Do najvišeg ideala može se doći samo i jedino otvorenom raspravom i sučeljavanjem valjanih argumenata
„Nikakva strast ni mržnja nek dušu vam ne mori,
i nepristano osluhujte savite,
ča narod vam ih zbori“.
Marko Marulić
U Hrvatskoj uobičajena i općeprihvaćena sintagma „nastavni plan i program“ potkraj XX. stoljeća zamijenjena je terminom „kurikul“ (od lat. curriculum, -i), premda su bili predloženi i nazivi „naukovna osnova“ i „odgojno-obrazovni tijek“. Termin kurikul označava pojam čiji sadržaj obuhvaća logički usustavljenu te kronološki klasificiranu ukupnost planiranih sadržaja odgoja i obrazovanja po pojedinim predmetima te unutar njih podijeljenih u metodičke jedinice odnosno nastavne teme; a koje će u vidu predavanja, seminara i vježbi suvremenim pedagoškim i didaktičkim pristupom biti predočeni učenicima u odgojno-obrazovnom procesu u osnovnim i srednjim školama. Reforma pak odgoja i obrazovanja je multidimenzionalna i višeznačna pojavnost, što znači da nije samo pedagoška, didaktička, legološka i općeobrazovna tema; nego sadrži i kulturološku, socijalnu, etičku, estetsku, religijsku, etničku, nacionalnu, političku, ideološku i inu dimenziju te stoga ima pandruštveni sadržaj i značaj.
Nacrt prijedloga Cjelovite kurikularne reforme (CKR) predstavio je javnosti 29. veljače 2016. njezin voditelj dr. sc. Boris Jokić; a nazočni prvi dopredsjednik Vlade RH Tomislav Karamarko te ministar znanosti, obrazovanja i športa Predrag Šustar dali su potporu da se nacrt prijedloga CKR uputi u slobodnu, otvorenu, svima dostupnu, transparentnu i vremenski primjereno određenu stručnu i javnu raspravu u kojoj će dobiti svoj konačni sadržaj i oblik, te koji će biti optimalan i društveno prihvatljiv za primjenu u odgojno-obrazovnom procesu.
Nacrt prijedloga CKR radile su tijekom razdoblja od godine dana ekspertne skupine za pojedine predmete i u njihovu radu aktivno je sudjelovalo oko 400 stručnjaka koji su izabrani na javnom natječaju, o kojem kao i uopće o početku rada na kurikularnoj reformi odgoja i obrazovanja nije bilo dostatno informacija u javnosti, a poglavito u usporedbi s konferencijom za novinare kojom je javnosti predstavljen rezultat njihova rada tj. nacrt prijedloga Cjelovite kurikularne reforme.
U okviru suvremenih pedagoških, edukativnih, didaktičkih, psiholoških, društvenih i inih smjernica te empirijskih modela; osobnih znanja, vještina i iskustava; estetskih, etičkih i kulturoloških sustava vrijednosti i prioriteta te socijalne, političke i ideološke (sub)kulture, dali su svoj autentični i maksimalni prinos kakav i koji se uopće može dati u jednom tako složenom i zahtjevnom projektu. Naime, taj i takav projekt nije složen i zahtjevan samo po visokim stručnim tj. pedagoškim, edukativnim, kulturološkim i inim standardima te potrebama i očekivanjima odgojno-obrazovnog sustava; nego i jednako relevantnim interesima, potrebama i očekivanjima ne samo stručne javnosti nego i cjelokupnog društva! A sve to stvara i posebne izazove i teškoće u radu te zapreke stremljenju da se na najbolji mogući način odgovori na potrebe i očekivanja društva zbog njegove kulturološke raznolikosti, te ne i manje važnih mnogobrojnih socijalnih, političkih, ideoloških i inih sastavnica i vrjednota svojstvenih pluralnom i demokratskom društvu, a što su suvremeno hrvatsko društvo i država.
