U subotu, 20. svibnja 2017. godine, je bio veliki dan u Zagrebu. Oko 25.000 uglavnom mladića i djevojaka, kao i mladih obitelji sa djecom okupilo se na lijepi sunčani dan, do 10 sati, na prostranome travnatome Trgu, bolje reći parku dr. Franje Tuđmana. Razdragani, s pjesmama, hrvatskim zastavama, balonima i fućkalicama, mnogi u plavnim majicama Hoda za život, krenuli su Ilicom ravno, oko 2,5 km hoda, prema Trgu bana Josipa Jelačića. Osobno nisam bila od početka u povorci, jer mi srce ne bi moglo podnijeti taj fizički napor. Bila sam i na tu nakanu, u 11 sati, kao i svaki dan, na sv. misi u crkvi Sv. Marije na Dolcu, gdje nakon sv. mise molimo svaki put i sv. krunicu za obitelji i hrvatsku domovinu.
Taman kada je pristizala duga povorka i ja sam stigla na Trg, gdje je bio organiziran i glazbeni program. Vidjevši toliko razdraganih, raspjevanih i razigranih mladih u potpori ljudskome životu, obitelji i Hrvatskoj, što je i geslo hrvatskoga Hoda za život, srce mi je postalo bezgranično i jedva sam suzdržavala suze radosnice. Sjetila sam se i psalma 118,24: "Ovo je dan što ga učini Gospodin! Radujmo se i veselimo se u Njemu!". Postala sam istinski uvjerena da ima velike nade za Hrvatsku. Učinilo mi se da su ovdje, na centralnom Trgu u glavnome hrvatskome gradu Zagrebu, kao i u isto vrijeme oko 15.000 sudionika i u divnome Splitu, uz tisuće vidljivih nazočnika, mladih, djece, majki i očeva, također i milijuni nevidljivih raspjevanih malih anđela, umorene nerođene djece iz Hrvatske i cijeloga svijeta, koja sigurno žive u Vječnosti i mole se za živote svih začetih svojih vršnjaka, kao i za pravo obraćenje onih koji im nisu dopustili da se rode i da daju svoj doprinos za bolji zajednički nam ovozemaljski život.
No, kako se odmah vidjelo na samome početku Hoda za život, bilo je i desetak protivnica iz platforme za takozvana reproduktivna prava žena, na čelu sa Sanjom Sarnavkom, čelnicom Udruge "B.a.b.e", i aktivisticom LGBT društva Sanjom Juras, koje su sve legle na cestu kako bi zaustavile povorku. Policija ih je odnijela u vozila i privela nadležnima. Zašto im je to sramoćenje bilo potrebno i u što im prođoše dosadašnje godine života? Hrvatski Hod za život dio je inicijative Hod za život Međunarodnog pokreta za život. Započeo je najprije u SAD-u. Organizira se svake godine u više zemalja zapadnoga svijeta. U Hrvatskoj se održava drugi put, jer je održan u Zagrebu i prošle godine, 21. svibnja. Kako se kaže u promidžbenom letku, "to je miroljubivi hod građana u znak potpore svakome djetetu – rođenom i nerođenom, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji. Cilj Hoda za život je skretanje pozornosti na poštivanje svakoga ljudskoga života – od začeća do prirodne smrti. Pravo na život temeljno je ljudsko pravo i preduvjet svakoga ljudskoga građanskoga prava."
Navodi se i što o početku života tvrdi moderna znanost: "Život svakoga od nas počeo je začećem – spajanjem jajašca majke i spermija oca. Začećem nastaje jedinstveno ljudsko biće! Dijete je zasebna jedinka, dječak ili djevojčica, koji rastu u tijelu svoje majke. Od začeća su određeni: spol djeteta, boja očiju, kose, kože, visina, građa tijela, smisao za glazbu, umjetnost, sport…", te se kaže "Hodom za život branimo pravo na život svakoga ljudskoga bića od začeća do prirodne smrti i pružamo podršku svakoj trudnici!".
Uz veliku zahvalnost glavnim organizatorima i svim volonterima, pomolimo se: Dobri Oče, molimo te, daj nam svoj mir i sačuvaj sve ljudske živote! Marijo, Majko Života, zaštitu svu nerođenu djecu!
"Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt 25:40)
Dr. Ružica Ćavar, počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više