• Treba li se Hrvatska suprotstaviti Europskoj uniji ako ona svojom politikom ugrožava hrvatske interese? Dakako da treba! U slučaju (ne)provedbe kompromitirane i kontaminirane arbitražne presude, koju je donio višestruko kompromitirani i nepošteni 86-godišnji francuski sudac Gilbert Guillaume, i opetovanoga pritiska Europske Komisije s bezbožnim i neobiteljskim čovjekom na njezinome čelu, Luksemburžanina Jean-Claudea Junckera, sada je došlo vrijeme da i "slijepci progledaju", odnosno da hrvatska politička elita na čelu s Kolindom Grabar-Kitarović, Andrejem Plenkovićem i Gordanom Jandroković napokon kažu – DOSTA! Hoće li to oni reći nepoštenoj Europskoj uniji više i nije bitno. Svojim mogućim prešućivanjem i pristajanjem na ucjene Bruxellesa, oni su svoju političku misiju također kompromitirali. Posjetimo se, nisu državnika Franju Tuđmana slične ili čak iste političke skupine i snage progonile zato što je nešto bio kriv, nego samo zato što im se je suprotstavio u naumu da Hrvatsku ponize i potkopaju njezin suverenitet. Pristajanje na bruxelleski pokušaj da Sloveniji predamo Savudrijsku valu i svoje teritorijalno more – čime bi izgubili izravni granični doticaj, kontakt s Italijom – više je nego potkopavanje hrvatskoga suvereniteta.
• Osim stalnoga pritiska Slovenije, Hrvatsku stalno pritišće i Europska unija. Sada zbog migranata s Istoka. Ovaj puta protiv nas urotio se i najviši sud EU-a, Europski sud pravde (ECJ) sa sjedištem u Luxembourgu. Na ECJ-u tužile su nas „prijateljske“ Slovenija i Austrija s obrazloženjem da smo u vrijeme izbjegličkog vala 2015. i 2016. njima puštali te ljude bez da smo ih identificirali. Kako su se u EU-u urotili protiv nas Hrvata, nije trebalo dugo čekati da i taj pristrani sud presudi protiv Hrvatske da mora primiti natrag „nekoliko stotina“ momaka iz muslimanskih zemalja. O kojem se broju radi, nitko ne će točno reći. Sada je nebitno što je za njihovo ne identificiranje kriv ambiciozni ali nesposobni tadašnji SDP-ov ministar policije Ranko Ostojić. Nebitno je i to što nas ta ista Europska unija šikannira i tuži. Jedino je bitno kako iz svega toga treba izvući pouku i otvoreno se suprotstaviti – i u Saboru, i u Vladi – i odgovoriti Bruxellesu kako Hrvatska ne pristaje na ove ucjene. Staviti se na stranu hrabrih i mudrih političara iz Mađarske, Poljske, Slovačke i Češke, a ne nojevski zavlačiti glavu u pijesak. Naime, izjava predsjednika Vlade Andreja Plenkovića kako „Presuda ECJ ne mijenja dosadašnju praksu niti proceduru postupanja Republike Hrvatske koja će biti u skladu i s nacionalnim propisima, pravnom stečevinom EU-a i s međunarodnim pravom“ je priznanje krivice koje nema i nojevsku guranje glave u pijesak. Niti jedna vlast nije ovlaštena i izabrana da dozvoljava useljavanje ljudi iz raznih dijelova svijeta, pa tako niti ova. U nijednom svome dijelu nije prihvatljiva Plenkovićeva izjava „da se prihvat državljana trećih zemalja može olakšati tako da druge države članice jednostrano ili zajedno u duhu solidarnosti iskoriste klauzulu suverenosti koja im omogućuje da razmotre zahtjeve za međunarodnu zaštitu koji su im podneseni, čak i ako na temelju kriterija utvrđenih Dublinom 3 nisu odgovorne za to razmatranje“. To je prihvaćanje poraza i javno sramoćenje na koje hrvatski narod na referendumu nikada ne će pristati.
• Na ECJ-u Hrvatska je optuženičkoj klupi, ali ima država koje tuže Europsku uniju na tom sudu zbog tih istih nepravednih migrantskih kvota. To su Mađarska i Slovačke koje su tužile EU i u tužbi tvrde da jeUnija prekršila vlastita pravila kada je većina država članica u rujnu 2015. donijela obvezujući odluku o uvođenju kvota za razmještaj 120.000 izbjeglica iz Italije i Grčke po državama Unije. Protiv te Unijine mjere glasovale su Mađarska, Slovačka, Rumunjska i Češka.
