Potomci ubijenih na Daksi još reagiraju s teškim emocijama
Igor Borić je šef odjela patologije dubrovačke bolnice; nimalo patološki tip, opušten, staložen, duhovit i svestrane kulture. Njegove preporuke djela povijesnih, SF-a, interes za modernu glazbu (uzmimo to kao činjenicu da nitko nije savršen), praćenje dostignuća prirodnih znanosti uz kraljevsku konstituciju (ili bansku s obzirom na banove Boriće?) čine ga intelektualcem sličnim Chestertonu. Za razliku od mediteranskih kolerika i čangrizavaca ovdje imamo svestrani i vrlo sistematični um s jakom sabranošću i otvorenošću, te dugotrajnom radnom energijom.
Igor Borić
Igor Borić sudionik je Domovinskoga rata od 1991., sa suprugom koja je završila francuski i engleski na FF-u je podigao šestero djece (tj. ljudi, danas su već odrasli i ima 2 unuka). U životu je mijenjao različite hrvatske krajeve i mentalitete od Vodica, Šibenika, Gradiške, Zagreba do Dubrovnika. Tema njegovoga doktorata se razvila kroz dugotrajno istraživanje jama u koje su partizani bacali likvidirane pripadnike hrvatskih oružanih snaga, Talijana, Nijemaca, te građanstva koje su smatrali opasnima za svoju vlast ili griješnima. Primjer Dakse je zanimljiv, jer su tu uglavnom ubijeni civili; pored brojnih svećenika (od kojih je samo Đuro Krečak bio simpatizer ustaša), predstavnici sedme sile, ravnatelj Gimnazije, v.d. gradonačelnika, jedan starac talijanske narodnosti koji je paradirao Stradunom u talijanskoj uniformi i sl.
Našlo se i zanimljivih predmeta, krunica, prstenova (na jednom je ugravirano ime supruge i datum vjenčanja), minijaturnih raspela i zanimljivo je da krvnici nisu u slučaju Dakse krali. Kosturi su izmiješani na vrlo uskom prostoru, iskop je plitak što zbog karaktera terena što iz zbog lijenosti likvidatora; ponegdje je došlo do nasipa zemlje. Potomci ubijenih još reagiraju s teškim emocijama, u to vrijeme bijahu djeca a stigma roditelja ih je pratila desetljećima. Sa znanstvene točke gledišta zanimljivo je bilo proučiti gustoću kostiju, udio kalcija i fosfora, te istražiti DNK (skupa metoda), te sastaviti kosture koji su zbog karaktera terena (kiselost tla, borovi) u lošem stanju. Za arheologe je novost da se dosadašnja metoda ustanovljavanja starosti nalaza kostiju ne može smatrati posve pouzdanom! Vjerujem da bi se slično ustanovilo i sa ispitivanjem poluraspada pomoću standardne tehnike sa ugljikom, ali to je tema za neko drugo istraživaje.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više