Uvijek je bilo i bit će, nažalost, šutnja žrtve je snaga agresora, što potvrđuje tko zna koji put u povijesti, i bosanskohercegovačka sadašnjost koja je ušutkana žrtva sukobljenih interesnih silnica na toj europskoj periferiji. Ušutkanost Bosne i Hercegovine koju okupatori bez ikakva otpora, zbog podijeljenosti koja ju je rascijepila, vraćaju u najcrnje vrijeme prošlosti, omogućila je održavanje „Prvog europskog skupa o islamofobiji“, održanog od 24. do 26. lipnja 2016. godine u Sarajevu.
U gotovo stopostotnom muslimansko-bošnjačkom Sarajevu glavnom gradu multinacionalne i multireligijske Bosne i Hercegovine održan je skup kršćanofoba o islamofobiji na Starom kontinentu. Odmah se da zaključiti, bez obzira na sve što se tu čulo, govorilo, planiralo, prijetilo, da taj muslimanski globalni skup na neki način stoji, uza sva ona stravična zlodjela kršćanofoba što su ih počinili i čine od Bliskog Istoka preko Europe do Amerike nad kršćanima. Pa i uz ona zlodjela koja su počinjena nad kršćanima u Sarajevu gdje su se kršćanofobisti okupili kako bi još više ušutkali žrtve te opasne i zastrašujuće vjerske islamske ideologije.
I umjesto da se skupljaju i razmatraju, te osuđuju i ograđuju se od zločina islamista što ih čine u ime „Velikog Alaha“, kao krvavi proces kršćanofobije, oni se bave nepostojećom islamofobijom. Jedino ako je islamofobija obrana vlastitog života i svog vjerskog kršćanskog identiteta u kršćanskoj Europi. Iz Sarajeva kršćanofobisti šalju poruku Europi i svijetu da je svaka obrana kršćana islamofobija i da se nema pravo na obranu. Ako je kršćanska obrana od islamskog razornog terorizma islamofobija onda takve islamofobije ima u Europi i to kao temeljnog prava na slobodu i život u vlastitoj vjeri i identitetu. No, nažalost, još uvijek manjkave i nemoćne u odnosu na opasnost koja prijeti žrtvi. A opasnost koja prijeti kršćanskim žrtvama u Europi je potpuno istrijebljenje kršćana i kršćanstva na Starom kontinentu. Već dugo se vodi muslimanska politika pod parolom „nema mira u svijetu dok njime ne zavlada islam“.
Ako je i mirnodopska obrana kršćana u Europi od islamskog vjerskog terorizma i europski prijam milijuna islamskih emigranata, čak i onih koji umjesto hvala kasnije ubijaju i ruše europsku civilizaciju, islamofobija, a tako je sarajevska družina definira, znači li to da čovjek ili narod nema pravo na obranu. Nameću li sarajevski muslimanski samitari Europi i Europljanima isto ono što su nametnuli kršćanima u islamskom svijetu, zabranu na obranu. Sarajevsko samitiranje muslimana o islamofobiji u Europi oduzima pravo europskoj žrtvi da se brani, što znači da se stavljaju na stranu islamskih terorista i konfesiocidista.
Nakon gotovo potpunog istrjebljenja kršćana na Bliskom istoku, Turskoj i Sarajevu, kršćanofobisti iz muslimanskog Sarajeva jurišaju na Europu u nekoj svojoj samitsko-emigrantskoj navali. A da su samo malo prošli Sarajevom i vidjeli kakav je to i čiji je grad tada zaista, ako im je do mira i suživota vjera i civilizacija, odustali bi od svojih opasnih namjera ili bi taj skup održali pod nazivom: „Prvi europski skup muslimana o kršćanofobiji u Europi“. Pred tom slikom etnički i vjerski čistog bošnjačko-muslimanskog Sarajeva morali bi stati i upitati svoje domaćine na koji način i s kojim namjerama, u ime kojeg cilja su obojili u jednonacionalnu i jednovjersku muslimansku boju, nekad multinacionalno i multireligijsko šareno Sarajevo. Morali su se zacrveniti pred tom slikom, kao i pred drugim slikama beha gradova u kojima je zabranjen i Djed Mraz, i alkohol, i svinjetina, i zvonjava crkvenih zvona, i gradnja crkava.
