Ratovi za naftu i protiv čovječnosti u težnji dugoročne prevlasti nad ljudskom rasom i resursima
„Venecija, koja je tada bila grad-država na Jadranskom moru, bila je usko povezana s Orijentom. Budući da je imala i jake trgovačke veze s arapskim trgovcima začinima, Venecija je postala iznimno bogata i moćna. Venecija je postala najmoćnija europska pomorska sila upravo zahvaljujući činjenici da je kontrolirala europski uvoz orijentalnih začina kojima su trgovali Arapi. Kad su Arapi zaprijetili Veneciji da će prekinuti dotok začina, grad-država je pokrenula jednu od najokrutnijih i najvećih pljački u povijesti – vjerski pohod iz 1204. godine, puko imperijalističko osvajanje pod krinkom svetog rata. […] Devedesetih godina 19. stoljeća njemački inženjer Rudolf Diesel promijenio je svjetsku politiku i svjetsku ekonomiju izumivši motor s unutarnjim izgaranjem koji je bio do 500% učinkovitiji od tradicionalnog motora na ugljen kakvim su se koristili ratni brodovi. Za dva desetljeća motori na naftni pogon, koji su pokretali vodeće svjetske mornarice i vojske, pokrenuli su najsnažniju promjenu svjetske moći od izuma pranog stroja dva stoljeća ranije. […]
Kako bi osigurali monopol na svjetske zalihe nafte, a s time i koncentraciju najveće političke moći, mala skupina britanskih i američkih kompanija – koje potajno podupiru njihove vlade – stvorila je jedan od najvećih mitova moderne znanosti. Izmislile su mit o ograničenosti naftnih zaliha, kao i da je riječ o izvoru energije koji se jako brzo troši i koji je nastao od bioloških naslaga prije nekoliko stotina milijuna godina, procesom koji je u zapadnim knjigama o geologiji opisan vrlo nejasno, ako je uopće i opisan. No svejedno se uzima kao nepogrješiva, znanstveno dokazana činjenica. Od početka onoga što se naziva Naftnim dobom, dakle već više od stotinu godina, svijet naveliko vjeruje u taj pažljivo osmišljen mit o ograničenim zalihama nafte, u neznanstvenu tvrdnju da je nafta nastala od fosilnih ostataka dinosaura i biljaka. […] Ta kontrola leži u rukama nekoliko američkih i britanskih naftnih divova koji su se nekoć nazivali 'Sedam sestara', no danas su samo četiri: ExxonMobil, Chevron, BP [British Petroleum] i Shell. […]
Kad je George W. Bush pozvao na 'novi križarski rat' protiv očito islamskog svijeta – naftom bogatog Bliskog istoka i Euroazije – usporedba s križarskim ratovima od prije osamsto godina otkrivala je mnogo više nego što je većina ljudi mogla pojmiti. […] Motivi za pokretanje najvećeg niza destabilizacija režima od pada Berlinskog zida, nakon čega se raspao Sovjetski Savez, nisu imali ništa s istinskom demokracijom – iako je iskorištena ljudska žudnja za njom. […] No ono što je još više zabrinjavajuće za Kinu i brojne druge zemlje, osobito u Zapadnoj Europi, dugoročna je militarizacija cijeloga islamskog svijeta kojom dirigira Washington. […] Kao i kod ratova za začine prije osam stoljeća, i ovdje je najvažnije strateško pitanje tko kontrolira ključni resurs – nafta je najveći ulog u geopolitičkoj igri. […]
Motorizirani prijevoz uvelike je počeo mijenjati prirodu rata, a nafta je bila gorivo koje je dovelo do revolucije u modernom ratovanju. […] Godine 1899. Njemačko Carstvo potpisalo je s Osmanskim Carstvom ugovor koji će promijeniti tijek povijesti i pospješiti britansku reakciju, koja je dovela do početka Velikog rata 1914. godine. Tim je ugovorom, iza kojeg je stajala moćna njemačka Deutsche Bank Georga von Siemensa, Deutsche Banku dodijeljena koncesija za izgradnju željeznice koja će povezivati Berlin s udaljenim krajevima Osmanskog Carstva u Mezopotamiji, odnosno današnjem Iraku. […] Pruga od Njemačke do Bagdada pratila je ta novootkrivena ležišta. […] Dana 28. srpnja 1914. godine dogodila su se dva povijesna događaja. Austrougarskog prijestolonasljednika nadvojvodu Franza Ferdinanda ubio je Gavrilo Princip, član srpskog tajnog društva, koje je navodno bilo povezano s britanskim i francuskim tajnim društvima [masonima], te je na taj način pospješio razvoj događaja koji će dovesti do Velikog rata. Tog je istog dana Velika Britanija potajno osigurala prava na crpljenje nafte na području koje će nakon rata postati britanski mandatni teritorij – Iraku, jednoj od naftom najbogatijih zemalja na svijetu. […] Njemački san o sigurnom dotoku nafte iz Mezopotamije neće se ostvariti. […]
