Zakonom treba zabraniti širenje velikosrpskih laži o nepostojećim žrtvama u Jasenovcu i Jadovnu
U kakvoj to mi državi živimo? Po imenu rekli bismo u samostalnoj i slobodnoj demokratskoj hrvatskoj državi Republici Hrvatskoj, a je li to ona po svome sadržaju? Kakva je to hrvatska država, ostvarena krvlju najboljih sinova i kćeri hrvatskoga naroda i drugih poštenih građana u obrambenom i osloboditeljskom Domovinskom ratu protiv velikosrpske agresije i počinitelja stravičnih zločina nad civilnim stanovništvom hrvatskoga naroda, braniteljima i hrvatskom zemljom? Kakva je to hrvatska država, kada se u toj državi, od 2000. godine na dalje, progone i teroriziraju hrvatski branitelji, poništavaju, izruguju i omalovažavaju sve hrvatske vrijednosti, kao što je hrvatski jezik, hrvatska kultura i opći tradicionalni identitet hrvatskoga naroda, zabranjuje istina i ne poštuje Ustav ni bilo kakva zakonitost?
Došli smo dotle da se javno napada i problematizira jedna spomen-ploča mučki pobijenim hrvatskim braniteljima, iz razloga što na toj ploči piše da su oni bili za dom spremni sve žrtve podnijeti, pa i poginuti. Nemam ništa protiv sjećanja u demokratskoj državi na sve žrtve Drugog svjetskog rata, pa naravno ni protiv obilježavanja 22. travnja 1945. godine, dana proboja i pogibije logoraša logora Jasenovac. Nemam ništa ni protiv podjele onih koji žele obilježiti taj dan, ali je sramotno da je za te takozvane antifašiste, takozvano Srpsko narodno vijeće, takozvane SDP-ovce, pa i Koordinaciju židovskih općina u Republici Hrvatskoj, koji se svi debelo organiziraju na račun hrvatskih poreznih obveznika, razlog njihova nezadovoljstva, podjele i odjele od službene državne komemoracije toga dana sjećanja, postavljena mala spomen-ploča na mjestu pogibije hrvatskih branitelja u Jasenovcu sa natpisom "Za dom – spremni!", kao i takva spomen obilježja bilo gdje drugdje. Također im smeta što su Hrvati uvijek u obrani svoje zemlje za dom spremni.
Smetaju mi laži koje su se i toga dana, 22. travnja 2017. godine, u Jasenovcu širile od strane Milorada Pupovca, Franje Habulina, Davora Bernardića i drugih, protiv hrvatskoga naroda o 83.000 krivotvorenih žrtava logora Jasenovac, među kojima i najveće laži o 20.000 ubijene djece, sve bez ikakvih objektivnih dokaza.
Od Milorada Pupovca i takvih kao što je on nikada nismo čuli da žale za stotinama tisuća ubijenih Hrvata od strane njihovih takozvanih antifašista, a što se vidi u tisućama jama punih kostiju žrtava ubijenih tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, a i kasnije, a niti o više od 7.000 civilnih žrtava Hrvata tijekom Domovinskog rata u preko 150 masovnih grobišta, među kojima je bilo bar polovica žena, kao i staraca i veći broj djece, zločinački pobijenih od strane Pupovčevih velikosrba.
Ipak, najviše me smeta što se nitko od značajnih političara u takozvanoj hrvatskoj državi Republici Hrvatskoj, pa ni crkvenih velikodostojnika, ne usudi tim zlikovcima reći istinu o njihovim lažima o Jasenovcu, pa čak ni o praznoj Šaranovoj jami kod Jadovna, gdje neprekidno ponavljaju izmišljenu brojku i tobože se sjećaju 40.000 ubijenih Srba u toj praznoj jami. Dopuštaju takve zločinačke laži, koje su temelj za buduće grozne tobože osvetničke zločine onih koji u to vjeruju. Znači, svi koji šute o tim groznim lažima protiv hrvatskoga naroda, zapravo sudjeluju u ostvarenju budućih zločina, pa zaista, upitajmo se svi je li to hrvatska država u kojoj živimo ili je u stvarnosti opet po sadržaju ista ona protiv koje smo se borili i koju smo bili pobijedili?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više