Hvar – 150 godina organiziranog turizma

Rikardo Novak: Grad Hvar je oduvijek bio biser hrvatske turističke ponude

U četvrtak, 10. svibnja, započela je središnja proslava 150. obljetnice organiziranoga turizma u Hvaru, kojom Grad Hvar i TZ grada Hvara slave dugogodišnju turističku tradiciju najsunčanijeg hrvatskog otoka. Osim obilježavanja 150 godina organiziranog turizma na Hvaru, slave se još dvije velike obljetnice – 160 godina hvarske meteorološke postaje, koja je jedna od najstarijih u Europi te 160 godina od rođenja izumitelja daktiloskopije, Hvaranina Ivana Vučetića. Hvarani zaista spremno dočekuju svoje goste, pa će se tako nakon više od desetljeća obnove, otvoriti obnovljena povijesna zgrada Arsenala s najstarijim javnim kazalištem Europe, a u planu je otvaranje i nekoliko izložbi, među kojima se ističu izložbe o povijesti turizma te o prvom hvarskom meteorologu Grguru Bučiću u organizaciji Muzeja hvarske baštine.

Gradonačelnik Hvara i predsjednik gradske Turističke zajednice Rikardo Novak ističe da se za grad Hvar kaže kako je oduvijek biser hrvatske turističke ponude, zbog UNESCO lokaliteta i nematerijalne baštine, prirodnih ljepota i drugih specifičnosti, te je uvijek na svjetskoj turističkoj karti pozicioniran među deset najvažnijih odredišta u Hrvatskoj.

„Njegov položaj, klima, čisto more i bogato kulturno nasljeđe utjecali su na začetak organiziranog turizma još davne 1868. kada je utemeljeno Higijeničko društvo. Društvo je poticalo i pratilo razvoj turizma, utrlo mu put kao najvažnijoj gospodarskoj grani ovoga grada, sada svjetski poznatog turističkog odredišta. Hvar nije daleko, dostupan je, a sve više se okreće i stvaranju ponude ciklo, kulturnog i enogastro turizma, što već ove godine privlači više turista u predsezoni, a vjerujemo da će i u posezoni. Kako su najave za cijeli hrvatski turizam odlične, tako su i za Hvar, i veseli nas što smo ove godine blizu ostvarenju povijesnih milijun noćenja u gradu“, rekao je Razović.

Poput svih slavnih i dugih povijesnica, tako i hvarska povijest turizma ima svoje mitske početke. Tako grčki pjesnik Apolonije s Rodosa pripovijeda kako su otok Hvar početkom drugog tisućljeća prije Krista posjetili prvi europski putnici – mitski argonauti. Od tada pa do danas možemo pratiti brojne mijene, uzlete ali i padove turističkog života na Hvaru. U antičkom razdoblju turizam je bio ladanjskog tipa, vezan uz brojne ruralne gospodarske vile (villae rusticae) kojima je otok bio obilato posut osobito za vrijeme rimske dominacije. Tijekom srednjeg vijeka, europski turizam bio je pretežito hodočasnički. Kao važna pomorska luka na Jadranu, Hvar se tako našao na ruti brojnih hodočasnika i znatiželjnika koji su iz Venecije putovali za Svetu zemlju. Mnogi od njih ostavili su nam prva turistička svjedočanstva o Hvaru 15., 16. i 17. st.

U periodu od 16. do 18. st. karakteristična je obnova ladanjskog oblika turizma, pa iz tog vremena (renesanse i baroka) potječe najveći broj starijih hvarskih ljetnikovaca. Krajem 18. st. u Europi počinje rasti interes prema prirodoslovnim, etnografskim, arheološkim i općenito kulturno – znanstvenim upoznavanjem manje poznatih krajeva starog kontinenta. Meta tadašnjih europskih znatiželjnika bila je Dalmacija koja je predstavljala egzotični i neistraženi vrt južne Europe. Otok Hvar je bio posebno primamljiv, pa ga pohode znanstvenici i zaljubljenici u prirodoslovlje, koji se tu bave istraživanjima. Razdoblje od kraja 18. st., pa do kraja 19. st. stoga predstavlja period znanstvenog turizma na Hvaru. Od svih ovih istraživanja, za budućnost hvarskog turizma najznačajnija su bila klimatološka istraživanja jer su pokazala izvrsna svojstva hvarske klime i podneblja, pogodna za liječenje raznih bolesti, posebice dišnih organa. Dolaskom austrijskog liječnika iz Graza dr. Franza Ungera na Hvar šezdesetih godina 19. st., u pravom smislu je zaživjela ideja da se u Hvaru osnuje zdravstveno-turistička ustanova. Tako je 15. svibnja 1868.g. utemeljeno udruženje pod nazivom Higijeničko društvo u Hvaru (Società Igienica di Lesina, Heil – verein von Lesina). Osnivanjem Higijeničkog društva počinje era modernog hvarskog turizma. U svom programu, koji je temeljni dokument hvarskog i hrvatskog modernog turizma, Higijeničko društvo jasno je zacrtalo viziju suvremenog ugostiteljstva koje se temelji na organiziranoj javnoj brizi i nadzoru. Tako 15. svibnja 1868. predstavlja i začetak organiziranog turizma uopće, jer sličnih udruženja u Europi tada još nije bilo.

