IseljeništvoDereglija kod Hrtkovaca by HF29/05/2018 Preko Save Umorni, za deregliju vežemo čamac, i u vodu skačemo, dok vesla miruju, tu je tako bistro da riba ne će mamac, duboko, do dna, sunčevi zraci caruju. Malo je mostova na ovoj rijeci našoj, zato je dereglija tu kod Gomolave, osim zimi, uvijek je na usluzi vašoj, i za četvrt sata ste već preko Save. Za čeličnu sajlu što ide po dnu rijeke, preko drvenih kolutova ona se drži, sve se njome prevozi do strane prijeke, u proljeće, jesen i ljeti kad sunce prži. Uz nju sam prvi put preplivao Savu, na njoj se sunčao dok god sunca ima, i jedino s nje sam skakao na glavu, često i tu sajlu vukao sa putnicima. Sklepana od greda i debelih dasaka, bez pramca i krme, vesla ili motora, pokreće je samo ta riječna struja jaka, tek lako se sajlu kukama vući mora. I sve je od drveta, baš kao i te kuke, vješto su izrađene, izdjeljane stručno, i oblika su takvog da ne žuljaju ruke, bez njih bi sajlu vući bilo vrlo mučno. Ako teret nije velik, dvadesetak ljudi, samo jedan vozar treba, verujte nama, i sigurno vas ta drvena dereglija čudi, što je goni, kako može da plovi sama. Najteže je na nju natjerati konje plašne, čudljive, još gore ako strepe od vode, pa su se dešavale nekad stvari strašne, da konji i tovar cijeli na dno Save ode. Branimir Miroslav Tomlekin