Predstavljena zbirka Branimira Miroslava Tomlekina
Edicija Preprekovi pjesnici, pokrenuta ove godine u okviru Književnog kluba HKUPD-a „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada, ima za cilj objavljivati pjesničke knjige autorica i autora koji su članovi Društva. Prva u Ediciji je bila pjesnička zbirka Ljerke Radović, Refleksija nutrine, druga je pjesnička zbirka Branke Dačević Gdje je moj dom, a upravo je iz tiska izašla zbirka pjesama Branimira Miroslava Tomlekina Pjesme koje treba spaliti.
U uvodniku povjesničarka književnosti i književna kritičarka dr Dragana V. Todoreskov, koja je urednica knjige i Edicije, piše: „Pjesme koje treba spalitizapravo su izbor iz poezije što ju Tomlekin objavljuje nekoliko godina unazad, prije svega iz prethodne zbirke pjesama, Salauka, tiskane 2013. godine, ali i novih pjesama, nastalih nakon Salauke, a objavljivanih u zbornicima Preprekovo proljeće. Knjiga koja je pred čitateljima pored uvodne pjesme, Nemiri, i posljednje, Izravno putujem na nebo, sadrži pet ciklusa. Pjesme nisu svrstavane prema vremenu nastanka, nego prema motivskoj srodnosti. Ipak, sam je autor u Salauci uspostavio, baš kao i u zbirkama pripovijedaka Za sve je kriv moj deda, Slatko kod Dunje, Gaudeamus, idi u tur i Nasukana mornarica, jednu kronološku nit, što znači da su u prva dva ciklusa (Put do kuće, Boje ravnice moje) svrstane pjesme koje govore o djetinjstvu i životu na selu, potom dolaze pjesme mladićkih dana, a nakon toga ljubav i muško-ženski odnosi uopće postaju glavnom okupacijom i središnjim motivom (u ciklusima Misao na te i Pijane noći). Njih smjenjuju socijalne pjesme, a potom na red dolaze teme starenja, bolesti i smrti (peti ciklus, Ranjen sam). Tako se poezija Branimira Miroslava Tomlekina, uvjetno gledano, može čitati i kao stihovani roman sa određenom radnjom i lirskim subjektom kao junakom i pripovjedačem.“I završava svoj prikaz riječima:
„Izbor Tomlekinovih pjesama što ih HKUPD „Stanislav Preprek“ donosi pred čitatelje nastoji pokazati ono što je autentično, u isti mah i tipično za vojvođansko podneblje, ali i za hrvatsku nacionalnu zajednicu nastanjenu u Srijemu, konkretno, u Hrtkovcima. Niz je pjesama, motiva, leksičkih rješenja, u kojima će se prepoznati duh vojvođanske ravnice, ali i osebujni kulturni i običajni identitet Hrvata u Srijemu. Pjesme prva dva ciklusa, stoga, posjeduju i dokumentarnu vrijednost, prije svega u etnološkom i leksičkom pogledu. One su, poput Tomlekinove proze, u isti mah kronika života u Hrtkovcima počev od pedesetih godina prošloga stoljeća pa sve do novijih dana, ljupka, rječita i duhovita svjedodžba jednoga minulog života. Doslijedan u vezanom stihu i rimi, narativnog izraza, sa radnjom unutar pjesme, bogatog motivskog spektra, Tomlekin umije pronaći put do čitatelja.“
Preč. Marko Kljajić kao recezent ove zbirke pjesama piše: „U zbirci pjesama Branimira Tomlekina Salauka u izdanju novosadske Bistrice iz 2013. godine, na srpskom jeziku, latiničnim pismom, redaktor je zapisao: Počesto nam se može učiniti da iz pesništva koje je pred nama izranjaju veliki pesnici poput Lorke, Jesenjina, Zmaja, Antića…, ali to je privid. Tomlekin neosporno peva samo i jedino svoju sopstvenu poeziju.
