Nema pravde… Umrla je kad no Krist na križu mrio, Kad no Hrvat na Blajburgu zlikovaca žrtva bio. Kad čovjek zbog šake zlata crnom vragu dušu prod’o, Kada izrod od Hrvata za crvenom zvijezdom hodo; Kad dušmana Hrvat hvata, tri puta mu ljubi lice, Za svojeg ga piše brata, oprašta mu stranputice, Ubijanje i mučenje, silovanje i zla ljuta,
Devedeset prvu, kobnu, nek zaborav vječni guta. Nek izblijedi i Ovčara, Velepromet i hangari, Strašna sudba Vukovara, nek umire, nek zastari. Nema pravde… Umrla je onog dana kad u Hagu,
Časni suci oprostiše grozna djela srbovragu
Nek pobjedu sramnu slavi, mrtve glave neka broji,
Kroz vjekove znak krvavi na čelu mu neka stoji.
Oj Šešelju, ubojice, svetu pravdu izbjeć ne ćeš.
Pred Bogom ćeš pasti nice, istinu mu živu reć’ ćeš.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više