• Donji dom američkoga Kongresa s velikom je većinom (418 za – 3 protiv) izglasovao nametanje novih sankcija Rusiji. Sankcije tek trebaju prihvatiti Senat i predsjednik Donald Trump. Predsjednik Odbora za vanjske poslove američkoga Senata Bob Corker rekao je da su zastupnici gotovo postigli sporazum koji bi Senatu utro put za izglasavanje zakona kojim bi se nametnule nove sankcije Rusiji, Iranu i Sjevernoj Koreji. Ako netko misli da je tu priča gotova – vara se! Jer su protiv sankcija ne samo u Moskvi, Teheranu i Pjongjangu, nego i u Americi „prijateljskoj“ Europskoj uniji. Protiv nastavka sankcija Rusiji više su u Bruxellesu nego u Rusiji i Iranu. Zašto? Zato jer je na djelu politika Angele Merkel šurovanja s Rusijom na štetu država udruženih u Inicijativu triju mora od Baltika, preko Crnoga mora do Jadrana. „Europska komisija je zabrinuta zbog utjecaja američkih sankcija na energetsku neovisnost EU-a i njihovih eventualno negativnih političkih posljedica“, ističe se u žurnom priopćenju Europske Komisije o produženju američkih sankcija Rusiji i Iranu. U nastavku priopćenja uslijedila je i prijetnja Washingtonu od strane predsjednika EK-a Jean-Claudea Junckera da je „Komisija spremna djelovati na zaštiti europskih interesa ako njezina strahovanja američki zakonodavci ne uzmu u obzir“.
Ipak tu postoji jedna „kvaka“, koja se sastoji o tomu kako SAD ne će i ne želi dopustiti Njemačkoj (čitaj: EU-u) da ta ista Europska unija (čitaj: Njemačka) radi protiv interesa Washingtona. A plinovod Sjeverni tok 2 je upravo projekt protiv interesa Amerike. Naime, u ovome američkom prijedlogu zakona predviđaju se sankcije svim kompanijama, uključujući i europskima, koje pridonose razvoju, održavanju, modernizaciji ili popravljanju cjevovoda za izvoz energije iz Rusije. Tim bi zakonom bilo omogućeno američkom predsjedniku Donaldu Trumpu sankcioniranje kompanija koje rade na cjevovodima iz Rusije, ograničivši im pristup američkim bankama i tako njihovo isključivanje s tržišta Sjedinjenih Država. Stoga je Europska unija (čitaj: prije svega Njemačka) zabrinuta da bi ovaj novi američki potez mogao uzrokovati zaprjeke njihovim kompanijama koje posluju s Rusijom. Angela Merkel se još nije oglasila, ali uskoro hoće. Nije se oglasio niti Vladimir Putin, ali se zato oglasio zamjenik ruskoga ministra vanjskih poslova Sergej Ribakov i pritom rekao kako sada američko-ruski odnosi ulaze u "nepoznat teritorij u političkom i diplomatskom smislu". Zabrinutost unutar Europske unije proizlazi zbog sudjelovanja u projektima izgradnje ruskog plinovoda (Nord Stream 2) vrijednog 9,5 milijardi eura. Ove su sankcije Rusiji ujedno jedino ono što je preostalo Amerikancima da na taj način zaustave gradnju plinovoda Sjeverni tok II., kojim bi od Rusije do Njemačke stizalo dodatnih 55 milijuna kubičnih metara plina na godinu.
• Ovih je dana engleski Financial Times objavio skori protekcionistički rat između SAD-a i Europske unije. Povod ratu je odluka Angele Merkel da podrži izgradnju protekcionističkoga Sjevernog toka 2, odnosno gradnju Gazpromova podmorskog plinovoda od Rusije do Njemačke, koji je izravno u suprotnosti s američkim ne samo gospodarskim nego i političkim interesima. Američki kongres mora donijeti (ili je već donio) novi paket sankcija – ne samo protiv Rusije (agresija na Ukrajinu), Sjeverne Koreje (nuklearni projekt) i Iran (nuklearni projekt i potpora terorističkim pokretima na Bliskom i Srednjem istoku) – nego i protiv Europske unije, točnije Njemačke. Za Washington ovaj rusko-njemački projekt je "zabranjeni projekt". Poznato je da u izgradnji ovoga protuameričkog plinovoda sudjeluje europski konzorcij kojega čini šest europskih kompanija. Uvede li SAD sankcije protiv tih šest europskih kompanija, predsjednik Europske Komisije Jean-Claude Juncker to smatra otvorenim protekcionističkim ratom Amerike protiv Unije te prijeti protumjerama. U nedostatku argumenata Juncker poručuje Amerikancima da bi to moglo „ugroziti održavanje i moderniziranje plinovoda od Rusije do Ukrajine“, te nekih plinovodnih projekata u kaspijskoj regiji i podmorskih plinskih polja kod egipatske obale, što nema veze sa stvarnošću a time i s istinom. Nedavno je Bruxelles najavio da će uzvratiti SAD-u na način da će, kao protumjeru, uvesti više carina na europski čelik.
