Novi predsjednik ne bi trebao biti iz vremena bijednog razdoblja stranke
Drage prijateljice i prijatelji, Hrvatice i Hrvati!
Budući da je HDZ temeljna i stožerna državotvorna hrvatska politička stranka, proizašla iz državotvornoga hrvatskoga naroda, i koja je pod vodstvom besmrtnoga velikana, dr. Franje Tuđmana, povela hrvatski narod u ostvarenje vjekovnih ideala obnove samostalne i slobodne hrvatske države, na demokratskim principima, te s narodom ostvarila samostalnu i slobodnu demokratsku međunarodno priznatu nacionalnu hrvatsku državu, Republiku Hrvatsku, normalno je da je cijeli većinski pošteni hrvatski narod, bez obzira na osobno članstvo pojedinaca, i najviše zainteresiran za događanja u toj stranci.
Mario Plenković
Turbulencije u HDZ-u i pokušaji razaranja, od 2000. godine nadalje, svih ostvarenih zajedničkih rezultata, svjesno i plansko enormno nepotrebno zaduživanje zemlje, sve pljačke i uništavanja gospodarstva, pa čak, što je najgore, uništavanje svih duhovnih i kulturnih vrijednosti na kojima je hrvatski narod izgradio svoj identitet, pa i pokušaji nametanja ideologija koje bi mijenjale samu antropologiju i cjelokupni identitet čovjeka, kao ljudske osobe, trebale bi biti razlog odlučnoga djelovanja i zaustavljanja takve tendencije. Za sve to je najvažnija kvalitetna i dobro isplanirana psihološka, sociološka, duhovna, pa naravno, na prvome mjestu, i politička strategija. No, kao što vidimo, toga nemamo, a naši protivnici itekako imaju.
Stoga nam je jako važna temeljna politička stranka, kao što je HDZ, a i druge poznate domoljubne političke stranke. Kako je HDZ, kao temeljna hrvatska politička stranka, upravo najviše na meti antihrvatskih moćnika svijeta, naših neprijatelja i domaće pete kolone, uz sve narodne izdajnike plaćenike, ona je i medijskim hajkama dovedena u stanje u kome se nalazi. Sada, kada je, smicalicama i manipulacijama, ostala i bez predsjednika Karamarka, mogla bi i trebala učiniti prekretnicu i odlučan zaokret u novu profilaciju povratka izvorima te ostvariti premoćnu pobjedu na predstojećim prijevremenim parlamentarnim izborima. U tome pravcu bi trebao biti logičan izbor novoga vođe, kvalitetnog domoljubnog političara i državnika za predsjednika HDZ-a, stožerne hrvatske političke stranke.
Taj čovjek, prvo, ne bi trebao biti iz vodećih struktura bijednog razdoblja stranke, u vrijeme Ive Sanadera i Jadranke Kosor, jer ti poslušnici nemaju u tome smislu što dalje govoriti, nego čestit sposoban domoljub, po mogućnosti iz čistih domoljubnih obiteljskih izvora, kojemu ni neprijatelji ni prijatelji ništa nečasno ne bi mogli prigovoriti, sudionik obrambenog i osloboditeljskog Domovinskog rata ili, ako je mlađi, da je veliki poštovatelj toga nametnutog nam rata, čovjek koji čvrsto drži do istine i moralnih načela i zna da je Domovinski rat, tj. rat za Domovinu i hrvatsku Državu, od 1990. do 1995. godine, temelj suvremene demokratske hrvatske države, Republike Hrvatske, uz sve druge domoljube ugrađene u taj temelj, koji su se kroz cijelu hrvatsku povijest borili i položili svoje živote na oltar Domovine za iste ideale i za našu slobodu.
U HDZ-u, među 220.000 članova, sigurno ima takvih ljudi. No, neprijateljima hrvatske države i hrvatskoga naroda, a takvih, po zadatku, svakako ima i u samome HDZ-u, nikako ne odgovara da na čelo te stranke dođe takav čovjek, koji će joj vratiti zanos, polet i dignitet. Pred predsjedničke izbore u HDZ-u, neprijatelji su uključili sve svoje resurse, uz najveću medijsku promidžbu, da oni odaberu za predsjednika HDZ-a onoga tko će njima najviše odgovarati za blokadu, razaranje i rušenje HDZ-a, pa tako i samostalne hrvatske države. Dobro su razradili strategiju, te, kao iz rukava, izvukli uglađenog i kao elitnog Andreja Plenkovića, kako bi ga nametnuli, prema njima primitivnoj, HDZ-ovoj raji i, kako misle naivnome, hrvatskome narodu.
Kako je taj čovjek po kvaliteti, a i obiteljskom podrijetlu, čista inačica Zorana Milanovića, samo ne toliki divljak, nego perfidno profinjeniji, pa time i opasniji za prave hrvatske vrijednosti i hrvatske nacionalne interese, žalosno je da se vodeći ljudi u HDZ-u, kao ucijenjeni, već povlače u defenzivu i prepuštaju se namijenjenoj im sudbini propadanja HDZ-a i gubitka sljedećih prijevremenih parlamentarnih izbora. U tome smislu usporedimo dva primjera i razmislimo što se stvarno događa.
