Kosidba sijena

Otkosi se slažu jedan za drugim

Ovaj tekst je iz najnovije knjige Žarka Marića Selo Vrdi kod Mostara (Tkanica, Zagreb, srpanj 2017.)

Stante kosci! Baš tako stoji naslov na jednoj knjizi čiji je autor nama dobro poznati fra Ante Marić čija baka je dobro poznavala svaku stazu našeg malog mista, jer je vjerovali ili ne, u njemu rođena i odrasla. Stante kosci ne kosite livadu. Livada je moja djedovina. Riječi su koje su nadaleko odjeknule a koje je, zapovjednim tonom, hajduk Mijat Tomić uputio Turcima. Kosac, naoružan kosom, drvenom čantom i brusom, te bakvom i čekičem za otkivanje, rano, prije sunca, stiže na nepokošeni čajer.

Jutarnja rosa i svježina olakšavaju mu posao. Otkosi se slažu jedan za drugim. Kosi se oko svakoga busa i između kamenja. Svaka slamka je dragocjena. Rezanje trave kosom proizvodi poseban zvuk koji se čuje i do stotinu metara. Zvuk oštrenja kose nakvašenim brusom, te njezino otkivanje uz cvrčanje cvrčaka svjedoče i ljepotu i težinu težačkog posla. Poslije dan dva sijeno je suho i spremno za kupljenje. Svaka sveta nedilja je neradni dan, ali ako se navuku crni oblaci, pokupiti suvo sijeno nije grijota. No to se događa rijetko kao što je rijetka i litnja kiša. Grablje i vile su dočekale svoj trenutak. Skupljeno sijeno je na rpama. Ako je pojata u blizini,veže se u bale, diže na leđa i unosi u pojatu. Većinom se uz pomoć vila sadije u ljiljke radi zaštite od moguće kiše, a ljiljci se prvom zgodom vežu u andaće, tovare na konja i gone u pojatu, u kojoj se, držeći se rukama za žioke,sijeno nogama zbija da bi ga što više stalo u pojatu.

Andać je specijalni tovar od sijena ili slame. Koliko je to stručan i težak posao oko: prostiranja užadi, nalaganja sijena, vezanja, stezanja, nabijanja koljenima, lomljenja, tovarenja na konja, gdje ga dvojica moraju držati na rukama dok krstać samara ne uđe u rupu na andaću specijalno za to ostavljenu, transporta i po 10 km, istovara priko glave konja, razvezivanja…, mogla bi se o andaću napisati dobra magistarska radnja. Andać nije pričvršćen za samar praćama i tovarnicom, pa što ga drži na samaru, to može odgovoriti samo fizika. "Umoran je i slomljen ko da je cili dan vezo i tovario andaće", rečenica je koja je potekla iz ovakve težačke branše. Ponekada se sijeno sadije u stog (plast) gdje ostaje priko cile zime i koristi se slično kao i sadiveni grm.

Veličanstven je doživljaj za vaše oči i uši kosidba sijena u Vilinom polju. Vječiti povjetarac povija poljsku travu i olakšava posao koscima, koji jedan iza drugoga, u bijele potkošulje odjeveni okićeni čantama i brusevima oko pojasa, tjeraju svoje otkose. I britkost kosa, i njihovo oštrenje i otkivanje, i strujanje poljskog vjetra, i glasni zvuci gange poslije svakog dugačkog otkosa, i podukivanje čobanica iznad motaka, i zvonjava ovčijih zvona, i cvrkuti poljskih ptica iz obližnjeg trnja, doživljavaju se kao divne pjesme i slike koje završavaju i ostaju u vašim ušima i očima.

Žarko Marić