šetamo se gradom ja i moja bol -kao nekad ti i ja.. vrate se sjećanja kao da si opet moj -al bocne me ona; uporno me podsjeća…
prođem pokraj mjesta gdje zagrljaj je tvoj bio topla zaštita -al opet bocne bol…
hoću je se riješiti
za osmijeh izmišljam razloge -al uporna je ona pokazuje mi izloge
bez tvoga odraza pokraj moga bez ruke u kojoj je moja bez očiju što sjaje… i natjera me da bježim dalje…
poznatim putem korak mi kroči al pravim se da ničega prije tebe bilo nije -a ona iza ugla pred mene iskoči pokaže na sjećanje dok se zlobno smije…
mogu li je pobijediti ako odem u nepoznat kraj..? pokušala sam i to -al i tamo je bila i šaptala prokletinje; podsjećala me uporno da ti si taj bez kojeg ne mogu a ipak si ondje bez mene..
tvrdoglava je ona; neda mira ni kad spavam -budi me noću pokazujuć mjesto gdje je ležala tvoja glava…
čak i mirise vrati; sve u svrhu da je doživim -neda mi ni ponovo zaspati, pa me moli da je prihvatim…
s jutrom dođe novi dan, oprostim joj rane i za sve okrivim sol… prebacim krivnju na more zlobno dok šetamo zagrljene ja i moja bol..
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više