–Molim vas budite mudri, cijenite ono što je netko radio i dajte prednost onome što je racionalno, naspram onome što je emocija, lijeva ili desna, naše ili manje naše ideologije, jer mi iza sebe imamo rezultate izlaska iz najžešće krize u povijesti Hrvatske nakon Domovinskog rata…
…SDP s partnerima dva puta preuzeo odgovornost za Hrvatsku, 2000. i 2011. godine, uvijek od HDZ-a i uvijek “debelo oštećenu, i u lošem stanju.
Nasuprot tome oba puta smo, kada smo odlazili s vlasti, ostavili za sobom red, poredak, pravila, veću šansu, gospodarski rast, veću zaposlenost, a tako je bilo i prije osam mjeseci…
„Služit ćemo narodu i zato dajte nama svoj glas!“
I, eto, tako, blago nama Hrvatima, svijetlu nam budućnost obećava Zoki! Iako se dugo držao, čvrsto i stameno, one Mošine besjede i njegovog poučka:
"Seljak koji posjeduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima plaću i ima kruha za nas ništa ne vrijedi. Mi od njih moramo učiniti beskućnike, proletere, samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti…
…Oni koji nemaju ni kuće, ni zemlje, ni stoke brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti s onima koji imaju neki posjed. Njih ćemo povezati uz sebe predavanjima, kazališnim predstavama i drugom promidžbom… …Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira…”
Citat Moše Pijade s prvog zasjedanja AVNOJ-a u studenome 1942. u Bihaću.
A kao što se, iz dolje priloženog vidi, poučak druga Moše Pijade, nastavio se prenositi u život, i desetljećima poslije. Pa se na tom tragu radilo, iz dana u dan, dugo… dugo… I javno i tajno.
I nastavilo ustrajnodalje. Njegovim svijetlim stazama revolucije…
· Javni dug Hrvatske u 2011. iznosio je 154 milijarde kuna;
· Javni dug u Hrvatskoj u 2015. povećao se na 289 milijardi kuna;
· BDP-a 2011. 47 %
· BDP-a 2015. oko 90 %
„Služit ćemo narodu i zato dajte nama svoj glas!“
–E, baš smo mi Hrvati, neki čudan narod! Zašto smo takva zlopamtila? Pa, dajmo im, brate dragi, još jedan mandat! Zaslužili su, kaj ne!?
–Je li baš? Baš si mudra, nema što! Ako im damo još jedan mandat, ako dovrše ono što su i započeli, a kako kažu sve za našu dobrobit, pa nastave raditi sve onako kako su radili dosad i kako je radio i drug Moša Pijade, veliki i prekaljeni komunist i antifašist, onda im ne će biti kraja. A nama će s njima … zauvijek biti kraj.
– Pa ne možemo im gledati samo ono negativno! Što je s onim dobrim što su uradili?
–Opet ti guslaš i ponavljaš one njihove stare bajke.E, moja Monika, moja Monika! Baš si naivna! Zar ne vidiš kako nas ,sve skupa, pokušavaju opet „farbati i prefarbati? I to ne od jučer. Reci mi, molim te, a što je to „sve ono drugo“? Valjda, njihova obećanja!
Od njihovog famoznog Plana 21 pa do današnjih dana, imamo samo obećanja… obećanja… I bacanje prašine u oči. A obećava nam čovjek koji je, čim je zasjeo u fotelju, počeo s „antifa“ terorom.
Najprije je ukinuo pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad Bleiburgom.
Onda je naše Ministarstvo zdravstva približio Srbiji i preimenovao u Ministarstvo „zdravlja“.