Andrej Plenković, iz komunističke obitelji uvijek dobrih materijalnih mogućnosti, od djetinjstva se samo borio za svoju osobnu karijeru, što se vidjelo i u vrijeme studija i na diplomatskom planu. U vrijeme agresije na Hrvatsku, iako u najboljim godinama (rođen je 1970.), nije mu bilo ni na kraj pameti uključiti se u obranu Domovine. Tada djeluje u raznim međunarodnim strukturama, a u HDZ ulazi tek 2011. godine, kao poslušnik Jadranke Kosor, te postaje i europarlamentarac. S druge strane, primjerice, Damir Krstičević (istih godina kao i Andrej Plenković), uključuje se bezrezervno u Domovinski rat, neustrašivo se ističe u svim odlučujućim bitkama, kao zapovjednik IV gardijske brigade, i postaje proslavljeni brigadni general Hrvatske vojske.
Uključuje se u politiku kao član HDZ-a i postaje narodni zastupnik u Hrvatskome (državnome) saboru u njegovu posljednjem, osmome, sazivu. I sad, u ovo vrijeme, gledajmo tragikomičnu situaciju. Nakon odluke predsjedništva HDZ-a da će se unutarstranački izbori za predsjednika stranke održati 17. srpnja, i to po načelu jedan čovjek – jedan glas, odjedanput svi potencijalni kandidati o kojima se govorilo, kao primjerice Tomislav Tolušić i Oleg Butković, odustaju, te istaknuti HDZ-ovci, kao Andrija Mikulić i Tomislav Čuljak, daju potporu Andreju Plenkoviću, dok ostali istaknutiji vodeći HDZ-ovci još šute. Jedino je Andrej Plenković sam već sebe izabrao i unaprijed prihvatio kandidaturu, te odabrao i svoj promidžbeni stožer. Vođa toga stožera, gle čuda, mu je brigadni general Hrvatske vojske Damir Krističević, a glasnogovornik europarlamentarac Davor Ivo Stier, unuk ustaškog pukovnika Ivana Stiera.
Svatko tko normalno hrvatski osjeća i razmišlja, zar se sad ne pita zašto Damir Krstičević toliko sebe ponižava i, umjesto da sam sebe kandidira za predsjednika HDZ-a, pristaje biti direktor kampanje za taj položaj jednome dezerteru Domovinskog rata, Andreju Plenkoviću? O tempora, o mores! Hoće li kremeni hrvatski branitelj, zapovjednik specijalnih policijskih postrojbi u Domovinskom ratu, Milijan Brkić, kao zamjenik predsjednika HDZ-a, to sve mirno promatrati i zar se neće on sam kandidirati za predsjednika, ili Zlatan Hasanbegović, ili legendarni general Željko Glasnović, ili odlučni i hrabri specijalac u Domovinskom ratu Stiv Culej, pa i sadašnji ministar vanjskih poslova Miro Kovač, ostaje za vidjeti do 6. srpnja, do kada svaki kandidat treba imati 5.000 potpisa članova HDZ-a.
Ujedno, ovi kontrastratezi za rušenje HDZ-a i hrvatske države, osim Plenkovića kane nam ponovno podmetnuti i Most i to, kako kožu, uz prešutnu podršku Crkve. Iako svi znamo što narod misli o Mostu, oni mu kane za prijevremene parlamentarne izbore u rujnu opet dati veliku medijsku potporu, smatrajući narod bedacima. Tako novinar Marko Špoljar u Večernjem listu od petka, 17. lipnja 2016. godine, u članku "Tko će biti novi premijer, opet bi mogao odlučiti Božo Petrov", piše: "Odlučujući će opet biti stav Mosta, koji ima priliku opet ostvariti odlične rezultate (sic!). Recept je jednostavan – pozicionirati se u desni centar, zastupati konzervativne ideje umjerenom retorikom, svom snagom ući u biračko tijelo HDZ-a i uz prešutnu podršku Katoličke Crkve, Božo Petrov bi mogao uspjeti. A sve se ozbiljnije šuška kako bi i Tihomir Orešković na izbore mogao s Mostom.".
Zaista, ako bi u HDZ-u bilo prihvaćeno da Andrej Plenković bude jedini kandidat na unutarstranačkim izborima za predsjednika i tako pobijedi, jer tada ne bi mogao izgubiti, i ako on bude na čelu HDZ-a na predstojećim prijevremenim parlamentarnim izborima, tko zna tko će uopće biti na izbornim listama. Vjerojatno neće ni Culej, ni Glasnović, i ako hrvatski državljani, Hrvati izvan Hrvatske, ostanu toliko diskriminirani pri glasovanju, onda bi to bio siguran poraz HDZ-a, ali i veleizdaja sadašnjega vodstva HDZ-a. Nadamo se i vjerujemo da će u ovim danima, uz Božju pomoć, prevladati razum i nacionalni osjećaj i da se zlo neće dogoditi!
Dr. Ružica Ćavar, počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i počasna članica predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva