Hrvatska je u ovoj godini ugovorila i isplatila puno manje sredstava iz strukturnih i investicijskih fondova EU-a nego što je bilo planirano, kasnilo se s pripremom postupaka i objavom natječaja, kao i s provedbom projekata, pa je sukladno tome plan povlačenja za 2017. podbacio za čak 1,9 milijardi kuna. To se najbolje vidjelo po ovogodišnjem rebalansu proračuna, gdje su sredstva iz pomoći EU-a smanjena s 11,2 milijarde kuna na 9,3 milijarde. Iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU-a nisu htjeli komentirati zašto je toliki podbačaj, već su nas uputili na Ministarstvo financija, koje pak tvrdi da oni nisu nadležni za fondove EU-a.
Ariana Vela
– Razlozi tome proizlaze iz više faktora – od pripreme poziva, njihove objave i postupka dodjele bespovratnih sredstava koja često kasne do provedbe projekata u kojima probleme imaju i korisnici, čije aktivnosti kasne, ali i sustav koji ne može apsorbirati toliki broj izvještaja koje zaprima – analizira Ariana Vela, stručnjakinja za fondove EU i direktorica tvrtke „EU projekti“. Prema podacima koje smo dobili iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU-a, Hrvatska je iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova 2014.-2020. od početka provedbe do 30. rujna ove godine ukupno ugovorila 2,8 milijardi eura, a isplaćeno je samo 743,25 milijuna eura. Fondove smo počeli koristiti od 2015., pa ispada da smo u tri godine korištenja krajnjim korisnicima isplatili samo 5,572 milijarde kuna.
Pelješki most
Ako pogledamo podatke koje su prikupili u „EU projektima“, do kraja svibnja ukupna alokacija iznosila je 11,9 milijardi eura, ugovoreno je 2,4 milijarde eura, a isplaćeno 580 milijuna eura. U postocima to izgleda tako da smo ugovorili 20 posto od ukupne alokacije, a isplatili nešto manje od pet posto sredstava. Budući da smo u međuvremenu ugovorili i projekt Pelješkog mosta, gdje bespovratna sredstva EU iznose 357 milijuna eura, dolazimo i do ove brojke ugovorenosti koju su nam poslali iz Ministarstva. Ako pak gledamo samo ovu godinu, do kraja rujna ukupno je ugovoreno 1,6 milijardi eura kroz 744 projekta i gotovo 400.000 potpora (Program ruralnog razvoja), ali ukupno je isplaćeno tek 400 milijuna eura ili 3 milijarde kuna. U istom razdoblju objavljeno je 109 natječaja za programe ESIF-a ukupne vrijednosti bespovratnih sredstava od 2,2 milijarde eura.
Godinu ranije ugovorili smo 861 milijun eura, a isplatili 276 milijuna eura i tu smo podbacili. Plan je bio da ćemo povući 9,7 milijardi kuna, a na kraju smo povukli 6,4 milijarde kuna, odnosno 3,3 milijarde kuna manje od planiranog, dok je u 2015. ukupno bilo ugovoreno 410 milijuna eura, a isplaćeno 66,78 milijuna eura. Tadašnja SDP-ova Vlada u proračunu za 2015. planirala je pomoći od EU u iznosu od 7,3 milijarde kuna, no i to se ispostavilo kao previše ambiciozan plan, pa smo povukli samo nešto više od 3 milijarde kuna. Ovogodišnji planovi za iduća razdoblja ponovno su ambiciozni – ukupno planiram prihodi od pomoći EU u 2018. iznose 13,8 milijardi kuna, u 2019.14,6 milijardi kuna te 15,1 milijardu kuna u 2020. Istodobno prošle smo godine u zajedničku blagajnu Europske unije uplatili 3,2 milijarde kuna, ove ćemo godine uplatiti 100 milijuna kuna više, a 2018. godine 3,6 milijardi kuna.
Ako usporedimo ugovorena sredstva iz fondova EU-a u 2016. i naš doprinos proračunu EU, onda smo u toj godini bili u plusu 3,2 milijarde kuna, a godinu ranije plus je bio manji i iznosio je samo 1,23 milijarde kuna.
– Plan za korištenje sredstava EU u 2017. bio je vrlo optimističan i nerealan. Nažalost, u više sam navrata upozoravala institucije da će se dogoditi uska grla i u provedbi, ali čini se da one ne razmišljaju dugoročno, nego probleme počnu rješavati kad voda dođe do grla. Rezultat toga je situacija koju imamo danas, a to je da smo ugovorili i isplatili znatno manje sredstava EU nego što smo trebali – kaže Ariana Vela.
Ističe i još jedan važan element zbog kojeg je EU financiranje u Hrvatskoj problematično, a to je izostanak sankcija za institucije.
– Paradoksalno je da se korisnike kažnjava za svaku pogrešku, čak i one minimalne, dok s druge strane sustavi kasne s objavama poziva, obradom prijava, izvještajima i nikome ništa. Kad uvedemo sustav u kojemu će svatko zaista biti odgovoran za svoj posao i kada se nekompetencije sustava neće prevaljivati na leđa korisnika, moći ćemo reći da smo napravili korak naprijed. Upravo to bi trebao biti jedan segment reforme uprave i strukturnih promjena koje se od Hrvatske očekuju – zaključuje A. Vela.
Nerealno planiranje
Uspoređujući bivšeg SDP-ova ministra Branka Grčića i HDZ-ovu aktualnu ministricu za fondove EU Gabrijelu Žalac, A. Vela kaže da je to teško uspoređivati jer se SDP-ova Vlada više bavila programiranjem i pripremom za uspostavu okvira za korištenje sredstava, a sada je fokus upravo na korištenju sredstava i eventualnim manjim izmjenama operativnih programa.
– Grčić je morao puno bolje programirati te se u pripremi projekata fokusirati na ESIF 2014-2020. Njegova se administracija bavila 2013., odnosno malim ESIF-om i to je njegova najveća greška. Žalac je postala ministricom u situaciji u kojoj je sustav uspostavljen, ali bi trebala raditi na tome da ga ojača – ocjenjuje A. Vela. Dodaje da svaka Vlada nerealno planira sredstva iz fondova EU, te nisu u potpunosti transparentne prilikom objave informacija o tome koliko je sredstava ugovoreno, koliko plaćeno i kakav je zapravo novčani tijek.
– Činjenica da je Hrvatska do ove godine koristila više izvora financiranja kroz više sustava omogućila je takvo ponašanje jer se o iskorištenosti sredstava izvještavalo tako da su se sve brojne alokacije iz različitih izvora zbrajale pa je javnost mogla dobiti dojam da je situacija znatno bolja u odnosu na stvarnu. Od 2017. zbog specifičnih pravila koja se odnose na EU-ovo financiranje, koristimo isključivo sredstva za razdoblje 2014. – 2020. i ne će biti toliko prostora za kreativnost prilikom izvještavanja – naglašava A. Vela.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više