CETA i ISDS su pomogli Kanadi

Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum – 2

U Europskoj uniji nastala je neka vrsta panike a vodeći eurobirokrati gotovo su izbezumljeni jer je Valonija kao jedna od tri teritorijalne jedinice Kraljevine Belgije odbila potpisati sporazum CETA (Comprehensive Economic and Trade Agreement / Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum) radi čega Belgija ne može potpisati ovaj sporazum. Naime, Sporazum moraju potpisati svi. Kao što sam pisala u prošlom broju Hrvatskog fokusa, Vijeće Kanađana je u travnju ove godine poslalo upozorenje Europljanima o opasnostima takve vrste sporazuma. Prošli tjedan diljem Europske unije građani su prosvjedovali protiv potpisivanja sporazuma CETA, no čini se da europski birokrati ne čuju i ne poštuju glas građana i naroda.

„Velike korporacije odlučivale bi kroz sporazum CETA i TTIP kako ćemo proizvoditi našu hranu i što ćemo jesti, kako ćemo koristiti kemijske tvari i kako ćemo upravljati javnim službama.Upravo stoga su stotine tisuća ljudi diljem EU-a prosvjedovali protiv trgovinskih ugovora CETA i TTIP.“ Potpisivanje ugovora ili sporazuma CETA je odgođeno ali borba protiv sporazuma se nastavlja.  

Kanada ima negativno iskustvo s trgovinskim sporazumima CUSTA i NAFTA o čemu sam pisala u prošlom broju. Ipak, NAFTA (North American Free Trade Agreement, Trgovinski sporazum o slobodnoj trgovini između Kanade, SAD-a i Meksika) je bio prvi sporazum u koji je bio uključen ISDS. „Investor State Dispute Settlement“ ili ISDS je mehanizam rješavanja sporova između ulagača i država koji stranim ulagačima omogućava da putem arbitražnog suda zatraže financijsku kompenzaciju od vlade bilo koje države ukoliko procijene da bi novi zakon(i) mogao / mogli ugroziti njihov profit. Prije sporazuma NAFTA, mehanizam ISDS-a u pravilu je bio sastavni dio trgovinskih sporazuma između razvijenih i nerazvijenih zemalja. I to je jedan od bitnih razloga zašto su nerazvijene zemlje ostale nerazvijene usprkos ulaganjima stranih investitora, a građani još siromašniji, dok multinacionalne korporacije ostvaruju goleme profite. I ovdje moramo također tražiti uzroke današnje migrantske krize s kojom je suočena Europska unija.

Upravo radi sporazuma CETA i uključenog mehanizma ISDS, Kanada je danas razvijena država koju najviše tuže korporacije i to pretežito one iz SAD-a. Dakako, i Kanada je tužila američke kompanije, ali SAD nikada do sada nije izgubio ni jedan spor niti je kanadskim kompanijama ikada isplaćen jedan cent kompenzacije. Kanada je tako do danas američkim korporacijama platila više od 200 milijuna US dolara u samo 7 'sporova' koje je izgubila zbog ISDS mehanizma, a strani, tj. američki investitori sada potražuju više od 2,6 milijardi US dolara (oko 1,75 milijardi €) od kanadske Vlade u novim slučajevima. Kanada je do danas samo na svoju obranu potrošila više od 65 milijuna US dolara (oko 45 milijuna eura).

Većina Europljana relativno dobro je upoznata sa svim opasnostima sporazuma TTIP i stoga se snažno protive ovom sporazumu. Međutim, sve do nedavno vrlo malen broj Europljana bio je upoznat sa sporazumom CETA i opasnostima koje on donosi za sve nas, a većina njih uopće i ne zna za ovaj sporazum koji je u najvećoj tajnosti ispregovaran između EU-a i Kanade. Europljani smatraju kako su kanadski standardi zaštite okoliša i ljudskog zdravlja visoki, čak i viši od onih u SAD-u te su stoga bliži standardima u EU. Međutim, ovdje se ne radi o tome tko ima bolje i više standarde, ovdje se radi o tome kako i u kojoj mjeri će korporacije koristiti mehanizam ISDS-a i snižavati te standarde a sve radi ostvarenja što većeg profita. I u Kanadi i u Europskoj uniji već su pokrenuti određeni procesi koji se odnose na ozbiljnu deregulaciju standarda u području zaštite okoliša, ljudskog zdravlja i radnog zakonodavstva, te procesi privatizacije javnih službi. Europljani bi morali biti i te kako zabrinuti zbog sporazuma CETA jer on predstavlja „ulaz na stražnja vrata“ brojnim američkim korporacijama čije podružnice su u Kanadi. Sve u svemu, velike američke korporacije, osobito one u području agrobiznisa, energetike i farmaceutike biti će ne samo veliki konkurenti onima u Europskoj uniji, nego će predstavljati i veliku prijetnju svim kompanijama EU-a jer će putem ISDS-a imati pravo zahtijevati snižavanje europskih standarda.