Britansko preuzimanje kontrole nad iračkim naftnim blagom nije teklo nimalo glatko. U određenom trenutku najveća prepreka nisu im bile snažne nacionalističke snage Mustafe Kemala Paše. Prepreka im je bila Francuska, ratni saveznik Velike Britanije. […] (Britanci su ovu regiju zvali Mezopotamijom, a lokalni stanovnici Irak, prema arapskom nazivu al-Iraq koji se upotrebljava od šestog stoljeća prije Krista. Naposljetku su se i Britanci odlučili za taj naziv.) […] Agentica britanskih obavještajnih službi Gertrude Bell poslana je u Mezopotamiju s konvojem punim zlata, kako bi osigurala političku kontrolu Engleske nad Irakom. […] Versajskim ugovorom iz 1919. godine poraženoj Njemačkoj i Deutsche Banku oduzeta su sva prava koja je Njemačka dobila prije rata za izgradnju Bagdadske željeznice, kao i prava na naftu i minerale. […] stvorena je i Liga naroda kojom su dominirali Britanci. London je sada kontrolirao sva obećavajuća svjetska ležišta nafte: u Perziji, uz pomoć Anglo-perzijske naftne kompanije (BP), koja je bila u vlasništvu Vlade Ujedinjenog Kraljevstva; u Kuvajtu; u Iraku; te u zemlji koja će nastojanjima, između ostalog i britanskog tajnog agenta T. E. Lawrencea, slavnog 'Lawrencea od Arabije', postati Saudijska Arabija. […] I Irak i Palestina postali su područja pod britanskom upravom. Spletkarenjima agentice Bell iz britanskog Arapskog ureda, jedan od sinova šerifa od Meke, Faisal, proglašen je iračkim kraljem. […]
U razdoblju nakon I. svjetskog rata ključni strateški igrač na Bliskom istoku bila je kompanija British Petroleum, koja se tada zvala Anglo-perzijska naftna kompanija. Godine 1914. britanska Vlada preuzela je 51 % vlasništva nad kompanijom kako bi osigurala naftu za ratnu mornaricu i vojne snage. Godine 1923. Anglo-perzijska naftna kompanija i britanska Vlada kontrolirale su naftu u Iraku i Perziji, te su imale izvrsne uvjete za kontrolu mogućih otkrića nafte u budućem Kraljevstvu Saudijske Arabije. Veliki rat bio je po mnogočemu prvi rat za kontrolu nad naftom. […] Jedna od najvećih zagonetki njemačkog ratovanja u II. svjetskom ratu bio je propust njemačke vojske da osigura potrebne izvore nafte, te da te iste izvore uskrati neprijateljskim snagama prije pokretanja Operacije Barbarossa protiv Sovjetskog Saveza. […] Do 1940. godine Deutsche Bank i vodstvo Trećeg Reicha razmišljali su o golemim naftnim poljima u Iraku i o tome kako da ponovno vrate stari vlasnički udio Deutsche Banka u Turskoj naftnoj kompaniji u Iraku, koji joj je Engleska oduzela kao ratni plijen 1919. godine. […] No, vlasništvo nafte na papiru bilo je jedno; kako bi ostvario fizičku kontrolu nad iračkom naftom, Hitler će se morati suprotstaviti Mussolinijevim željama i njegovu svojatanju Iraka. […] Glavni britanski izvori nafte bili su Bahrein i Iran, koji su je opskrbljivali sa 16 milijuna tona godišnje preko najveće svjetske naftne rafinerije u Abadanu u Iranu, te preko naftovoda koji je vodio do iračke luke Basre. Kako je jedan viši njemački strateg napisao u povjerljivom dopisu Hitleru, Ribbentropu i Vrhovnom zapovjedništvu, luka Basra i Sueski kanala dvije su strateški najranjivije točke britanske ratne mašinerije. […] Njemačka je 1945. godine pala na koljena zbog ponavljanog i ciljanog bombardiranja njemačke industrije za proizvodnju sintetičke nafte, kao i zbog uništenja naftnih postrojenja u Rumunjskoj i Mađarskoj. […]
Poučeni iskustvom iz II. svjetskog rata, Washington i moćni privatni, naftnointeresni krugovi okupljeni oko obitelji Rockefeller izvukli su ključnu pouku. Motor u modernom ratovanju pokreće nafta, tako da kontrola nafte određuje tko će pobijediti ili izgubiti rat te, sukladno tome, tko će vladati svijetom. […] Vodećim američkim krugovima postalo je jasno da su u oba svjetska rata pobijedili zbog sposobnosti da kontroliraju naftu. […] Od tog trenutka američka, ili da budemo precizniji, Rockefellerova kontrola svjetske nafte postaje integralan dio poslijeratne američke moći. Kako je belgijski povjesničar Michael Collon rekao: 'Ako želite vladati svijetom, morate kontrolirati naftu. Svu naftu. Posvuda.' […] A kralj svih kraljeva svjetske nafte 1945. godine bila je Rockefellerova američka grupacija kompanija: Standard Oil Company of New York (Socony Mobil), Standard Oil Company of New Jersey (kasnije Esso, a zatim Exxon), Standard Oil Company of California (Chevron), Standard Oil Company of Indiana (Amoco), te mnoge podružnice Rockefellerova Standard Oil Trusta. […] Do 1950. godine Rockefellerove naftne kompanije u Sjevernoj Americi i Venezueli – koja je tada de facto bila kolonija Standard Oila – proizvodile su 70 % svjetske nafte.
(T. E. Lawrence, Seven Pillars of Wisdom, A Triumph, Anchor Books /Random House/, New York, 1991, str. 3., 17., 23.-26., 29., 31., 33., 36.-37., 39., 55., 89., 99., 101., 172., 270., 329., 333.-336., 661.).
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više