Recesija Gorana Štimca u Opatiji

Roj ili jato metalnih oblika ili čudesno realiziranih formi

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski kipar i profesor na APURI, Goran Štimac, na samom kraju prošle godine predstavio se je s novom samostalnom izložbom Recesija u parku ispred opatijskog Hrvatskog muzeja turizma, prezentirajući desetak  skulptura velikih formata u metalu.

Riječ je o skulpturama koje su kreirane od odbačenih materijala u otvorenom umjetnikovom atelijeru u industrijskoj zoni u Čavlima , nastale najprije kao produkt umjetnikovog istraživačkog procesa. Roj ili jato metalnih oblika ili čudesno realiziranih formi oslobođenih do krajnjih granica zamišljenog djeluje sasvim uklopljeno u strukturu parka i arhitekture, ni po čemu se ne ističući ili odvajajući jer njih desetak živi sada svoju novu realnost, moglo bi se reći i mirni život ili suživot, svoje novo uprizorenje u iznenadnoj inscenaciji, uz neskrivenost  uznemirenost površine horizontalnih ploha koje su u snažnoj opreci s surovo modeliranim vertikalnim šiljastim oblicima..

Komadi željeza i lima, posve nepotrebni ostaci, odbačeni i suvišni sada su autorovom spontanom gestom zavareni u novi sklop, u nadolazeću konstrukciju, svakako optimističnu, da, očito je, jedan životni ciklus je završen i gotovo odmah započinje novo življenje. Budućnost postoji, razigrana je, nesvakidašnjih ideja , nesporna, mada  nekako tvrda, nepopustljiva, pomalo i prijetećeg stava. Koliko mogu odbačeni predmeti, dijelovi, komadi metala zaživjeti slučajnim varom novi život, novu stvarnost s obećavajućom izvedbom nastalih formi, istodobno ne obazirući se na svoje realno podrijetlo i mjesto rođenja, odlagalište nepotrebnih?

Štimac govori o novoj strukturi koja jasno i nedvojbeno odaje dojam utemeljenosti nastanka i neizostavnoj nužnosti nezgrapnog ali živog svijeta cijevi, ploča, šipki, svojevrsnih kreatura, no pojam lijepoga uvijek je bio relativan i nadasve prolazan. Razigrana metalna družba Gorana Štimaca u višemetarskim izvedbama i potpuno svakidašnjih riječi koje ovdje zamjenjuju uobičajene, stilizirane naslove, iznimna je autorska cjelina, neskriveno drska , izvorno komponirana za otvoreni prostor, koji ipak pomalo ublažava gorak okus metalnog otpada.

Štimac se u svom kiparskom istraživanju u ovome procesu oživljavanja nepotrebnog i suvišnog najprije vraća primarnom obliku tvari i njezinoj bespredmetnosti, kada ona uistinu ne predstavlja ništa. Krugove života i nestajanja, različitih cikličnih intenziteta, Štimac je uhvatio poput Kairosa za trenutak, prezentirajući fantazmagoričnu konstrukciju odlaska i dolaska, zamiranja i pojavljivanja.

Skulpture Gorana Štimca predstavljene u osebujnom parku opatijskog Hrvatskog muzeja turizma doista su došle do punine svoje izražajnosti, upozorovajući nas naslovom izložbe, zatim porijeklom materijala i mjestom nastanka, stereotipnih naziva na stvarnost, svojim volumenima i oblicima ,voljeli mi ljepšu ili ružniju varijantu, svejedno, optimističkom razmišljanju  uvijek valja naći mjesta.

Miroslav Pelikan