Kršćanofobijom kakva vlada četvrt stoljeća u Bosni i Hercegovini, gdje se kršćanofobi novače za terorističke akcije po Europi i svijetu, Sarajevo je očišćeno od kršćana i kršćanstva i kao takvo pripremljeno za taj skup kršćanofoba. Svakom je jasno zašto taj skup nisu održali u drugim vehabijskim centrima Gornja Maoča, Dubnica, Ošvana, Gluha Bukovica, jer bi se u potpunosti razokrili u svojim crnim i opasnim namjerama. Iz Sarajeva su poručili kakvi trebaju izgledati europski gradovi mete kršćanofoba. Samo što se malo stišala kršćanofobska migracija na Europu i smanjio islamski terorizam, u Sarajevu se okuplja na svjetskoj islamskoj razini družina i poručuje da nije kraj i da se ide dalje. Ne mire se sa zaustavljanjem islamske planirane emigracije na Europu. No, nije teško zamisliti što bi bilo sa onima koji bi u jednoj islamskoj zemlji, Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Emiratima, Turskoj, pa i u Bosni i Hercegovini, počeli samitirati o kršćanofobiji koja mijenja lice svijeta. Takav jedan skup naprosto je u teoriji nezamisliv, pa čak i u pokorenoj i ušutkanoj Europi.
Prijetnje kršćanofoba iz Sarajeva Europi idu tako daleko da traže od Stare kršćanske Dame da „počne govoriti protiv islamofobije“, što zapravo znači da osudi svaku obranu kršćana, pa i onu od isilovaca koji u rijeci vjerskih muslimanskih emigranata kao znak zahvale za prijam i dobrodošlicu atomskom mržnjom ruše i ubijaju sve što nije muslimansko. Naprosto od Europe se traži da klekne i preda se u najvećoj poniženosti. Stoga muslimanski samitari iz Sarajeva poručuju Europi ako ne zaustavi one koji brane svoj kršćanski identitet pred kršćanocidnom navalom islamskih kršćanofoba, da kršćane u Europi čeka sudbina kršćana u Siriji, Iraku, Afganistanu, Turskoj, pa i u Sarajevu, iz kojeg se dijelom i širi ta najopasnija vjerska ideologija u povijesti čovječanstva, kršćanofobizam.
Kažu izabrali su Sarajevo „jer je simbol mira i suživota“. Je li to onaj mir u kojem se ubijaju nemuslimanska djeca koja na ulicama, preplavljenim polumjesecom nose križ o vratu. Je li suživot to da je Sarajevo pozelenilo toliko da kršćana gotovo i nema. Izabrali su Sarajevo i zato „što grad nudi ljudima dvije mogućnosti, a to su mržnja i nasilje, a druga je suživot“. Ne kažu s kim su to Bošnjaci izabrali suživot, s Arapima i Turcima za koje kažu da su im bliži nego Srbi i Hrvati. I to je istina, jer više i nema ni Srba ni Hrvata, danas u Sarajevu a sutra i u cijeloj Bosni.
I umjesto da se muslimanski samitari u Sarajevu bave pitanjem vjerskih sloboda i prava kršćana u islamskim zemljama gdje ubrzano nestaju pred mržnjom i zločinom kršćanofoba, i osude taj islamski kršćanofobizam, oni osuđuju kršćane koji se brane od tog terora i njihovu obranu nazivaju islamofobijom. A to nije ništa drugo već odobravanje i stajanje na stranu kršćanofoba i onih koji su im pripremili vjerskim čišćenjem Sarajevo za taj skup. Napad je najbolja obrana, potvrđuje to skup kršćanofoba u Sarajevu, koji osuđuju samoobranu kršćana, u svojoj kući, od islamista.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više