Preambiciozni Stier (pr)ocijenio kako Plenkoviću spasa nema
• U Hrvatskoj trenutačno najviše neprijatelja ima Andrej Plenković. Svi mogući napadaju ga i s razlogom i bez razloga. Napadaju ga trenutačni politički „neprijatelji“, ali i bivši politički prijatelji. Jedan od njih je dojučerašnji kolega eurozastupnik Davor Ivo Stier. Povratnik iz Argentine je čovjek od kojega je Plenković sve donedavno najmanje očekivao da će mu doslovno šest dana uoči lokalnih izbora – političkim rječnikom rečeno – zabiti nož u leđa. I to ne bilo kakav „politički nož“, nego udariti ga tamo gdje je Plenković upravo najslabiji, najranjiviji – s Mosta. I u vrijeme kada Mostovi jurišnici, Plenković bi rekao „kavanski revolucionari“, iz dana u dan ponavljaju ničim argumentirane laži i vrlo opasne i utužive optužbe protiv predsjednika Hrvatske vlade da štiti kriminal u i oko Agrokora. Svojom izjavom da mu je žao što je došlo do razlaza s Mostom, Stier je očito procijenio da Plenković ne će uspjeti pridobiti većinu u Hrvatskome saboru i izabrati nova četiri ministra, i da je sada trenutak napasti ga i preuzeti Hrvatsku demokratsku zajednicu. Time bi glavni čovjek hrvatske izvršne vlasti doslovno postao unuk ustaše Ive Stiera (Čepin, 18. VI. 1913. – Buenos Aires, 1998.), ustaškoga pukovnika, koji je poslije Drugoga svjetskog rata pobjegao u Argentinu čime bi pripomogao brojnima u državi i svijetu da s razlogom kažu kako potomci ustaša ponovno vladaju Hrvatskom.
SVAKI NA SVOJOJ STRANI – Andrej Plenković (prvi s lijeva) i Davor Ivo Stier (peti s desna)
• Izjava čelnika Mosta Bože Petrova da je još zimus tajno razgovarao i pregovarao s Rusima i ruskim bankama koje su godinama kreditirale Agrokor, potvrda je njegova zaplotnjaštva i prije nego što je njega i njegovu „čudnu sektašku družinu“ – kako kaže Stipe Gabrić Jambo – Andrej Plenković poslao u ropotarnicu političke povijesti. Petrov je mislio da će mu ovo odavanje rada iza Plenkovićevih i HDZ-ovih leđa i tajnih pregovora s Rusima pomoći, ali se prevario. To što je Petrov neovlašteno i tajno pregovarao s Rusina je – veleizdaja. Svi državni dužnosnici dužni su svaki svoj politički korak prijaviti, a ako to ne učine onda postoji opravdana sumnja da su to (u)činili iz kriminalno-koruptivnih razloga, pa ček i veleizdajničkih. Upravo ovih dana takav primjer doživljava osebujni američki predsjednik Donald Trump, koji je također shvatio da kao predsjednik SAD-a može raditi što mu je volja. A ne može!
• Ivica Todorić dugo se nije pojavljivao u javnosti. Godinama je živio svoj život i to po svojim pravilima. I kad su Agrokor i njegovo carstvo potonuli nije se oglašavao u javnosti, što mu je bilo i pametno. No, sada se oglasio, i to ne putem nekoga državotvornog medija, nego putem Nacionala, tjednika koji i nakon Ive Pukanića nastavlja s istom vrlo opasnom uredničkom politiku. Tim potezom Ivica Todorić je – svjesno ili nesvjesno – priznao tko mu je draži i kojem jatu pripada. Nitko mu ne bi prigovorio da je intervju dao Hrvatskoj televiziji, Hrvatskom radiju ili Večernjem listu, ali Nacionalu… To je već nešto drugo. Čudna poruka.
• Uoči izbora (pro)vode se ankete. Ima ih svakakvih, i lažnih i pravih. Svaki medij favorizira svoga izbornoga konja. U Osijeku navodno Ivica Vrkić pobjeđuje, možda već u prvom krugu. Razlog? Potonuće HDZ-ove kandidatkinje, ugledne hrvatske književnice i hrvatske braniteljice 1991. Ivane Šojat. Razlog za potonuće na anketama je njezin napad na Zlatka Hasanbegovića da „nije bio dragovoljac“, da sada „glumi većeg katolika od Pape i šteti Hrvatskoj“…, svojedobno je poručila Ivana. Nakon toga su je mediji napali, ponajviše oni koji sve loše upravo misle o bivšem ministru kulture, ali im je taj Ivanin izljev istine dobro došao da pomognu nositelju Titine štafete Vrkiću. U politici se očito nije lako snaći.
• Nikada jedni lokalni izbori nisu toliko bili važni za Hrvatsku kao ovi u nedjelju. Razlog je poznat, Hrvatska vlada, koja ne vlada nakon što je Andrej Plenković opravdano pokazao crvene kartone Mostovim ministrima, ovisi o rezultatima izbora. I to ozbiljno. Odjednom se Plenković našao na otvorenom prostoru na koji sa svih strana stižu otrovne strjelice. Ponajviše ga napada vjetar s Neretve koji širi ona „čudna sekta“, kako mostovce naziva Stipe Gabrić Jambo.
• Zabrana koncerta hrvatskom branitelju Marku Perkoviću Thompsonu u Mariboru nije iznenađenje. To je potvrda zabrana kojima je Thompson izložen u – Hrvatskoj, prije svega u „multi-kulti“ Puli (Arena). Onoga časa kada su ga protuhrvatski mediji u Hrvatskoj proglasili „ustašom“, njemu su zatvorena sva vrata za održavanje koncerata. I u Hrvatskoj i u susjedstvu. Koncerte su mu već zabranjivali u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj… i nitko iz vlasti nije reagirao i zaštićivao ga, čime su se od godine 2000. posredno slagali s obrazloženjem tih odbijenica. Zato pozdravljam novonastalu brigu hrvatske predsjednice i hrvatskoga predsjednika Vlade za Thompsonovom sudbinom. Samo ne znam da je ta briga na pravim temeljima, jer borba za Thompsona je borba za Hrvatsku. A to u Hrvatskoj malo tko shvaća i razumije.
• EU se priprema izglasati razvojnu strategiju u kojoj se imigracija predstavlja kao pozitivna stvar. Na tu će pogubnu strategiju Mađarska staviti veto, izjavio je mađarski ministar vanjskih poslova i trgovine Péter Szíjjártó. Mađarska ne će dati suglasnost za razvojnu strategiju EU-a u kojoj se imigracije spominju kao pozitivna stvar. Ne ćemo dati suglasnost za prihvaćanje dokumenta već ni iz razloga što se u njemu EU i države članice poziva da podupru imigraciju.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više