Vukovar

Spavaj junače, ne tuguj

 

 

Prošlo je

Četvrt stoljeća

U Vukovaru

Tužna su proljeća

Sumorna ljeta

Sjetne jeseni

Bolne zime

Dunav ranjeni

Zašto

Ljudi se pitaju

Smrknuta lica

Kamo je

Odletjela golubica

Nad gradom

Ranjeni toranj

Ponosno stoji

U srcima oganj

Danima gori

Zašto

Riječi mrmore

Tko je ovdje

Doveo zlotvore

Lišće šapuće

Tihe molitve

Spavaj junače

Ne tuguj

Nad sudbinom

Opet se odlazi

Opraštajuć’

s domovinom

Zašto

Toliko cvijeće

Kome trebaju

Vijenci i svijeće

Za koga je

Sva ova ljepota

Ovdje nema

Pravog života.

Ovdje još uvijek

Smrt caruje

Zašto

U Vukovaru

Ljubav ne stanuje

Ima li itko

U rana svitanja

Ijedan odgovor

Na ova pitanja

Nakon

četvrt stoljeća.

U Vukovaru

Nema proljeća…

 

Ankica Benček