ReligijaJecaj uskrsnih zvona by HF13/04/2017 Zagreb čeka Krista Dok se u prohladno proljetno večer Nad gradskim trjemovima Razlijevao pjev uskrsnih zvona, Duboko utonula u molitvu Skrhana je starica sjedila kraj prozora. Nekad kao dva dragulja A sad skoro slijepe oči vrane, Isplakaše rijeke suza Izbjegličke brojeć dane. I dok su staračke ruke prebirale krunicu Drhtave usne zatitraše monologom. Sve što mojih deset prsta Skrbilo je život cijeli, U trenutku spalili su, Razgrabili i odnijeli. Od sveg blaga ostade mi Samo bijeli štap od breze. Bar u crkvu kada idem Da mi bude vjerna pratnja. Još jedino on razumije Kako peče bol i patnja. Razdire mi čemer dušu. Kad su već sve uzeli mi, Što mi srce ne ubiše? Zašto mi ga ostaviše? Da još kuca, da me muči, Da me peče, da me boli, Tražeći kosti mog anđela Kojeg majka silno voli. Još se jedna proli suza. Zajecaše usne vapaj. Ili me, Bože, uzmi k sebi, Ili me vrati na zgarište Da počinem pokraj sina, Da ga bar u hladnojzemlji Stisne ruka materina. Dok je Zagreb sav u sjaju Ček'o Krista da uskrsne, Da još jedna zvijezda zasja Sa zidina Medvedgrada, U sobici kraj prozora Gasila se zadnja nada. Pejo Šimić