Za razliku od drugih zemalja, Hvar je razvijao zdravstveni turizam, te je prvi i najvažniji zadatak Higijeničkog društva od svog utemeljenja bio gradnja suvremenog lječilišnog hotela. Kako je gradnja iziskivala velika sredstva, uprava Društva u listopadu 1868. privremeno je uredila manji hotel u kući Samohod-Duboković na gradskom trgu. U međuvremenu se Higijeničko društvo obratilo bečkom dvoru za novčanu potporu u gradnji novog hotela sa željom da Carica Elizabeta bude pokrovitelj, te da budući hotel nosi njeno ime. Carica je zamolbu Hvarana prihvatila i 1869. donirala prvu novčanu pomoć. Za mjesto izgradnje odabran je prostor bivšeg kneževa dvora. Prvi dio hotela izgrađen je 1898. ali je tek 1903. g. u cijelosti uređen i otvoren. Nosio je naziv Liječilišni hotel Carice Elizabete (Cur-hotel Kaiserin Elisabeth), a raspolagao je sa 26 soba, odnosno 35 ležaja. U početnim godinama rada hotel je djelovao vrlo uspješno pa je Društvo razmišljalo o gradnji novog hotela. Brojni gosti stižu iz Austrije, Njemačke, Češke, Mađarske i hrvatskih zemalja, pa je Hvar postao značajno turističko odredište austrijske rivijere. Tada je nastala i krilatica o Hvaru kao austrijskoj Madeiri. Higijeničko društvo bavilo se i turističkom promidžbom Hvara i lječilišnog hotela. Pored brojnih letaka, godine 1899. je u Trstu na njemačkom jeziku tiskan prvi hvarski vodič, a 1903. g. novi, popraćen fotografijama i s naslovnom stranicom u boji. Ističu se ljekovito hvarsko podneblje i pogodnosti zimskog turizma, a od zabavnih i kulturnih aktivnosti nudi se noćni ribolov, streljana, kuglana, koncerti gradske glazbe, večernja zabava uz glazbu na terasi hotela ili posjet zbirci umjetnina franjevačkog samostana. Godine1914. otvoren je novi hotel Kovačić sa 30 ležaja, vlasništvo obitelji Kovačić-Ragužel, a 1906. mondensko ljetovalište Palmižanski dvorac na Palmižani vlasništvo obitelji Meneghello.

Djelatnost Higijeničkog društva, osim turističke koristi, umnogome je pridonijela općem uljudbenom razvitku Hvara u drugoj polovici 19.st. No unatoč početnom uspjehu, poslovanje hotela je tijekom druge decenije 20. stoljeća zapalo u ozbiljne teškoće, kako zbog rata tako i zbog stalnih dugova, pa je Društvo bilo prisiljeno prodati hotel sa svim stečenim nekretninama i pokretninama. Hotel je tako 1918. g. prodan Milanu Čanku, vlasniku hotela Royal u Zagrebu. Par godina poslije ugasilo se i samo Higijeničko društvo. Raspad Higijeničkog društva označava kraj prvog razdoblja modernog hvarskog turizma.

Drugo razdoblje obuhvaća period između dva svjetska rata, od 1921. do 1941. g. Vrijeme je to ubrzanog turističkog razvitka Hvara. To više nije samo zdravstveni i zimski turizam već ljetni, rekreativni i kupališni. U ovom se razdoblju grade novi hotelski sadržaji i adaptiraju postojeći, ulaže se u proširenje ugostiteljskih usluga i sadržaja (športskih, kulturnih, zabavnih). Uređuje se javna infrastruktura, obale, plaže, parkovi, šetnice, a osobit podvig bila je izgradnja suvremenog kamenog kupališta 1927. g. Turistička ponuda je široka i bogata. Hoteli tog perioda su Palace (nekadašnji Hotel Carice Elizabete), Park, Overland, Slavija, Kovačić, zatim pansioni Palmižanski dvorac i Dorotka, te brojne gostionice, kavane i individualni iznajmljivači soba. Usporedo sa Hvarom, napreduju i druga otočka mjesta poput Jelse, Starog Grada i Vrboske.

