Obznana Memoranduma SNV-a

Pupovac nas vraća u drugu polovicu predratnih osamdesetih

Obznani nam SNV, Srpsko narodno vijeće, i svoj Bulletin br. 6 pod naslovom „Govor mržnje i nasilje prema Srbima 2015.“ Urednik Saša Milošević, autorica Tamara Opačić, a bazu podataka (valjda prikupile?) Milene Jurišić i Tamara Opačić. Izdavači: SNV i Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba. Podrška, bit će valjda razna, a ipak prvenstveno kunska: Ured Vlade Republike Hrvatske i Grad Zagreb.

Ostaje nejasno, maglovito, je li ikakav organ SNV-a, primjerice Predsjedništvo, raspravljao o tako važnom sadržaju Biltena SNV-a, koji podsjeća na Memorandum SANU-a iz 1986., a još više se nadaje kao realizacija na terenu Memoranduma 2 iz 2011. SNV igra ulogu neke vrste paralelne vlasti Srba u Hrvatskoj, u ime svih, a stvarno to nije i u većinskom je „vlasništvu“ jedne srpske stranke – SDSS-a. Događaji i navodni događaji koje Bilten opisuje nisu neka novina, oni su najvećim „pograbljani“ iz organa-tjednika SNV-a Novosti, te od iz drugih medija, sve do privatnih istupa pojedinaca na facebooku.

Memorandumski 1 i 2 uradak

Događaje, politiku, društvo… Novosti inače obrađuju na isti način kako su to činili srbijanski mediji od početka osamdesetih, osobito intenzivno od sredine do konca osamdesetih i početkom devedesetih. Prva meta bili su Albanci, a zatim Hrvati, a sve to bješe priprema za agresiju, medijsko granatiranje. No o takvom pisanju Novosti smo ovdje pisali, pa i o mržnji s kojom ostvaruju svoju misiju – ne ćemo se ponavljati. Tjednik Novosti su ipak kakve takve i novine, a Bilten je već nešto ozbiljnije – dokument više razine, a kad ga još prezentira Milorad Pupovac samozvani, ali bogme i pozvani lider svih Srba u Hrvatskoj, stvari itekako dobivaju na težini. Osvrnut ću se kratko uglavnom na uvod jer u njemu je sadržano ono najvažnije, a i djeluje baš onako – memorandumski. 

Udara prvo na Predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, zatim na više mjesta na branitelje. Dakle prvo „u glavu“, a zatim u temelje. Sljedeći udar je na demokraciju, na izborni politički proces, parlamentarne izbore, a od stranaka prvenstveno na HDZ. Malo je „postradao“ i SDP zbog Ive Baldasara, a Zoki zbog komentara promjene prezimena „Jovanović“. (Misle biltenije valjda kako je „Jovanović“ ekskluzivno srpsko prezime, što je dakako glupost i neistina.) Tu je i napad na „pravnu državu“ od DORH-a (prima prijave!) preko suca Roberta Zrinščaka iz Kutine, suca Ivana Turudića do Ustavnog suda. Insinuira se kako se ne bi trebale obilježavati akcije Bljesak i Oluja, kakva vojna parada (!) a i Thompsonu bi trebalo zabraniti da pjeva. Što nacrtale Novosti, trebalo bi ga srpom preko grkljana i čekićem po glavi. Zbog odnosa prema pjevaču Marku Perkoviću sramim se hrvatske države ne vjerujući ni očima ni ušima da ovdje stanuje takav oblik cenzure i progona.

Udar na Predsjednicu i Domovinski rat

Prvo o Predsjednici. Pobijedila je, kao kandidatkinja HDZ-a, u kampanji „koja se dominantno temeljila na nacionalizmu“, pa još i super crimen „i povratku vrijednostima 1990-ih“. Nemam komentara do li kako su se u Biltenu spojile druga polovica četrdesetih i osamdesete godine prošlog stoljeća što se Hrvata i Hrvatske tiče. Takvu bi im sudbinu SNV skrojili sudeći prema rječniku kojega i kako koristi. Po mišljenju Biltena Predsjednica je uvrijedila Srbe jerbo ih je nazvala „Hrvatima“, političkim dakako čime je izrazila kako ih smatra potpuno ravnopravnim građanima. No oni ne će, radije su za političko-etničku ekskluzivu. Ne će, ne će koga briga, osim valjda u slučaju kad na račun stignu kune SNV-a. Razumio sam – ne će biti politički Hrvati, hoće samo monetarni. Blago rečeno osobita bezobraština,

Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate…

Bilten izražava u spočitavanju Predsjednici popisa gostiju na njezinoj inauguraciji. Sljedeći tamo nisu smjeli biti: Velimir Bujanec, Josip Klemm, Đuro Glogoški, Marko Perković Thompson, Tomislav Merčep, Željko Sačić… Samo o Bujancu „uredniku šovinističke  emisije Bujica“, kako ga tituliraju“ i koji je navodno „upamćen po izjavi 90-ih“: „Jasno je za kakvo se rješenje srpskog pitanja zalažem: trećinu iseliti, trećinu lojalnih prekrstiti, a trećinu, zločince, poubijati“. Ne znam je li i Bujanec izgovorio tu mitsku rečenicu s kojom se kao maljem mlati Hrvate od svibnja 1945., ali u vrijeme hirošimskog razaranja Vukovara, Ovčare, da spomenem toliko, svaki je verbalni delikt potpuno beznačajan. Uostalom Srbi se u Vukovaru nisu ni „zamajavali“ s „trećinama“ Hrvata: što nisu pobili to su protjerali i, simbolički – ulicu Stjepana Radića preimenovali u Ulicu Puniše Račića. Na ćirilici. I još dok smo pri gostima na inauguraciji na njoj je bio Aleksandar Vučić, štoviše, Pupovac mu je bio domaćin. Hoćemo li o njegovim verbalnim deliktima, samo o njima? Nisam čuo kako se Pupovac od njih ikada ogradio.

Spočitavaju joj i „izbacivanje“ Titina poprsja iz Predsjedničkih dvora. Ne znam što SNV ima s tim, što ga briga, pa nije valjda i Tito bio Srbin pa ga kao „manjinca“ štite. Ili su možda svi Srbi iz Hrvatske komunisti? Ni nije ga „izbacila“ već samo poslala kući. Ili, što će Hrvati u Srbiji, a bogme i ovdje, sa činjenicom da se Draža Mihailović povratio po cijeloj Srbiji, ne samo s „bistama“. A što ako je glavni povod Predsjednici za blago i nježno preseljenje Titine biste činjenica da je surađivao s četnicima? Ima SNV još toga protiv nje, ali o tome možda drugom zgodom.

Udar na branitelje i Domovinski rat

Braniteljski prosvjed u Savskoj (danas na Trgu Nevenke Topalušić) „temelji se na nacionalizmu“. Lukavi su ovi iz SNV-a k'o lisice. Nacionalist je Đuro Glogoški i ostali invalidi Domovinskog rata, kojega su Srbi i JNA u naponu snage srpskoga nacionalsocijalizma doživotno „smjestili“ u invalidske kolica, a ne možda ti i takvi. Pazi sad vamo na tipična „srpska posla“, fino upakirane laži: „…u nekoliko navrata su zazivali državni udar tako što su na ulicama Zagreba postavili plinske boce i potom uz pomoć svećenstva utaborili u crkvi sv. Marka, ispred zgade Vlade RH i Sabora“. Što ste pročitali? Pročitali ste kako su branitelji „po ulicama Zagreba“, dakle mnogim, barem u tri, postavili tko zna, bit će na stotine plinskih boca – i to „u nekoliko navrata“. Zatim i odatle, valjda vukući za sobom plinske boce, „utaborili u crkvi sv. Marka“. Da „utaborili“, znači kao neka vojska; u crkvi podigli šatore i logor. Stvarno, kao prosvjednike Milanović-Ostojićevi specijalci su „nabili“ u crkvu! Tako se to radi, tako se konstruira i laže, pa joj kad se prevede… Mlađi mogu učiti kako se dolazi i do milijun i pol žrtva Jasenovca, pri čemu se potpuno prešuti kako su, nakon 1945. „ustaše“ (sinonim za Hrvate) stradali u trećinama. Trećina pobijena, trećina iseljena, a trećina se pokorila.

Ima toga još, no i ovoga mi je previše, zato ću se odmaknuti od toga Biltena. Bilten br. 6 SNV-a zapravo je kamion bomba, šleper, tegljač, ne znano čime je – osim mržnje, insinuacija, konstrukcija, manipulacija – natovaren, običnim eksplozivom, plinom, benzinom koji pomalo hlapi, mineralnim gnojivom… Nije sasvim jasno ni u čijim je rukama daljinski upravljač, ili se čeka da slučajni prolaznik, možda pušač, ne znajući za stvarni sadržaj tereta kresne žigicom. Ili je već ugrađen kakav satni mehanizam.

Mato Dretvić Filakov