Davor Ivanković, Večernjakov intervjuist Tihomira Oreškovića, iznenadio se nad iznenadnim odustankom Tihomira Oreškovića od natjecanja na sljedećim izborima. Drag mu je eto Božo Petrov, ma netipičan je političar, ovdašnji, i na prvom mu je mjestu „hrvatski interes“, ali ne će u politiku ni s njim. Zasad. Koliko sam pročitao u skraćenoj Večernjakovoj e-verziji intervjua ne spominje ni HDZ ni Karamarka (inače „jednoga čovjeka“, krivoga za sve: Božo Petrov, Tihomir Orešković organ „centra Kaptol“…) koji ga je, budimo iskreni, doveo na vlast. Doduše možda ja ne znam odgonetnuti taj misterij, možda ga je stvarno doveo Petrov i Most, ali u tom slučaju me zanima, a tko je doveo Most u tu mogućnost, položaj.
Ispričavam se, al' ovo mi djeluje malo i puno bedasto: veliki menager Orešković hvali maloga dioničara (Plive, recimo) a ni ne osvrće se na onoga s većinskim paketom koji ga je imenovao, već ga „špota“! Vjerojatnost takvoga događaja ravna je – nuli, ali u politici je eto moguća. Ne će Orešković u politiku sa simpatičnim Petrovom. Zasad. Siguran sam – nikad. On je svoju ulogu „političkoga zeca“ odigrao, a što je najgore, o čemu sam ovdje već pisao, preko svake mjere pogoršao, unazadio, odnose domovinske i iseljene Hrvatske. Posut ću se s pepelom, ako treba i žeravicama: sama ideja da netko, stručan, pametan, uspješan, utjecajan… iz dijaspore dođe na čelo ovdašnje vlade izgledala mi je sjajno. Nakon Oreškovića teško će se takvo što ponoviti. Je li mu to bila uloga? Ne znam, ali takav je „umjetnički“, oprostite politički dojam ostao iza njega. Kad se još pribroji „Pliva“ – zanimljivo, nitko mu je nije „natovario“, a INA je u odnosu na Plivu, globalno uzevši, „brendovski“ glede Hrvatske puno nevažnija. Bilo bi tu još „štofa“ za krojenje priče.
Prestat ću slagati priču. Lakonski – kako doš'o, tako oš'o. Doći će drugi. Nego, neka nam Tim, kad već odlazi iz politike, kaže tko će biti budući predsjednik vlade u 'rvatskoj. Da se ne zlopatimo po tim izborima već u rujansku nedjelju posvetimo hobijima. Početkom rujna zna biti sezona gljiva, ja bih recimo rado gljivario – dok ih još, skoro ilegalno, smijemo brati. Jadni gljivari ni ne znaju da ni to ne mogu slobodno – treba im plaćena dozvola, tečaj, OIB, otisak palca… Samo gljivarska policija još ne stiže na sve strane. Pa će se ipak lakše na izbore.