države imala je i terorističkih obilježja) nemoguća je bez agenata na terenu. S ovakvim odnosom prema članovima obavještajne zajednice, s odnosom koji nam je međunarodna zajednica dijelom nametnula prema našem zapovjednom vojnom kadru teško da ćemo imati djelotvornu vojsku i policiju, još manje ćemo imati ljude koji su spremni riskirati da bi kasnije imali neugodnosti baš od onih koji bi trebali zastupati hrvatske državne interese i braniti ih.
Općenito o špijunima možemo imati različita mišljenja, ali oni jesu korisni momci u ovako pokvarenom svijetu isprepletenome svakakvim interesima. Posebno se to odnosi na državu poput Hrvatske koja živi od turizma, usluga, prometa i strateškog položaja. Jasno, najbolja politika je čestitost i dobro uređena vlastita kuća! Ili po Isusovoj: "Prudentes sicut serpentes et simplices sicut columbae". Po naški rečeno: Možeš biti dobar i bezazlen kao golub, ali moraš znati i shvatiti što zmija smjera“.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više