Dosta je afera sa trafostanicama, HE Omblom, lukom Dubrovnik, Frapa marinom…
Zašto smo osnovali DPOL? Nastojat ću objasniti, iako će to nužno značiti ulaženje u politiku,što naša udruga nastoji kolikogod je moguće izbjeći. S jedne strane guranje Zakona o šumskim površinama po kojem mimo lokalnih vlasti (od općina, gradova do županija) država može unutar šumskih površina dizati kampove, golf igrališta i športsko-rekreacijske sadržaje, preko Zakona o koncesijama do Poreza na nekretnine može se sagledati da nakon osiromašenja hrvatskoga društva dolazi preuzimanje prostora od strane korporacija iza kojih često stoje banke i nacionalne države.
Nakon pogodovanja investitoru na Srđu (da samo spomenem knjiženje berača kadulje i majčine dušice kao vlasnika, do prodaje nacionaliziranoga crkvenoga zemljišta od strane države, što je tek nedavno pravično riješeno), do projekta Gornji horizonti koji bi za Hrvate i Bošnjake u Hercegovini bio ekonomska i ekološka katastrofa, kao i za naše Neretljane (tu su bile skoro sve hrvatske stranke umiješane od Sanadera, Vlahušića, Šuice, Josipovića do Čačića), neuspješnoga riješavanja odvoza smeća koje se sada nalazi na Grabovici pokraj Omble, do afera sa trafostanicama, HE Omblom, lukom Dubrovnik, Frapa marinom, ruskom investicijom na Mljetu za načelnika Hajdića… nižu se primjeri štetnih i loše organiziranih projekata. (Ne ulazim u ekonomiju, stvari koje se tiču banaka, hotela i tvornica – govorim prvenstveno o prostoru, tj. ekologiji.)
Recimo nešto i o mojem političkom djelovanju, da spriječimo insinuacije. Uoči rata zatražio sam pristup HDS-u Marka Veselice, ali smrt njegovog predstavnika u Gradu, te početak rata su to zapriječili. Godine 2011. na listi sam za X. izbornu jedinicu don Ivana Grubišića s kojim ubrzo prekidam suradnju, te dolazim u otvoreni sukob. S obzirom da je don Ivan umro ne ću govoriti o sadržaju tog sukoba, moji razlozi su objavljeni u javnim glasilima, te na internetu. Iako smo surađivali, ja nikad nisam bio dio grupacije "Srđ je naš"; nastojao sam ih nagovoriti na udruživanje s udrugom branitelja i laburistima, makar sam ne pripadam lijevom političkom centru. Zanimljivo je da je na referendum o Golfu na Srđu pretežno izašlo konzervativno biračko tijelo, te dobar dio građana koji su generacijama Dubrovčani; prvi nisu glasači Srđa, drugi samo djelomično.
Zadnje zelene oaze poput Gospinog polja, Svetog Jakova se brutalno nagrizaju, veći dio Lapada postao je bezlični beton – svaki pohlepni i primitivni čovjek uz "malo lakata" može podići zgrade koje gabaritima i oblikom ne odgovaraju, te javni prostor okupirati stolicama i bancima. Narod u kojem većinu čine osiromašeni građani, umirovljenici i činovnici nema demografske, ekonomske i kulturne snage da se odupre zahvatima malog poduzetnika, kamoli krupnog kapitala. Naša elita, nadasve politička je vrlo slabe kulture i morala. Nisam ja ekološki džihadist, meni športsko-rekreacijski sadržaji na Srđu, te dva lijepa hotela uz uključenje naselja Bosanka u seoski turizam nisu smetali, bio sam protiv golfa (štetne kemikalije na poroznom kršu, nama poviše glava), protiv apartmanizacije, protiv toga da lokalna zajednica plaća troškove vodovodnih cijevi, struje, cesta i dr. infrastrukture.
Crnogorska rivijera, osobito Budva su nam primjer kako ne treba raditi, to je čista devastacija gdje je ušao vrlo čudan kapital (katarski, ruski, južnotalijanski…). Masovni turizam (recimo Zrće) loše djeluje na mladež i razorno na lokalnu zajednicu. Usto oslonac na monokulturu u slučaju kriza i ratova može biti poguban. Mi smo mala zemlja, bez vlastite proizvodnje, demografski slaba, posvađana oko prošlosti, ali naši aduti su lijepo podneblje, geopolitički položaj, kulturna baština, te bogatstvo prirode (voda, zemlja, poljoprivredne kulture). Sa ovakvom elitom i malodušnijim narodom postajemo obični žeton u igri velesila.
Američki predsjednik koji je realan i odmjeren čovjek (biznismen) je maknuo veleposlanicu koja je možda dijelom i odgovorna za negativno izvješće o našoj zemlji. Novi veleposlanik je aktivan u golf industriji. Istodobno Razvojgolf traži odštetu od 500 milijuna dolara na Međunarodnom centru za rješavanje ulagačkih sporova (ICSID) u Washingtonu tražeći 500 milijuna dolara odštete od hrvatske države zbog sporosti administracije. To je legalni pritisak koji će navesti naše elite na brzu kapitulaciju.
Zato ću braniti zajedno sa Vama naš dubrovački đardin Lokrum od betona, plastike, prevelikih gužvi, banalne komercijalizacije, mogućnosti da netko (makar na 1 dan) zakupi Lokrum, te raditi na masi problema zajedno sa upravom rezervata i lokalnom vlašću, od problema kruzera koji su zagađivači zraka (kisele kiše!, jedan kruzer zagadi kao nekoliko velikih parkirališta), ali i po UNESCO-u kvare vizuru grada, do zaštite podmorja, pitanja mjesta gdje je dozvoljeno sidrenje, plutača uz obalu i spasilačke službe, spremnika na Fort Royalu (Ahilove pete vatrogasne zaštite), službe čišćenja otpadaka, higijenskih mjera, obnove dvorca Maksimilijanova i bendiktinskoga samostana, te Botaničkog vrta, zaštite autohtone šume (danas alepski bor čini iznad 50 posto šumske površine na Lokrumu, što postupno kroz desetljeća treba smanjivati na uski obalni pojas i kamene glavice), zbrinjavanja dražesnih zečića kojima na Lokrumu kao štetnicima nije mjesto, do humanog rješenja za posljednje stanovnike Lokruma, koji kao starci nemaju dobre uvjete života na otoku…
Toga ima jako puno, i bit će neophodna suradnja stručnjaka i stručnih službi uz našu udrugu i druge udruge koje su prijateljske (gospođe Šimunović kao najaktivnija, ali i gđa Ničetić, svaka čast njenim knjigama, ali i djelovanju pokojnoga joj punca, koji zaslužuje priznanje za doprinos kako Lokrumu tako i lokalnoj povijesti), te javnost kao korektiv. Želio bih da što veći broj botaničara i drugih biologa, arhitekata, povjesničara umjetnosti, arheologa i građana pristupi našoj udruzi. Dobro bi bilo organizirati Simpozij o Lokrumu, točnije više simpozija jer je pitanje Lokruma multidisciplinarno, i volio bih da se pitanja detaljno razmotre i sondiraju prije nego se krene u projekte obnove Dvorca, samostana i Botaničkog vrta npr.
Za pristup udruzi dok ne osiguramo prostor možete pisati na moju adresu e-pošte: trostmann@yahoo.com
P.S.: Posebno hvala u ime DPOL-a kapetanu Cvijetu Božoviću koji je duša naše udruge i bez čijeg nesebičnog zalaganja udruga ne bi bila osnovana. On je obavio lavovski dio posla, posebno administrativnog.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više