Članovi ekspertnih skupina koji su izradili ukupno 55 dokumenata imali su u radu i subjektivnih ograničenja i teškoća, jer su neki od njih bili autori prethodnih udžbenika pa se u takvim okolnostima vrlo teško interesno i psihološki distancirati i objektivno postaviti u procesu izrade novih kurikularnih sadržaja. Kako su pak tim prethodnim radom i iskustvom u pisanju udžbenika stekli konkretni autoritet i ugled, u pravilu je teško dostatno ograničiti i spontan, nenamjeran i neizravan utjecaj na ostale članove ekspertnih skupina. Sâm pak voditelj kurikularne reforme dr. sc. Boris Jokić po svom je osnovnom obrazovanju psiholog i doktor znanosti s užim stručnim usmjerenjem na odgoj i obrazovanje, a kako je područje odgoja i obrazovanja multidisciplinarno tu uz pedagoge i didaktičare kao temeljne kreativne subjekte artikuliranja strukture i standarda odgojno-obrazovnog procesa i nastave uopće, svakako je mjesto i psiholozima. I ne samo njima, nego, samo u nešto manjoj ulozi i kompetenciji, i socijalnim antropolozima, psihoanalitičarima, evolucijskim biolozima i drugim stručnjacima. U jednom intervjuu na pitanje: „Što očekujete – uvriježene klipove pod noge, svjetonazorske ratove, otpore lobija ili neki konačan konsenzus?“, dr. sc. B. Jokić je odgovorio: „Jedino što očekujemo je da oni kojih se obrazovanje najviše tiče, a to su učenici, roditelji, učitelji, odgajatelji i ostali djelatnici vrtića i škola prepoznaju da je ono što predlažemo dobro i korisno i da se uključe u kurikularnu reformu. Ako tome bude tako, možda izbjegnemo u hrvatskom društvu uvriježene klipove. Osobno očekujem da političke stranke daju podršku ovoj promjeni, i osiguraju da na znanstvenim i stručnim osnovama pokušamo poboljšati sustav obrazovanja koji mora služiti svim ljudima. Mislim da je moguć konsenzus jer je obrazovanje i izrazito osobna stvar i tiče se svakog čovjeka. To je osnova konsenzusa, a ne politički programi“.
Političku potporu dr. sc. B. Jokić imao je i do sada, jer da nije ne bi bio izabran za voditelja projekta niti bi ekspertne skupine mogle raditi i napraviti nacrt prijedloga CKR. I od aktualne vlasti dobili su javnu potporu da se prijedlog nacrta CKR uputi u stručnu i javnu raspravu, a MZOŠ treba osigurati potrebne uvjete i financijska sredstva. A stručni, znanstveni i društveni konsenzus kojeg dr. sc. B. Jokić očekuje moći će se ostvariti u proceduri stručne i javne rasprave samo ako se stvore uvjeti da ona može biti otvorena, slobodna i konstrutivna; što znači i bez antipluralističkog pristupa u analizi nacrta prijedloga CKR a koji se manifestira smislom isključujuće opreke – „uzmi ili ostavi“!
Pluralizam kao izraz slobode i jamstvo suživota
Audiatur et altera pars. Neka se čuje i druga strana, da bi CKR nakon stručne i javne rasprave u svom konačnom sadržaju i obliku mogla biti sinteza, emanacija i reprezentacija svih postojećih društvenih stajališta, interesa, potreba i vrjednota: tradicionalnih i (post)modernih, konzervativnih i avangardnih, desnih i lijevih, deističkih i ateističkih, nacionalnih i kozmopolitskih, posebnih i univerzalnih. A do tog najvišeg demokratskog, društvenog i humanističkog ideala može se doći samo i jedino otvorenom raspravom i sučeljavanjem valjanih argumenata, poštivanjem sugovornika a poglavito neistomišljenika jer bez oprečnih ideja i stajališta ne može biti te i nema produktivnog dijaloga nego samo monoidejne totalitarne žabokrečine. Kao i procesom usuglašavanja te produktivnim kompromisom koji će omogućiti da se ostvari stručni, znanstveni, kulturološki, etički, politički, ideološki i društveni konsenzus; kojim će svi sudionici u raspravi biti priznati, prihvaćeni i zadovoljni, osim, logično, antipluralista i nedemokrata!
Realno mogući i očekivani koncepcijski, metodološki, sadržajni, formalni i tehnički nedostatci i propusti u stručnoj će se i javnoj raspravi modificirati, dopuniti i otkloniti prema temeljnim kriterijima: što društvo, sveučilište i gospodarstvo očekuju i trebaju od odgojno-obrazovnog procesa u osnovnoj školi i gimnazijama; te što društvo i gospodarstvo očekuju i trebaju od odgojno-obrazovnog procesa u strukovnim školama. U proceduru stručne rasprave o nacrtu predloženih kurikularnih dokumenata trebali bi biti uključeni i supervizori, osobe neprijepornog stručnog i znanstvenog autoriteta i društvenog ugleda, a koji bi stručno ocjenjivali predložene kurikularne dokumente kao i prijedloge za njihovu dopunu i izmjenu koji će biti artikulirani u kritičkoj analizi u proceduri stručne i javne rasprave. Sintezom sadržaja postojećih kurikularnih dokumenata te u stručno i javnoj raspravi iznijetih neupitno valjanih i relevantnih argumenata, artikulirao bi se konačni sadržaj i oblik dokumenata Cjelovite kurikularne reforme, i koja bi se doslovno i imperativno morala početi uvoditi u škole u jesen 2017. godine na način i tempom koji su već predviđeni u nacrtu predloženih kurikularnih dokumenata. Logično, istodobno i paralelno sa stručnom i javnom raspravom treba se provoditi edukacija i priprema učitelja i nastavnika, te tehničko i informatičko opremanje učionica, radionica i laboratorija; a koji će omogućiti potrebne uvjete za uspješno provođenje tako koncipiranog odgojno-obrazovnog procesa u hrvatskim odgojno-obrazovnim ustanovama i sustavu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više