Kao recenzent, isčitavam pjesme istog autora pod naslovom Pjesme koje treba spaliti, ali sada na hrvatskom jeziku i u pripremi za objavljivanje u Ediciji HKPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada za 2017. godinu. Većina pjesama iz Salauke su tu, ali ne tražim u njima tragove Lorke, Jesenjina, Zmaja, Antića…, već se, na moju radost, susretoh sa sobom i prepoznah i svoje tragove iz djetinjstva u ciklusu Put do kuće (Sličuge, Svinjar, Dobošar, Ringišpil, Vršidba, Stari ribar, Božić, Zima…) i osjetih lahor mladenačkih Proljetnih oluja (Tihomir Toth) s Kestenom ispred gimnazije i Misao na te, kao i bol i patnju preteško ranjenog zavičaja i svu dramatičnost ljudskog života (Groblje, Naše seljačke duše, Naš stari hrast, Pamtim, Posljednje ljeto…).
Jesenjin se našao u njegovim pjesmama, ali je Tomlekin u nekim bliži Henryu Milleru i Charlesu Bukowskom, kao i nešto manje vulgarnoj Eriki Jong. Nakon Hrtkovčana, braće Mađer, Slavka i Miroslava, pojavak trećeg Hrtkovčanina kao pjesnika, zasigurno je osvježenje na književno-kulturnoj pozornici Srijema, a Tomlekin je svoj talenat izbrusio u vatrenim životnim okršajima, prihvaćajući smjelo izazove vremena.“
Mr. Pavel Domonji, također recezent ove zbirke pjesama, piše: „Iako je naslov Tomlekinove zbirke u znaku Brodovog pitanja, ove pjesme, naravno, ne treba spaliti, bez obzira što bi neki to htjeli ili to možda priželjkuju. Ove pjesme treba čitati zbog njihove ljepote, sadržine i imažinizma pjesničkog izraza.Tomlekin je veoma mnogo zaokupljen svojim zavičajem i ruralnom poetskom mitologijom. Zavičaj u savremenoj poeziji i literaturi je prisutan kao velika tema i nezamenjiv motiv. To predstavlja temelj i ove zbirke.Miloš Crnjanski je smatrao da je njegov duhovni zavičaj Srijem, Stražilovo, pominju se i Hrtkovci…, iako on nije rođen u Srijemu, a kod Tomlekina je Srijem, i Hrtkovci u njemu, zavičaj i po rođenju i po pjesničkom duhu. Hrtkovci su pjesnički mitos iz kojeg on crpi inspiraciju za svoju poeziju i svoju poetiku.
Iz Tomlekinove ruralne mitologije mogu se izabrati vrlo karakteristični motivi iz svakidašnjeg života. To su pjesme: Hrtkovci, Boje ravnice moje, Oda srijemskoj zemlji, Žetva, Vršidba u Hrtkovcima, Berba kukuruza, Šererova vatrenka, Gomolava, Groblje… I baš ono što je svakodnevno u Tomlekinovoj poeziji zvuči uzvišeno i lijepo. Izdvojio bih pjesmu Vršidba u Hrtkovcima, ispjevanoj u dugom rimovanom stihu, klasične vestifikacije, koja ima naratološku strukturu i osnovu, sa velikim umjetničkim dometom antologijske vrijednosti, Zavičaj i duh vremena, minulog, ali i sadašnjeg, oživljen i predstavljen u Tomlekinovim pjesmama, ne ostavlja nas ravnodušnim, već nas pokreće na razmišljanje i promišljanje u Tomlekinovom traganju za uporišnim točkama na kojima počiva ovaj svijet, koje je raznoliko u svojoj složenosti, prikazao ironično i sarkastično, idilično i nostalgično.
No, Tomlekinov lirizam, često izmješan romantičnim, realističnim i melanholičnim osjećanjem života, kao skepsom ispunjenom životnim kredom, ima ipak jednu najveću uporišnu točku, a to su Hrtkovci, njegova Itaka, njegova zavičajna domaja. Hrtkovci tako postaju novi mitos u hrvatskoj poeziji i literaturi i to je ono što izdvaja Tomlekina iz sivila savremene poezije. Oni su Tomlekinov stvarni i poetski identitet, izvorište smisla, životne egzistencije i esencije, njegov pjesnički sfairos i njegova inspiracija. Ove pjesme treba čitati i isčitavati, a ne spaliti.“
Zbirka intrigantnog naslova je pred Vama, pa sami procijenite da li su to pjesme koje treba spaliti.Predstavljanje ove knjige, kao i drugih izdanja HKUPD-a „Stanislav Preprek“ bit će na 62. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu od 22. do 29. listopada na štandu Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine.
Ana Marija Kaluđerović, zamjenica voditelja Književnog kluba HKUPD Stanislav Preprek
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više