Pa uveo, pod pokroviteljstvom tadašnjeg ministra prosvjete i športa Jovanovića, a pod dirigentskom palicom novog ravnatelja IHJJ-a Jozića, navodno, suvremeni i novi pravopis hrvatskog jezika, a stvarni… srpsko hrvatski pravopis koji je pisan po uzoru na onaj Novosadski iz šezdesetih godina, i onaj „Londonac“- Anićev i Silićev. Kažu kako je, prije tiskanja, u javnoj raspravi sudjelovalo više od 400 stručnjaka i govornika hrvatskoga jezika. Valjda, da se Vlasi ne dosjete jadu. Ali se zato nije, unatoč tiskanju, navodnog, hrvatskog pravopisa, izglasao stvarni zakon o uporabi pravog hrvatskog jezika.
I tako smo se mi, iz dana u dan, svašta naslušali. Obećavao nam je taj čovjek svašta … Obećavao nam, opet, brda i doline…
Obećavao je svašta, isti taj Milanović, pa je nakon obećanja, silom uvodio nakaradni seksualni odgoj.
Htio uvesti „curiculum“(srpski naziv) bez jednog jedinog akademika i akademske zajednice,bez i jedne jedine društvene kulturno-prosvjetne, strukovne i obrazovne organizacije, bez jezikoslovnih krugova poznatih, uglednih jezikoslovaca i kulturnih djelatnika.
Obećavao nam je čovjek čija je Vlada pokušala silom nametnuti ćirilicu u Vukovar, kada je teško ranjen, a nešto kasnije je i podlegao ranama, pri skidanju nezakonito postavljenih ćirilićnih ploča, maloljetni hrvatski branitelj Pajčić, i pao kao prva žrtva Ostojićevih policajaca.
Obećava čovjek kojemu branitelji u Savskoj 66 smrde, čovjek čija je policija poslala specijalce na hrvatske branitelje- invalide na Trg Svetog Marka, kada je abolirani milicajac tzv.SAO Krajine, sada kao hrvatski specijalac, krenuo palicom na hrvatskog ratnog vojnog invalida u kolicima.
Obećava nam čovjek koji je donio zakon, tzv. „lex-Perković“, da bi zaštitio dvojicu udbaša kojima se sudilo u Njemačkoj za likvidaciju koja se dogodila pod dirigentskom palicom njegove partije. Još dok joj je na čelu bio Ivica Račan. Koga je on osobno i naslijedio.
Obećava nam čovjek koji koristi Vladin zrakoplov za svoje izlete i zadovoljstva.
Obećava čovjek koji prelazi preko afere „MIG-ovi“.
Obećava čovjek koji je prelazio preko svih afera Jakovine, Pusičke, njenog privatnog leta državnim zrakoplovom i njene kandidature u UN, preko afere Mrak Taritaš, pa Merzel i Sabo, pa Mare partizanke, pa afera Zmajlovića, Hajdaš-Dončića, Vrdoljaka…
Obećava nam čovjek zbog čije su sujete izgubljene pune četiri godine u gradnji Pelješkog mosta.
–Mi stvarno brzo zaboravljamo! Dobro je govorila moja pokojna mama. Brzo zaboravljamo, a još brže praštamo. A onda nam se sve to kasnije obije o glavu.
–Bože sačuvaj, Bože sačuvaj!!! Moja Lucija, zar je sve ovo moguće? Zar su sve ovo oni uradili?
–E, draga moja, da je samo to, dobro bi bilo! A gdje je prodaja INE i „zlatne dionice“ Mađarima?
A nabrajanju njihovih grijeha nema kraja.
Zato te sada i pitam: Zar se sve ovo može i smije zaboraviti?
Zar se smije zaboraviti sav onaj kaos oko izbjegličke krize?
Zar se smiju zaboraviti sve one afere oko prisluškivanja?
Zar se smiju zaboraviti svi oni isforsirani stečajevi?
Zar se mogu i smiju zaboraviti sve one silne predstečajne nagodbe i selektivni otpis poreznih dugovanja?
Zar se smije i može zaboraviti sto tisuća iseljenih Hrvata, pretežito mladih?