• Ministar obrane i general Hrvatska vojske, Damir Krstičević, ostaje na svojoj dužnosti. Oprostio je Kolindi Grabar-Kitarović, hrvatskoj predsjednici i vrhovnoj zapovjednici Oružanih snaga na nespretnoj optužbi. Ova svađa na relaciji Grabar-Kitarović – Krstičević ima i svoju pozadinu, a ona se sastoji u činjenici kako bi odlaskom Krstičevića iz Vlade još više ovladala ona ne baš jako izražena domoljubna opcija. Naime, odlaskom Pave Barišića i Davora Ive Stiera, te Mostovih buntovnika zbog buntovštine, i dolaskom lijevo-liberalnih i nedomoljubnih dvoje ministara – Blaženke Divjak i Predraga Štromara – odlaskom Krstičevića u Hrvatskoj bi Vladi time postala dominantna skupina onih čije je hrvatstvo i domoljublje uvijek bilo relativno. Tu se prije svega misli na Ninu Obuljen-Kořinek, Davora Božinovića i Martinu Dalić.
• Poput „nebeskih Srba“, koji su „najstariji na svijetu“ i Slovenci žele biti u nečemu naj. Ovaj puta su se namjerili postariti svoje sveučilište u Ljubljani, koje je do jučer bilo osnovano 1919. godine, no od danas Sveučilište će biti utemeljeno 1704., kada je osnovano isusovačko visoko učilište u Ljubljani. Još uvijek ne znamo na kojem je jeziku tada održavana nastava. Na slovenskome zasigurno nije jer ga nije ni bilo.
• Agencije javljaju da je svjetski poznata pjevačica s Barbadosa, Robyn Rihanna Fenty, u Parizu razgovarala s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom o – obrazovanju! "Usmjerili smo se na teme obrazovanja s globalnog stajališta i u rujnu ćemo imati jednu uistinu veliku objavu", rekla je Rihanna poslije susreta s mlađahnim francuskim predsjednikom. Kakav oblik obrazovanja nude Rihanna i Emamnuel nikad ne bih htio znati.
• Ratoborni SDP-ovac Ranko Ostojić pokušao je zaraditi političke bodove na požarima na hrvatskome jugu. Na svoju je ruku, bez ikakvih priprema, sazvao „izvanrednu sjednicu“ Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora – na čijem je on čelu – na temu “Stanje na požarištima u priobalju”. Nastavak je to neviđene politizacije koja se time iz Sabora preselila i na požarišta.
• Pravosuđe u Europskoj uniji podrazumijeva neovisnost sudske od izvršne vlasti, ali svi znamo da nije tako. Posvuda u Uniji sudstvo je u službi politike. Negdje više, a negdje manje. Izuzetak nije niti Poljska. Ali u Poljskoj sudstvo je, kao i u Hrvatskoj, uglavnom naslijeđeno iz vremena komunizma, što znači iz vremena diktature. Dovoljno se je podsjetiti samo na slučaj Branka Hrvatina koji je čak u tri mandata obnašao dužnost predsjednika Vrhovnog suda, a još je gore podsjećanje na činjenicu da je isti taj posao obavljao i obnašao do 1990. godine. Samo je nastavio tamo gdje je stao! Ništa bolja situacija nije ni u Poljskoj. Zato su izvana i organizirani prosvjedi u toj također pretežitoj katoličkoj državi. Kako sada stvari stoje, Poljaci su nepokolebljivi i ne će popustiti opasnim eurobirokratima iz Bruxellesa koji niti vjeruju u Boga, niti vjeruju u poštenje.
• Da članstvo u Europskoj uniji ne donosi dobro potvrđuje i najnoviji gospodarski pokazatelj iz Velike Britanije koje je, nakon dulje stagnacije, u drugom tromjesečju poraslo za 0,3 posto. Niti brexit nije zaustavio oporavak britanskoga gospodarstvaa
• Giorgio Comai, talijanski stručnjak za poslijekomunistička društva i Istočnu Europu iz crvene Bologne kreirao je svojevrsnu mapu ulica i trgova koje nose ime Josipa Broza Tite i došao do spoznaje kako najveći broj ulica i trgova s Titinim imenom nalazi se u Hrvatskoj i Makedoniji (24). BiH je na trećem mjestu (19), Srbija na četvrtom (15), Slovenija na petom (14), a Crna Gora na šestom mjestu (7) u sklopu popisa bivših jugoslavenskih republika.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više