Istočno Sredozemlje – bogatstvo plina

Rusko-američko pokazivanje mišića: krenula plinska revolucija

Prije nekoliko godina stručnjaci i političari su o ogromnim rezervama plina ispod istočnoga bazena Sredozemnoga mora govorili samo kao o obećavajućoj mogućnosti. Danas se, međutim, istraživanja vrše punom parom. SAD u tomu vidi pogodno sredstvo za suzbijanje ruske plinske nadmoći.

Proteklih godina su se ispred obale Izraela iz plavetnila Sredozemnoga mora izdigle dvije platforme za eksploataciju plina – saznajemo iz reportaže Bloomberga napravljene na licu mjesta. Prije par godina ovdje još nije bilo ničega – pokazuje nam Yossi Abu, generalni direktor Delek Drilling LP-a. Prema njegovim riječima, uskoro će u blizini iz mora „izrasti“ još više pogona za eksploataciju plina. U smjeru sjevera pripremaju se za izgradnju platforme s koje će se plin otpremati u Egipat i Tursku. Naravno, lagano je o tomu govoriti, međutim polaganje više stotina kilometara cijevi po dnu mora predstavlja ogroman tehnički izazov tvrtkama investitorima.

A, naravno, dodatni problem predstavlja politička nestabilnost regije, međutim, u drugoj politici vage nalazi se nešto što može pridobiti države koje se nadaju izvući korist iz plinskog biznisa da nadiđu stare nesuglasice. One su desetljećima zavidno promatrale kako se u njihovoj blizini zemlje Arapskoga zaljeva obogaćuju iz prihoda od nafte. Sada mogu smatrati kako je došlo njihovo vrijeme. Naime, otkrivanje Dereka je tek početak. U području koje se proteže od Cipra do Libanona i Egipta, podmorje skriva ogromna plinska polja. Prema geološkim istraživanjima SAD-a riječ je o 9,6 tisuća milijardi prostornog metara tog energenta. To je više od poznatih ukupnih rezervi SAD-a, istina, mnogi su stručnjaci mišljenja kako je stvarnost ipak umjerenija od te impozantne brojke.

To je za države regije mogućnost koju ako iskoriste, moći će se zajedno veseliti, ako ju međutim propuste, zajednički će plakati – smatra Amos Hochstein, savjetnik za energetska pitanja bivšega američkog državnog tajnika Johna Kerryja. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i izraelski premijer Benjamin Netanjahu godinama su se mjerkali, no 2016. godine su se pomirili – nije sporno da je u tomu ulogu odigrala mogućnost zajedničke tursko-izraelske eksploatacije plinske imovine. Turska plin kupuje od Rusije i Irana, no s oba susjeda ima promjenjive odnose. Erdogan bi želio da se njegova država pretvori u distribucijski centar plina koji potječe iz mediteranske regije. U duhu toga svoga je zeta imenovao ministrom energetike, a turska kompanija Turcas Petro AS – pod vodstvom bivšeg američkog diplomata Metthewa Bryze – pregovara o uvozu plina iz Izraela.

Posebno je pitanje objedinjenje Cipra koji je od 1974. godine podijeljen na grčki i turski dio, što bi olakšalo suradnju u pogledu zaliha energenata. Talijanski Eni, američki Exxon Mobile i francuski Total rado bi obavljali plinska istraživanja oko te otočke zemlje, što bi olakšalo rješavanje situacije. Nije slučajno da su pregovori koji se o tomu vode u Švicarskoj – suprotno ranijim bezuspješnim pokušajima – ovaj puta obećavajući. Mnogi analitičari su mišljenja kako bi za isporuku tog energenta iz regije u Europu najpovoljnija ruta bila Izrael-Cipar-Turska. Druga je mogućnost da se plin transportira u Egipat te se tamo komprimira, pa se tako kao ukapljeni plin (lng) prevozi dalje. Pored toga pojavila se i ideja o izgradnju plinovoda neposredno u Grčku.

Bryza je mišljenja da bi se u regiji istočnoga Mediterana mogao ponoviti projekt izgradnje naftovoda Baku-Ceyhan, što je kao američki veleposlanik uspješno podupirao. Cjevovod koji se proteže od azerbejdžanske prijestolnice preko Gruzije do Turske služi kao dobar primjer za suradnju koja obuhvaća više zemalja. A time bi se ujedno zapaprilo i Rusiji. SAD i sada odlučno podupire ponovno objedinjenje Cipra, a drugi bivši američki diplomat, Amos Hochstein nastoji postići i tursko-izraelsko približavanje. Pitanje je, kakvu službenu politiku Trumpova administracija želi voditi u regiji. Predsjednik se želi družiti s Moskvom, međutim, njegovu ministru vanjskih poslova Rexu Tillersonu, bivšemu generalnom direktoru Exxon Mobila, nije strana naftovodna i plinovodna diplomacija.

Sándor Komócsin, napi.hu, Mađarska