–E moja Lucija! Kako vidiš, neki su sve i smjeli, i htjeli, i mogli.
–Zar ne misliš da je više toga dosta? Za ne misliš da je došlo krajnje vrijeme da se podvikne i kaže:
DOSTA, DOSTA JE BILO!!!
”Hrvatska je u puno gorem stanju nego što u najcrnjim mislima možemo zamisliti!“, kažu stručnjaci.
–I što sad?
–Eh, što sad, što sad? Ništa, draga moja, ništa!!! Pojeo vuk magarca.
ZOKIJEVO PREOBRAĆENJE
Ipak, dragi moji Hrvati i Hrvatice, nije sve izgubljeno! Zoki po drugi put, naravno uz ove izbore, postao veliki, najveći domoljub. Zamislite, samo, te preobrazbe! Ma, to nije moguće! To ne može biti istina!
Čovjek bi pomislio, nakon svega viđenog, da je postao i vjernik pa se i preobratio? Nikad se ne zna. I nikad, ne reci nikad… Svašta se još može dogoditi.
–Hajde, Monika, života ti! Ne bulazni!!! O čemu to ti govoriš?
Kakav vjernik!? Od takvoga nikada… ???
A, možda, možda… Kada mu stigne „smrtna vura“ i zakuca na vratanca. Ne bi bio ni prvi ni posljednji.
–Zar ti, stvarno, ne vidiš koliko se taj čovjek promijenio? Tito mu je bio draži od Tuđmana, a danas je najveći Tuđmanov pobornik.Hrvatska mu je bila „slučajna država“, a sada viče „Hrvatska, Hrvatska“. Prije je, navodno, bio veliki zagovornik EU, a sada je najveći protivnik.
–Stani, stani malo! Sad ću ja nastaviti!
Navodno, poštuje zakone, a ne poštuje zakone EU-a koje bi sam trebao provoditi. Kaže da je veliki legalist. A donosi „lex Perković“, mimo zakona.
Priča o kulturi, a kultura ponašanja mu nije nikada bila jača strana. Govori o pravom i demokratskom sučeljavanju, a protivnici su mu glavna meta. Počastio je, čak, i Srbe i Srbiju… I skresao im sve u brk. Što, navodno, misli da ih slijedi.
A je li to sve tako, kako se nama čini? Ili se takav samo nama prodaje? Je li sada, zaista, riječ o nekom novom Milanoviću? Ili je to onaj isti stari Milanović?
–Naravno da je to onaj stari Milanović!!! Imala si ti pravo. To je Milanović koji se u svakom trenu prilagođava određenoj situaciji. Samo je sada prefarban svim bojama. I sada je u svom elementu. Pa se šepuri i bahati na sceni, u dobro uvježbanoj ulozi, (tako bar on misli) i glumi nekog novog i novokomponiranog domoljuba i ustašu.
A gdje su i odakle su dirigenti? U kojem su opskurnom mraku skriveni i pritajeni ?
Zar tebi, Lucija,nije baš nimalo čudno, da je cijela ova predstava počela nakon odlaska Pupija u Beograd na konsultacije?
Zar ti nije čudna ona, samo dan poslije, paljba iz svih oružja po Srbima i Srbiji, koju nikada, barem iz pristojnosti, ne bi javno izrekao ni najveći srbomrzac?
Zar tebe ne čudi ona mlaka reakcija antifa drugova i nikakva reakcija raznoraznih udruga za ljudska prava, na javno isticanje tajnog, dosad uspješno skrivanog, ustaškog rodoslovlja njihovog voljenog vođe ?
Zar nije čudan, nakon teških napada, i ovdje i u Srbiji, odjedanput taj muk među srpskim političarima?
KAD SE ZASTORI SPUSTE
E, pa, ljudi moji dragi, ako vjerujete i u jednu jedinu riječ, ovom novom Milanoviću, onda s vama nešto nije u redu.
