Višak "telećih glava" među hrvatskim političarima je očito enorman
Izbor Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a uči će u povijest po tome što je on izabran i prije izbora. Tako se nije dao „birati“ ni Staljin, iako je bivao jedini kandidat na plenumu CK KP SSSR-a (boljševika). Eto dokle se razvila zapadna „demokracija“; i bez izbora biraš, a kamo li tek na izborima! Andrej Plenković ipak još nije formalno izabran, nije ni član Predsjedništva stranke, moraju se pojaviti ti glasački listići, iako su nepotrebni, to radi javnosti, forme, procedure, a već po njoj ureduje.
Sve više telećih glava u HDZ-u
Prvi je na udaru, kako smo mu i predvidjeli, Milijan Brkić. Još smo prije koji tjedan napisali kako će on biti „laki komad“. I nađoše mu neku posudbu novaca u svrhu preživljavanja stranke – nešto još bezveznije od Karamarkova „sukoba interesa“. HDZ se nastoji već godinama, preko slučaja Sanader, financijski uništiti. Zar je kao tajnik Brkić to trebao dopustiti, ili je morao pronaći neki način preživljavanja stranke. Politički će odgovarati kaže Plenković (tipična komunistička konstrukcija), a to znači – zbogom Brkiću. Tko će sve još doći na red nije ni važno. Oni koji će na sjednice tijela HDZ-a dolaziti „sa svojom glavom“ prvi će biti na redu. Dolazeći naime na vjerojatno ključni sastanak Predsjedništva HDZ-a, još za Karamarka, Oleg Butković je, približno, rekao: „Danas na sastanak idem sa svojom glavom“. Do tada je valjda dolazio s – telećom. Tako mi se čini kako će oni koji i ubuduće, naročito poslije 17. srpnja, na sastanke budu dolazili s „telećom glavom“, mogu računati da ne će „politički odgovarati“.
Na red će vjerojatno, po Milanovićevom receptu, doći i HDZ-ove „temeljne ćelije“. Međutim kad se „teleće glave“ slože, ode HDZ na petnaest posto. Još kad ga poguraju „agencije“, udrugari, analitičari poput, Rimca, Puhovskog, Kregara…, novinari kao onaj jedan radijski kojemu pjena udara na usta pri samom izgovoru „HDZ“, a koja se može skupljati i s druge strane etera, a ne samo u studiju – ne znam hoće li to biti dostatno i za „mlađega“ partnera u tzv. „velikoj koaliciji“. HDZ bi mogao postati toliko mali da nikako, kao takav, ne bi mogao sudjelovati – u velikoj koaliciji.
Kako sada stvari stoje, prema istupima Andreja Plenkovića i Ivane Maletić, trenutačnih ideologa BDZ-a (Bruxellska Demokrtska Zajednica), on baš i nema koalicijskih partnera. Krešo Beljak bi seljake odveo u krilo Partije, a poznata je povijesna bliskost i ljubav između partijâ i seljaštva, od Vladivostoka do Savudrijske vale. Pero Ćorić i Ivan Tepeš će briselcima biti suviše desno, suviše hrvatski. Brrr, oni su „centar“, a centar, središte kao što znamo samo je jedna točka, vrh igle, na kojoj mogu boraviti samo – anđeli što političari nisu. HSLS odavno ni nije stranka. Most, preko Oreškovića i Vlade za naše novce dere predizbornu kampanju da se sve praši. A to košta stotine milijuna kuna porezne obveznike, pa su sve priče o „sukobima interesa“, posudbama i čemu sve ne, financijski blizu nule, iako su medijski razvučene u nebesa. Pune se „teleće glave“ rezultatima izbora – i prije izbora. I tako mogli bismo se polako pripremati za razmatranje sudbine HDZ-a nakon izbora u rujnu. Hoće li Plenković biti njegov mrtvozornik, ili ne će i baviti se sličnim pitanjima. Hrvatska? Ne vidim da se o njoj više itko brine. Višak „telećih glava“ među hrvatskim političarima je očito enorman, nadaje se kao pošast.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više