Timothé Feodoroff, „Transnational Institute,“ upozorava da će CETA omogućiti velikim i moćnim američkim naftnim i plinskim korporacijama uklanjanje određenih propisa EU-a i time snižavanje standarda. CETA će svakako utjecati na znatno „slabljenje“ dosadašnjih europskih direktiva, osobito direktive o kvaliteti goriva (Fuel Quality Directive) koja se temelji na emisiji ugljičnog dioksida, CO₂. Tako će se sjevernoameričko gorivo koje potječe iz tzv. pješćanog katrana (tj. naftni ili bitumenozni pijesak je nekonvencionalni izvor nafte, a najveći nalazi su u Kanadi) naći na tržištu EU-a. Potrebno je istaknuti kako je emisija CO₂ iz ovog nekonvencionalnog izvora nafte čak 23 puta veća nego kod izgaranja konvencionalnih naftnih proizvoda što nikako ne će doprinijeti smanjenu emisije CO₂ i ublažiti klimatske promjene.

Standardi Europske unije u području sigurnosti hrane i dobrobiti životinja viši su od onih u SAD-u. Stručnjaci upozoravaju da će se uspostaviti potpuno nova pravila kada je u pitanju sigurnost hrane – bez obzira radi li se o sporazumu CETA ili TTIP. A o sigurnosti hrane odlučivat će isključivo korporacije a ne vlade. Tako je Europska unija već 'odbacila' zabranu korištenja mliječne kiseline kojom se u SAD-u i Kanadi tretira junetina i govedina (ali i piletina i dr.), a sve kako bi se omogućio nesmetani 'ulazak' njihovih prehrambenih proizvoda na tržište diljem EU-a (Napomena: sintetska mliječna kiselina koja se koristi u svrhu tretiranja mesa dobiva se reakcijom cijanovodične kiseline i acetaldehida).  

„Nadalje, oba trgovinska sporazuma (TTIP i CETA), predstavljaju opasnost za EU i standarde kada je u pitanju GMO (genetski modificirani organizmi), upozorava „Food and Water Watch Europe / FWWE. Trenutno je u Europskoj uniji dozvoljen komercijalni uzgoj samo jedne genetski modificirane kulture, a to će se zbog sporazuma CETA svakako promijeniti. Sporazum CETA odnosi se jednako i na privatizaciju vodoopskrbe i kada jednom bilo koja lokalna jedinica, općina ili županija i dr. donese odluku o privatizaciji vodoopskrbnih usluga, svaka Sjevernoamerička kompanija iz tog sektora ima pravo sudjelovanja u privatizaciji te putem mehanizma ISDS-a zahtijevati i određena prava uz smanjenje stanadarda i povećanje cijena vodoopskrbe, što se već dogodilo u pojedinim državama, uključujući i Veliku Britaniju.

Brent Patterson, politički direktor Vijeća Kanađana ističe kako veliki broj mirovinskih fondova (privatnih, dakako) Sjeverne Amerike mnogo investira upravo u privatizaciju vodnih usluga diljem svijeta. „I izvrsno zarađuju, ostvaruju visoke profite…“ ističe Patterson. Sporazumi CETA i TTIP onemogućit će svaki daljnji razvoj lokalnih zajednica jer sprječava lokalnu upravu i samoupravu da prvenstvo daju domaćim, osobito lokalnim poduzetnicima i poduzećima. „Iz CETA-e i TTIP-a nisu isključene ni one vrlo važne javne usluge: javnozdravstvene, medicinske i dentalne,“ upozorava John Hilary iz britanske organizacije „War on Want.“ „Globalizacija gospodarstva, neograničen rast, deregulacija u zaštiti okoliša, zdravstva i sigurnosti, privatizacija javnih usluga, te dominacija tržišta predstavljaju glavne značajke sporazuma CETA i TTIP te mehanizma ISDS, a mi moramo sve ove prioritete zamijeniti s drugima želimo li i mi i planet preživjeti,“ itaknula je Maude Barlow, predsjednica Vijeća Kanađana. (Izvor: Le Conseil des Canadians/The Council of Canadians: „Fighting TTIP, CETA and ISDS: Lessons from Canada,“ autor: Maude Barlow, predsjednica Vijeća Kanađana)

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.