To vam je, ustvari, drage moje Hrvatice i Hrvati, samo još jedna dobro osmišljena, ali neuvjerljiva predstava, za sve nas. Ne bi li nam zamazao oči.
Jer, nakon svega će, samo što se zastori spuste, i svane novi dan, opet na scenu stupiti onaj isti-istovjetni, stari Milanović. Neotesani, nekulturni , zajedljivi i goropadni… Milanović.
Zar se može zaboraviti njegov govor u Gunji o poplavi u njegovom stanu?
Zar se može zaboraviti, kako je u isto vrijeme, dok su naši grcali u blatu do grla, taj je isti Milanović slao silan novac za poplavljene dijelove Srbije i s njima se tajno sastajao i dogovarao?
Zar se može zaboraviti nikad neotkriveni pravi uzrok puknuća brane protiv poplava u Gunji?
Zar se mogu zaboraviti silom i protuustavno postavljene ploče u Vukovaru?
Zar se može zaboraviti ranjavanje i smrt maloljetnog branitelja Pajčića?
Zar se može opravdati, umjesto kazne, nagradno premještanje na bolje radno mjesto, njegovog napadača?
Zar se može zaboraviti zatvaranje i otpuštanje iz policije, zbog skidanja ćirilićnih ploča, hrvatskog policajca i sina hrvatskog dragovoljca, Igora Gilje, koji je ostao bez ikakvih primanja i završio u bolnici na liječenju, zbog narušenog zdravlja?
Zar se mogu zaboraviti progoni, maltretiranja, zatvaranja i omalovažavanja branitelja?
Zar se može prijeći preko nekažnjavanja četnikovanja po Hrvatskoj, uz prešutno odobravanje drugova i drugarica?
Zar se može razumjeti olako objašnjenje i ostavljanje „ad acta“, slučaja crtača „svastike“ na Poljudu?
KOJI JE PRAVI MILANOVIĆ
„Hrvatska, Hrvatska!“, vikao je na prošlim izborima i davao takt, i rukama i nogama, svojim drugovima tzv. antifašistima, u trci za pobjedom i za kojim glasom više.
Vijorile su se tada i trobojnice, odjekivao je tada i pljesak na svaku njegovu riječ… I skandiralo se… A sve pod budnim pogledom američkog stručnjaka za „samoreklamiranje“.
I ode stručnjak i završiše izbori. Milanović izgubi…i skandiranje zamuknu. Hrvatska ne postoji više. Skinuta je s dnevnog reda.
Pa kako može, po njemu, uopće, i postojati „slučajna“ država?
Ali, istina je samo jedna: Stvarno nije postojao, niti na javi niti u njihovom snu, njihov famozni Plan 21. Kao što nisu, stvarno, ni za Hrvatsku, ništa nikada dobroga ni učinili.
Pa koji je, onda, Milanović onaj pravi?
Je li onaj iz vremena Plana 21? Ili onaj koji je svaki svoj strastveni govor počinjao i završavaš sa: Dajte nam vlast! Mi znamo, mi možemo, mi hoćemo!!!
I tako u nedogled… I tako sve, mislili su i ovaj put, dok naivni Hrvati ne nasjednu. A onda,opet, sve po starom.
Stvarno, a koji je, onda, pravi Milanović?
Je li to onaj Milanović kojemu je draži Tito od Tuđmana? Ili je to ovaj Milanović koji je najedanput postao gorljivi Tuđmanovac.
Je li to onaj Milanović koji šalje veliku novčanu pomoć Srbiji u vrijeme poplava u Gunji? Ili je to onaj Milanović koji sada sipa „drvlje i kamenje“ po Srbima i Srbiji?
Pa koji je Milanović onaj pravi?
Ne čini li vam se kako je sve to skupa jedna velika laž? Laž dobro smiješana i skuhana u kuhinji naših dragih susjeda i naših provjerenih prijatelja iz kraljevskih dvora. Ili, možda, onih iz bivše carske a danas prijateljske im Rusije.
E moj narode, moj narode! Zar ćemo uvijek nasjedati na „antifa“ laži i podvale?
Iskreno, meni je sve to skupa, jako, jako sumnjivo. I nešto mi tu smrdi. Nema čime, Srbe i Srbiju, Milanović nije u svom govoru „častio“, a onda najedanput, sve se utišalo. I Srbi i Srbija prestali vrištati i protestirati. Utišali se i kritičari. I oni s istoka i oni s drugarske, antifa strane.
Tresla se brda i rodio se…novi premijer. Misle tako i nadaju se drugovi.
„U predizbornom govoru svašta se kaže“, kaže i bivša ministarka i Milanovićeva kandidatkinja za UN, Vesna Pusić.
Pa, drugarica Pusić nije ništa slagala. Tako je i od druga Milanovića, preko noći, postao drug s ustaškim nasljeđem i drug s ustaškim korijenima.
Divota jedna! Baš smo na njega ponosni! Iako mu se j…e „Za dom, spremni!“ Još samo treba da u duetu, on i Mesić, onako muški i drugarski zapjevaju „Juru i Bobana“, a Mesić je već dobro naučio i riječi i melodiju, pa da ispune „sve skrivene misli i želje, ovog našeg hrvatskog puka“. Jer, istina je, u svakom se Hrvatu krije u njedrima ustaška zmija! Pa, zašto im to i ne ponuditi? Hrvati su, i tako- tako, neizlječive naivčine. Lako ih je prevesti i „žedne preko vode“ A još je lakše, nakon što se dočepamo vlasti, i vlast se preuzme, na glavu nabiti „zvezdu petokraku“, zacupkati šumadijsko kolo, onako sitno i sitnije, podvrisnuti i zapjevati:“Druže Tito, ljubičice bela…“
Onda će nam, zauvijek, drug Zoki, ponosno i muški, i dalje jahati…(ne će, valjda opet, i s konja pasti) na čelu kolone. I prenositi, s koljena na koljeno i po belom svetu, njihova „časna djela, i časno ime partizansko“. A sve njihovo nečasno, bit će zaštićeno, Kao i onaj famozni „lex Perković“.
A onda, „dok traje obnova, nema odmora!“Drugovi će, jer je to njihova sveta dužnost, s velikim žarom i dobrovoljnim akcijama, obnavljati sve srušene partizanske spomenike. I, naravno, opet graditi nove. Veće i monumentalnije. Da ostanu netaknuti. Kao trajni spomen na partizanska junačka vremena Pa će, onda, nakon napornog rada, složno i junački, Uz maršala Tita, junačkoga sina, marširati s novim planovima, u nove pobjede…
Od Plana 21, 22, 23, 24, 25… do obećanog nam pakla.
BEZ ČISTE PROŠLOSTI NEMA NAM NI BUDUĆNOSTI
A lustracija? E pa, lustracije ne će biti! To ne želi veliki i voljeni naš vođa, drug Milanović. Kaže, kasno je za to. Kasno, a zašto, druže Milanoviću? Zašto bi bilo kasno za partizane, a nije bilo za one druge. Oni drugi su osuđeni, a mnogi su, i bez suđenja, pod zemljom. Dok su naši dobrodržeći partizani, kako sada stvari stoje, još uvijek u politici i uz politiku.
Ma, tako treba, drugovi tzv. antifašisti!!! Samo hrabro naprijed!!!
–A što ti misliš, Lucija, o lustraciji?
–Eh, lustracija, lustracija!!! Imam ti ja, kao što se i vidi na meni, puno godina životnog iskustva i dosta prijeđenih kilometara u cipelama. Ali i bistru glavu za zdravorazumsko i zrelo političko promišljanje, stečeno i vani i ovdje, kod nas, pa ti mogu,bez imalo sustezanja, reći glasno i jasno:
BEZ LUSTRACIJE NE ĆE BITI NI KROACIJE!
