Srebrenica, Knut Hamsun, Guglielmo Ferrero, Niko Kučar…
Predlažem da se neka ulica u Dubrovniku imenuje po Srebrenici, srebrenička. Razlog je u povijesnoj vezio bosanskoga grada sa Dubrovnikom, ali i u pijetetu prema bošnjačkim žrtvama tijekom 1995. godine. Od 1404. <https://bs.wikipedia.org/wiki/1404> do 1410. godine Srebrenica je u rukama Hrvoja Vukčića Hrvatinića <https://bs.wikipedia.org/wiki/Hrvoje_Vuk%C4%8Di%C4%87_Hrvatini%C4%87> . Političke promjene nisu utjecale na dalji privredni razvoj jer sjajno doba Srebrenice pripada prvoj polovini XV. st. Tu je privredni centar čitavog srednjeg Podrinja <https://bs.wikipedia.org/wiki/Podrinje> u kojem se razvijaju manja rudarska naselja. Kolonija skoro svake godine broji preko 100 prisutnih Dubrovčana, a 1434. <https://bs.wikipedia.org/wiki/1434> . blizu 500. Pored Dubrovčana tu posluju Barani, Kotorani, Ulcinjani, Korčulani, Albanci, Osmanlije i Grci. Značaj eksploatacije srebra pokazuje broj od 66 dubrovačkih zlatara koji tu borave u periodu 1413 <https://bs.wikipedia.org/wiki/1413> – 1459. <https://bs.wikipedia.org/wiki/1459> .
Izvorima je potvrđeno egzistiranje 15 vrsta zanata. Tu borave i ljekari, glumci i frulaši. Cijena jedne kuće iz 1427. <https://bs.wikipedia.org/wiki/1427> bila je 300 dukata, a to je vrijednost koja ukazuje ne samo na drvene kuće u gradu nego i na kamenu zgradu. Grad ima mlinove, leprozorij i svoju klanicu. Razvija se i domaći sloj trgovaca, najčešće kreditiranjem kod samih Dubrovčana. U trgovačkoj knjizi Luke Sorkočevića 1443. <https://bs.wikipedia.org/wiki/1443> zaveden je 141 dužnik iz same Srebrenice. Grad ima svoj trg, najistaknutiji dio grada te jedini poznati naziv jedne ulice u nekom gradu na ovim prostorima (Ugovor o prodaji kuće na kat 1423. <https://bs.wikipedia.org/wiki/1423> a koja se nalazila u 'Via de merchado'). Kroz grad je proticala rječica Kiževica <https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ki%C5%BEevica&action=edit&redlink=1> .
O nazočnosti Hrvata u Podrinju svjedoče imena mjesta (Sikirići na Drini, Križevići kod Olova, Jelačići, Blaž kod Višegrada, Križevići i Udbina kod Zvornika, Mesići, Margetići itd). Ikavice je bilo čak i s druge obale Drine u Ljuboviji, Srbija. Naravno treba razlikovati razdoblje Šubića i srednjovjekovne Bosne od migracija stanovništva iz Slavonije i Dalmacije prema istočnoj Bosni nakon oslobođenja tih krajeva krajem XVII. stoljeća.
Dubrovnik zaslužuje ulicu Maksimilijana Habsburškog, vladara Meksika, graditelja suvremene austrijske flote (pobjeda kod Visa 1866. bila bi bez te modernizacije nemoguća), vlasnika Lokruma
Pisac Knut Hamsun unatoč svojim fašistoidnim stavovima nije surađivao s okupatorom Norveške, bio je povezan sa Dubrovnikom.
Guglielmo Ferrero (1878. – 1942.), slavni povjesničar i znanstvenik, osobni neprijatelj Mussolinija i prijatelj Supila koji se zalagao za pravedno razgraničenje Italije i Kraljevine SHS, te koji je kritizirao loše uvjete mira nakon Prvoga svjetskoga rata
Genijalni fotograf Kurt Hielscher koji je ovjekovječio i Dubrovnik u monografiji o Kraljevini SHS
Barbijer, pjesnik i poliglot Niko Kučar zaslužio je svoju ulicu, kao i heroj rada Titan Marin Radulj, blažena Marija Propetoga Petković i papa Siksto V.
Pisac znanstveno fantastičnih priča Englez Aldiss Brian koristio je dubrovačku povijest za svoj roman "Malacian Tapestry".
Emil Jakob Schindler – bečki slikar radio je i motive iz dubrovačkoga kraja i pomogaop slikaru Medoviću upis na akademiju u Münchenu.
Naravno pri određivanju imena ulica ne bi trebalo pretjerano biti politički zadrt, tako npr. možemo velikom ljubitelju Dubrovnika, konzervatoru osobito zaslužnom za procat kolorističkoga slikarstva u Dubrovniku, sjajnom čovjeku i prijatelju Kosti Strajniću spočitati što je bio rojalist.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više