Zašto Hrvatska nije pristupila UNESCO-voj Konvenciji za tehničko i strukovno obrazovanje iz 1989. godine?
Doktor Vilim Ribić i ostali čelnici školskih sindikata pokrenuli su štrajk protiv vlade Zorana Milanovića pri kraju njenog mandata. Višednevni štrajk je završio krahom i blamažom sindikalnih čelnika te javnom osudom njihova ponašanja, a naročito vječitog čelnika Sindikata visokog školstva i znanosti doktora Vilima Ribića.
Ovim člankom želim upoznati hrvatsku javnost o ponašanju sindikalnih čelnika prema nama gubitnicima radnih mjesta u realnom sektoru. Za vrijeme ministrice prosvjete i športa prof. Ljilje Vokić fond sati za nastavu predmeta tehničke kulture u osnovnim je školama prepolovljen, a u srednjim su školama zbog radnog staža ostvarena izvan odgoja i obrazovanja od rujna 1995. do lipnja 2001. godine nastavnici stručnih predmeta i praktične nastave morali, prema tadašnjem Zakonu o srednjem školstvu, raditi 2, 4 ili 6 sati odnosno 10 do 30 % više u nastavi od profesora koji su sav radni staž od 25, 30 ili 35 godina ostvarili u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima za jednaku plaću. Zbog toga sam 1995. godine istupio iz HDZ-a. Od 1. siječnja 2001., potpisom dr. sc Gorana Granića na Kolektivni ugovor o selektivnom pristupu plaćama u školstvu, do rujna 2005. godine za vrijeme ministara: Vladimira Strugara i Dragana Primorca, prema Kolektivnom ugovoru o selektivnom pristupu plaćama profesora, za radni staž u struci ostvaren izvan odgoja i obrazovanja kažnjavali su nas za 4; 8 ili 10 posto manjom plaćom od ostalih nastavnika, odnosno u iznosu od 0,48; 0,96 ili 1,2 mjesečne plaće na godinu, iako smo imali jednaki ukupni staž u struci od 20 do 29; 30 do 34 odnosno 35 ili više godina kao nastavnici općeobrazovnih predmeta. Zbog takva je stanja strukovno obrazovanje i danas „crna ovca“ hrvatskog zapostavljenog školstva, a „predmet tehnički odgoj u osnovnoj školi često je antipropaganda za tehničko obrazovanje“.
Da se to stanje promijeni, morali smo se boriti sami protiv sindikalnih čelnika i prosvjetnih birokrata. Ovakva zakonska rješenja i kolektivne ugovore kreirali su stručnjaci iz Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa. Napominjem da je bivši ravnatelj Agencije za obrazovanje prof. geografije Vinko Filipović bio čelnik školskog sindikata „ Preporod“, a njegov pomoćnik Željko Stipić, kad se provodila sustavna diskriminacija profesora stručnih predmeta i učitelja praktične nastave. Iz gore navedene problematike može se dovesti u pitanje intelektualne sposobnosti mozgova onih pojedinaca koji su kreirali tako štetne odredbe u Zakonu o srednjem školstvu iz svibnja 1995. godine i Kolektivnog ugovora o selektivnom pristupu plaćama u osnovnom i srednjem školstvu iz prosinca 2001. godine.
Vječiti je sindikalni čelnik, doktor demagogijskih znanosti Vilim Ribić podržavao sustavnu diskriminaciju profesora stručnih predmeta u srednjim strukovnim i tehničkim školama. Organizirao je štrajk u visokoškolskim ustanovama do ispunjenja zahtjeva da se selektivni pristup proširi na profesore, predavače i asistente zaposlene u visokom školstvu. Kakvi bi bili profesori na medicinskom fakultetu bez prakse u zdravstvenim ustanovama?
Prema UNESCO-vim revidiranim preporukama za tehničko i strukovno obrazovanje, nastavnici strukovnih predmeta i nastavnici praktične nastave moraju se jednako tretirati kao nastavnici općeobrazovnih predmeta, a pri određivanju plaće, stimulacija i mirovine mora im se uzeti u obzir i radno iskustvo stečeno izvan obrazovnog sektora. Preporuke se ne moraju primijeniti, ali želili smo znati argumente stručnjaka Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta, doktora Vilima Ribića i ostalih čelnika školskih sindikata koji su ih vodili za donošenje takvih štetnih i diskriminirajućih zakonskih rješenja i odredbi u kolektivnim ugovorima.
Zašto prosvjetni birokrati nisu primjenjivali članak 5. UNESCO-ove konvencije za tehničko i strukovno obrazovanje iz 1989. godine za koju su odgovorni stručnjaci, zaduženi za strukovno školstvo u Ministarstvu obrazovanja, znanosti i športa morali znati? Zašto Hrvatska nije potpisnica te konvencije: gospodo bivši otpušteni ministre znanosti, prosvjete i športa Željko Jovanović i ostali ministri prije njega? U stavku 3. članka 5. spomenute UNESCO-ve konvencije piše da bi se nastavnicima stručnih predmeta i drugom specijaliziranom osoblju morali nuditi jednaki izgledi za zapošljavanje, bez diskriminacije, i da bi njihovi uvjeti zapošljavanja morali biti takvi da ih privuku, angažiraju i zadrže kao stručnjake u školstvu.
Kako se diskriminacijom može zadržati stručnjake u školstvu pitam sve koji se zalažu za kurikulnu reformu? U manjim stručnim školama neki nastavnici predavali su i dalje predaju desetak i više stručnih predmeta, a za velik broj stručnih predmeta nema udžbenika. Kako može biti kvalitetna nastava nastavnika koji predaju toliko stručnih predmeta bez udžbenika i neophodnih nastavnih pomagala? S velikim teškoćama se sreću nastavnici stručnih predmeta nakon prijelaza iz drugih sektora u tehničko i strukovno školstvo. Prema Zakonu o srednjoškolskom obrazovanju uz predavanje velikog broja različitih stručnih predmeta s tjednom normom od 22 sata u nastavi dužni su položiti 4 predmeta pedagoškog i psihološkog obrazovanja i stručni ispit u roku od 2 godine. Sad je vrijeme da kao članica Europske unije uskladimo postojeća rješenja za tehničko i strukovno obrazovanje s Europskom unijom, Konvencijom i preporukama za tehničko i strukovno obrazovanje UNESCO-a. Ako to ne provedemo, doći će u pitanje funkcioniranje tehničkog i strukovnog obrazovanja i ponovna industrijalizacija Lijepe Naše.
Sadašnja Vlada trebala bi posvetiti više pažnje kvaliteti odgoja i obrazovanja, a napose tehničkog i strukovnog obrazovanja. Jesu li nositelji reforme obrazovanja svjesni važnosti tehničkog i strukovnog obrazovanja, a naročito praktične nastave? Dosta je nametanja Jokićeve reforme obrazovanje bez demokratske rasprave i kritičke ocjene predloženih promjene. Dosta je SDP-ovog stvaranja nereda i HNS-ovih uhljeba koji su nam nametnuli ratifikaciju Istanbulske reforme, a sada nam nameću eksperimentalno uvođenje kurikulne reforme! Zašto Republika Hrvatska nije pristupila UNESCO-voj Konvenciji za tehničko i strukovno obrazovanje iz 1989. godine?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više