A, vidim, ipak se kod njih nešto kreće i pokreće… Radi se, radi! I mreža drugova se gradi… u više sfere. Pa je tako, na nedavnim izborima za nove članove Ustavnog suda, izabrana PIPL MAST TRAST AS iliti Mara partizanka. Kakva „zaslužena“ čast! Kakva radost za našu Maru! A naša Mara primila je sve to s ogromnim oduševljenjem i proslavila uz gromoglasan, drugarski poklič.
„Smrt fašizmu, sloboda narodu!“ – klicala je, sa velikim žarom, drugarica Mara.
Da se čovjek prekriži i lijevom i desnom. A drugovima to ne smeta. Njima smeta i j..e im se „ZA DOM, SPREMNI!“
Zato je sada na nama da izaberemo…
Za dom ili Smrt fašizmu.
Baš zbog takvih i njima sličnih.
Jer, ne ćemo, valjda opet, nasjesti i birati one koji su, svi zajedno, pokušali zaštiti komunističke zločine i tako ostaviti zauvijek zatrpane sve jame naših ubijenih, silovanih, zaklanih i zakopanih živih Hrvata?
Ne! Ne vjerujem. Nije naš narod baš toliko naivan! Život nas je naučio i učinio mudrim. Prepoznat ćemo, sigurna sam, one prave.
Jer, znamo mi dobro da: Vuk dlaku mijenja a ćud nikada!!!
Na našu sreću, i maske će ubrzo pasti. Istrošiti se. Pa, ma koliko dobre bile, postat će s vremenom sve prozirnije i prozirnije.
Vjerujte mi, zadnji nam je trenutak da dođemo k sebi. Da progledamo i biramo čistim srcem i zdravim razumom!
Zadnji nam je trenutak da se, konačno, oslobodimo ovih dugovječnih antifati metuzalema, njihovih potomaka, njihovih simbola, njihovih antifati vašara i sjene njihovog neprežaljenog vođe, jednog od 10 najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća. Hoćemo li smoći snage i hrabrosti pa reći: DOSTA!!! DOSTA VIŠE!?
Hoćemo li biti dovoljno mudri i odgovorni prema našoj budućnosti i prema budućnosti naše djece?
Hoćemo li prestati nasjedati na laži i krivotvorine svih onih koji su i nakon 45., a njihovi potomci i dandanas, iseljavanjem mladih, napravili etnocid?
Hoćemo li ponovo, svojom indolentnošću, darovati na pladnju vlast onima koji će nas, na kraju, dovesti do istrebljenja i dokrajčiti?
Hoćemo li, konačno, reći DOSTA!?
Da nam se povijest ne bi stalno ponavljala.
„Pokolj kakav se provodio nad Hrvatima nije poznat u europskoj civilizaciji“. Milovan Đilas (Wartime, 1947.)
Zato, dok se ne raščisti prošlost, nema nam ni budućnosti. A svi oni koji ponavljaju, kao papagaji, da se okrenemo u budućnost a ostavimo prošlost, ne vide dalje od nosa. Ili štite od istine prošlost, za svoju čistiju budućnost.
„MI ili ONI!!!“ Odjekuje i sada Hrvatskom.
Pa, tko sada na sve to ima pravo šutjeti?
Tko se to sada ima pravo odreći prošlosti?
Tko se to sada smije odreći prava na naš opstanak i na našu budućnost?
„Čemu iskren razum koji zdravo sudi, Čemu polet duše i srce koje sniva, Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi, Usred kukavica čemu krepost diva?“
Hoćemo li, opet, kao i prije,biti… Divovi? Ili ćemo ponovo bezglavo srljati u maglu… Sve dok se ne izgubimo i dok nam se ne zametnu tragovi.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više