Razdoblje nakon 1945. godine najburnije je u turističkoj prošlosti Hvara. To je dugo razdoblje komunističke Jugoslavije ispunjeno brojnim društvenim i gospodarskim mijenama, turizam se mijenja iz korijena. Hoteli prelaze u državno vlasništvo pa se o turizmu brine država koja potiče izrazito neprofitan radničko – sindikalni turizam. Krajem pedesetih godina dolazi međutim do pomaka. Godine 1959. osniva se samostalna tvrtka Hotelsko poduzeće Hvar koja je objedinila sve tadašnje hvarske hotele. Ulaže se i u prometnu povezanost otoka, te u povezanost Hvara s drugim otočkim središtima, kao i u druge vidove infrastrukture. Proširuje se opseg turističke ponude, pa se uz ljetni, kupališni i naturizam, razvija nautički, lovni, sportski i kongresni turizam. Povećava se i opseg usluga privatnog smještaja (pansioni i sobe za iznajmljivanje). Pažnja se posvećuje i obrazovanju mladih turističkih djelatnika. Turizam poprima nove karakteristike, i možemo ga nazvati suvremenim hvarskim turizmom. Njegovo temeljno obilježje je masovnost i sezonalnost – tipično ljetni, te rekreacija – naturizam, odnosno, sunce i more. Masovni turizam krajem sedamdesetih i tijekom prve polovice osamdesetih godina doživljava svoj vrhunac, ali i u svim negativnim pojavama, tako da kraj osamdesetih obilježava stagnacija i pad turističkog gospodarstva i imidža Hvara. Kvaliteta gostiju spala je na srednju i nižu platežnu razinu, pa je dobitak bio u padu, a i turistička ponuda postajala je sve siromašnija i po kvaliteti i po vrsti. Opterećenost kreditima utjecala je na manjak ulaganja u održavanje i poboljšanje kvalitete ponude. Kako bi premostili ovu situaciju, hotelska poduzeća Hvara, Starog Grada i Jelse 1986. g. su se ujedinila u jedno – Sunčani Hvar. No hvarsko ugostiteljstvo je i dalje ostalo nekonkurentno, te se postupno se više udaljavalo od suvremenog europskog tržišta. Najkritičniji period bio je u vrijeme Domovinskog rata kada je zbog rata na području Hrvatske turistički život na Hvaru doslovno zamro. Godine 1993. još jednom se mijenja administrativno ustrojstvo otoka sa samostalnim uredima za promociju turizma – Turističkim zajednicama. Novim gospodarskim reformama promijenila se i struktura vlasništva i upravljanja, pa je 1994. hotelska tvrtka Sunčani Hvar postala dioničko društvo, a od 2005. u većinskom vlasništvu inozemne tvrtke Orco. Suvremeni turistički trenutak Hvara obilježen je velikim ulaganjima na poboljšanju turističkog smještaja, ponude i turističkog imidža Hvara u cjelini.

Nakon događanja ovoga tjedna, Hvar ne prestaje s bogatom ponudom kulturnih i društvenih događanja kroz cijelu godinu, pa će se tako nakon više od desetljeća obnove, otvoriti obnovljena povijesna zgrada Arsenala s najstarijim javnim kazalištem Europe. U planu je otvaranje nekoliko izložbi, među kojima se ističu izložbe o povijesti turizma te o prvom hvarskom meteorologu Grguru Bučiću u organizaciji Muzeja hvarske baštine. Posjetitelje očekuje 22. Prix Marulić, međunarodni festival igrane i dokumentarne radio-drame (19. – 24. svibnja), utrka For Trail (16. svibnja), kao i prigodni program osnovnoškolaca Lipo forsko ric (28. svibnja). U lipnju će se održati Festival mediteranske prehrane i Festival levande, kao i otvaranje izložbe Dagmar Meneghello.

Gradonačelnik Hvara i predsjednik gradske TZ Rikardo Novak ističe da tu obljetnicu žele iskoristiti i za repozicioniranje grada Hvara na turističkoj karti i tržištima, da i dalje, kao i do sada, ostane pomalo glamurozna i destinacija otvorena za sve, ali s većim naglaskom na bogatu kulturno-povijesnu i turističku baštinu. „Nadamo se i činimo puno toga da se pozitivni turistički trendovi nastave, a vjerujemo da će i obljetnica 150 godina hvarskog turizma za mnoge biti dodatni ili i novi motivator dolaska u naš grad i na naš otok. To nije samo naša proslava nego i na nacionalnoj razini, važna za cjelokupni hrvatski turizam“, poručuje Novak.

Nives Matijević