DruštvoU njedrima nade by HF23/10/2017 Usnuti naš nedosanjani san Moja ljubav žudi za tobom Poput gorskg potoka, Koji izvire iz djevičanskih stijena I strpljivo migolji kroz klisure i kanjone Tražeći put do morske pučine Da se ušulja u plava njedra i sjedini s njome. Da postanu jedan val, jedna bonaca, Jedna bura i oluja, beskrajno plavetnilo. Po kome će ploviti radost i tuga, Beznađe i nada, plač, i smijeh, Mladost i starost – molitva i grijeh. Ljubavi moja, u besanim noćima Spjevo sam ti najljepše pjesme – božanstvene ode, Koje nikada nisam pretočio u tvoje srce. One u mojoj neizmjernoj tuzi i sreći U dnu duše još uvijek strpljivo čekaju Kao nijeme i tople neizgovorene riječi. One su poput zarobljenog slavuja koji iz krletke Čeznutljivo gleda u razdragane vjesnike proljeća, I sluša rojeve pčela koje su u krošnjama Proljetnih teršanja opijene mirisom i šarenilom boja Leteći s cvijeta na cvijet – stvorile sebi jedinstven svijet. Svaki moj stih ukomponiran u ljubav, odu i sonet, Strpljivo čeka u njedrima nade Svoje vrijeme i svoj dan, Kada ćemo u poljima ocvalih makova Opijeni božanstvenim mirisom – usnuti naš nedosanjani san. Pejo Šimić