Fotografija je osoba koja stoji i drži fotoaparat…
Suvremena hrvatska umjetnica, fotograf Sabina Blažić, realizirala je zanimljiv i osebujan ciklus. Pored fotografije bavi se i slikarstvom.
• Gospođo Blažić, intenzivno se bavite umjetničkom fotografijom, što je Vaša posebnost u svijetu fotografije?
– Kako bi najbolje opisala posebnost mojih fotografija, navela bi citat jedne simpatizerke moje stranice na jednoj društvenoj mreži, koja je rekla da su moje fotografije ekspresivne i vrlo poetične. Svoje fotografije ne vidim samo kao vizualnu ekspresiju, već nešto poput poezije, možda najbliže „haiku“ poeziji. Jedna moja izložba nosila je naziv „Uhvatiti ljepotu / To capture a beauty“, eto tako bi ja opisala svoje fotografije, ljepota ulovljena u trenutku, ali koja nosi poruku o kojoj bi se dugo moglo razmišljati i kontemplirati. Moje fotografije ponekad su „obrađivane“ u programima za fotografiju, gdje pokušavam naglasiti ljepotu ili doslovno fotografijom „naslikati“ sliku. Ponekad su „čiste“, bez ikakve dorade, samo trenutak prenesen u vječnost. Motiv je najčešće priroda koja me okružuje, mada ne mora uvijek biti samo to… ljepote ima svugdje, samo je treba zamijetiti.
• Vrlo često fotografirate nebo i oblake, pronalazeći u njima srodnost s duševnim.
– Svakako. Gotovo uvijek. Nebo koje prekriva i sadrži sve. Nebo koje je beskonačno, zauvijek otvoreno, poput misterije same; života, smisla, nastanka i završetka, koje će vjerojatno uvijek ostati otvoreno, poput neba samog. U njemu, u njegovim „mjenama“ ja vidim nepresušnu ljepotu, ali i duboku povezanost čovjeka sa duhovnim, spiritualnim, nečim dubljim od same materije. Oblaci, koji me ponekad podsjećaju na „mijene“ koje možete vidjeti i kod ljudi: kristalno čisto nebo, poput sretne, ispunjene, mirne osobe… nebo puno oblaka, poput misli koje zaokupljaju većinu čovijekovog vremena, mračno, tmurno nebo poput osobe pune negativnih, teških misli i osjećaja. Na mnogo načina možemo vidjeti i „čitati“ nebo.
• Ipak, kada bi morali izdvojiti najdraži motiv?
– Definitivno nebo, nebo sa svim svojim mijenama, zalascima i izlascima sunca, oblacima, bojama. Nebo je poput slikarskog platna, svakog dana novo remek djelo.
• Imam dojam da je fotografija dosta prisutna u suvremenom svijetu, ali se sve svodi pa i kod nas, na svega nekoliko imena.
– Fotografija je prisutna svugdje oko nas, na društvenim mrežama, u medijima, u privatnim životima. Dostupnost foto opreme gotovo svakome, globalna povezanost, fotografiju je „primakla“, učinila dostupnom svakom pojedincu. Međutim, šta je na kraju krajeva fotografija? Svi fotografski aparati, najjednostavniji i oni najkompliciraniji, su u biti jednaki, to su kutije koje „propuštaju“ svjetlost kroz leće i kroz objektiv. A to nije ono što fotografiju čini posebnom ili zanimljivom. Ja bi rekla da je to osoba koja stoji i drži taj aparat, način na koji ona „vidi“, zapaža, spoznaje stvari pa ih izražava kroz ili putem foto aparata te način na koji ona to prezentira. Ja jednostavno u nekim fotografijama ne vidim ništa, u drugima pak ja vidim takvu ljepotu, poruku, svjetlost i darovitost, da ih definitivno mogu nazvati umjetnošću ili remek dijelom. A to što se fotografija svodi na svega nekoliko imena, tu nije u igri samo darovitost. U današnjem svijetu mnogo su važnije neke druge stvari, PR recimo, marketing, čovjekova sposobnost da se „reklamira“, predstavi širokom krugu i još puno toga. Ipak, oni koji su to uspjeli, iza njih stoji sigurno mnogo rada i upornosti.
• Vi se bavite različitim stilovima umjetničkog izražavanja.
– Da, ja i slikam. Kako se ja mijenjam, mijenja se i moj motiv slika. Međutim, ne smatram da sam velika slikarica, ja jedino imam poriv nešto izraziti kroz slikarsko platno, to je moj osnovni motiv zašto ponekad slikam. Slikarstvo nije samo darovitost, ono je i veliko umijeće, tehnika. Nije jednostavno na slikarsko platno prenijeti nešto. Zato se divim nekim slikarima u čijim slikama pronalazim doslovno dio njihove duše: Monet, Van Gogh, Klimt, Chagal, Medović, Bahunek, samo su neka od imena kojima se divim.
• Gdje je danas umjetnička fotografija?
– Ima je, to je ono što je bitno. Bitno je da postoji. To što ona nije toliko profitabilna, to je već druga stvar. Međutim, moje je osobno mišljenje da je fotografija umjetnost. Postoje polemike oko toga. Ja osobno oko toga polemika nemam. Ona se razvija i napreduje, ali ona srž ostaje zapravo ista.
• Što je novo u atelijeru?
– Slikam novu sliku naziva „Ona, priroda“, ali ja jako polako slikam.
I naravno uvijek, svakodnevno fotografiram, a onda ponekad izdvojim nešto što smatram da je vrijedno za pokazati.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više