Zabranjeno

Uskraćeni poljubac

Zabranjeno

glupo je znam
al ne mogu iz glave izbiti
taj jedan osmijeh
zbog kojeg ću poludjeti
blesavo je znam
što ne znam ni izgovoriti
ono što osjećam
a ne bi smjela ni pomisliti

ludo je znam
sve ono što sam poželjela
pogotovo nakon svih padova koje sam preživjela
al možeš li me osuditi
što želim ono što nasmijem
i što se ne mogu prisiliti

da ti to skrijem

stalno se pitam
hoćeš li se naljutiti
što te gledam nježnije nego je dozvoljeno
i uvijek mi iznova na to iskoči pitanje
a zašto je uopće zabranjeno

..da ne povrijedimo nekog kome to ništa ne znači?
..da nam nemaju razloga zamjerku naći?
..da nas ne osude i kažu "budalo"?
…kome je osim nas do toga uopće i stalo??

prokleta pitanja mira ne daju
al ipak na sva zaboravim u tvom zagrljaju
pa neka je nevin bez povoda za sram
toliko je snažan da mi popravi dan

pa što ako pustim suzu da mi klizne niz obraz
-prestane boljeti kad u njoj vidim i tvoj odraz
pa što ako me nemir muči danima
kad pogledam ti oči; ništa me drugo ne zanima

zaboravim sram i zapreke sve
zaboravim tko sam, s kime i gdje
izbrišem prošlost ko vjetrom raznesenu
kad povrh lica ugledam tvoju sjenu

kako mi možeš poljubac uskratiti
kad oboje znamo da ne će se vratiti
ono što je ostalo iza te granice
već smo odavna prelistali sve stranice
zakona etike i usađenih morala
istrgnuli rečenice i prokleli sudbinu što nam je dala
ko dvije budale pune povrijeđenosti i žala
umjesto da smo joj rekli samo: "HVALA!"

Ljubica Mršić