U SDP-u su lukaviji u obračunu s nezadovoljnicima
• Visoki časni sud HDZ-a 3. rujna 2018. jednoglasno je izbacio Darka Milinovića, osnivača stranke iz stranke. Da, neki su novi ljudi izbacili osnivača HDZ-a. A koji su to časni ljudi? To su: Davor Miličević (Slavonski Brod, 18. X. 1966.), Tomislav Vrdoljak (Srđevići kod Livna, 25. IX. 1973.), Blaženko Boban (Split, 27. VIII. 1960.), Marija Vučković (Ploče, 3. VII. 1974.), Ile Baković (Mokronoge kod Tomislavgrada, 27. VII. 1954.), Robert Špiljak (predsjednik NO-a Liburnije Riviera Hotela u Opatiji)i Zoran Čogelja (Šibenik, 24. VII. 1967.). Nakon izbacivanja predsjednik Časnog suda Miličević je rekao: »Časni sud doneo je jednoglasnu odluku…«. "Doneo" je…, što znači da su neki nečasni ljudi, zaštićivanjem samih sebe i svojih povlastica, izbacili časnog kolegu – osnivača HDZ-a – iz njegove stranke! Time su se dodvorili nametnutom nam predsjedniku HDZ-a i ovim nedemokratskim činom nanijeli neprocjenjivu štetu i HDZ-u i hrvatskoj demokraciji. Isti nedemokratski čin počinili su i članovi Predsjedništva stranke, koji su još "demokratičnije", putem brzoglasa, glasovali za izbacivanje ličko-senjskog župana iz njegove stranke. Od 29 članova Predsjedništva HDZ-a, 27 članova je podržalo "demokratski centralizam" u stranci, tj. glasovali za izbacivanje, jedan je bio protiv, a jedan suzdržan. Protiv je bio sâm Milinović, suzdržan Zlatko Ževrnja, dok glasovanju nisu nazočili Domagoj Ivan Milošević i Ivica Kostović. A od članova Časnog suda neki su već nagrađeni, prije svih Tomislav Vrdoljak, bivši šibensko-kninski dožupan i kninski dogradonačelnik; odlazi u Livno na čelo novootvorenog hrvatskog konzulata. A uskoro će i druga šestorica članova zasigurno napredovati.
• Autokratsko rušenje Darka Milinovića nova je potvrda da je Andrej Plenković bešćutni ideološki diktator. Gledao sam ga ispred kamera za sastanka čelnika-uhljebitelja moga HDZ-a i izgledao je jako, jako nervozno. Trebalo mu je nekoliko minuta da se sredi i izrekne nekoliko uobičajenih fraza u svoju obranu. Uz frazu koju kod nas koriste svi političari kada su u problemima – a čelnik HDZ-a i Vlade to zasigurno jest – »Za razliku od ostalih, mi smo ozbiljna stranka koja rješava ključne probleme hrvatskog društva«, morao se dotaći problema preživljavanja na vlasti i tada neuvjerljivo rekao: »Ne ćemo pasti, mi smo vladajuća većina. Nebitno mi je je li jedan zastupnik više ili manje. Bitno je da smjer stranke bude kakav želim, da imidž bude kakav želim, da smjer Vlade i države bude kakav želim. I to nema cijenu«, čime je najavio ulazak u vlast otpadnika od liberalnoga HNS-a, preostalih zastupnika tzv. GLAS-a, kao i drugih lijevih saborskih zastupnika. Sve za vlast!
• U SDP-u su bili, netko će reći lukaviji, u obračunu s nezadovoljnicima. Dok sin Marija Plenkovića svakoga tko se pobuni na komesarski način skrati za glavu, njegov ideološki brat iz Partije to radi polaganije. Nezadovoljnicima Peđi Grbinu, Siniši Hajdašu Dončiću, Mihaelu Zmajloviću i Vedranu Babiću dao je 'rok kušnje' od dvije godine dana. Druga razlika između Andreja Plenkovića i Davora Bernardića je i kod tzv. suda časti. Od sedam članova HDZ-ova tzv. Suda časti nitko se nije javno pobunio protiv nedemokratskoga ponašanja i smjenjivanja Darka Milinovića, dok je u SDP-u očito više i demokracije i časti, jer je Hrvoje Nekić, član Statutarne komisije Partije, podnio neopozivu ostavku na dužnost dan uoči sjednice na kojoj su se trebali razmatrati žalbe četvorice suspendiranih članova stranačkog Predsjedništva. Time nije sasvim točna tvrdnja Zorana Milanovića da bi Plenković po svome ideološkom backgroundu više odgovarao za predsjednika SDP-a nego HDZ-a.
• Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u nedjeljnoj propovijedi pod nazivom Vjersko licemjerje i njegova osuda 2. rujna 2018. progovorio je o pedofiliji i Katoličkoj Crkvi. Najprije je podržao papu Franju i onda udario po Crkvi kojoj, valjda, pripada: »…želio bih samo reći da je upravo licemjerje ono što nas je spriječilo u odlučnom suočavanju s ovim problemom u Katoličkoj crkvi i što nas sprječava u konačnom razračunavanju s njim«. Ne samo da je biskup Uzinić podržao papu Franju, nego je bez ograde priznao medijske i druge laži protiv tobožnjih pedofila u Crkvi. »Najčešće različite medije zbog toga prokazujemo kao one koji nas ne vole. Možda je to i istina. No ja bih u ovoj stvari, koliko god da se ponekad imao drukčiji dojam, a imao se ne zbog njihovih izvještaja nego zbog našeg licemjerja, želio istaknuti njihovu pozitivnu ulogu. Otkrivajući slučajeve i senzibilizirajući javnost za tu temu u Katoličkoj crkvi, oni su nam pomogli istini, koje ni mnogi od nas nisu bili dovoljno svjesni, konačno pogledati u oči«, hvali Mate medije koji ga nevinim proglašavaju pedofilom i cijelu katoličku Crkvu također. Nu, to mu nije dovoljno. To razgolićivanje, priznaje krivnje bez krivnje, nije mu dovoljno pa ide dalje i traži od same Crkve »izbacivanje iz Katoličke crkve bilo kakvog oblika licemjerja«. I tu se biskup Uzinić poziva na potrebu »ispravnoga življenja«, koje je samo »ispravno« ako je »tumačeno u duhu evanđeoske slobode, a ne u duhu licemjerja«, što je preširok pojam i gdje nema mogućnosti obrane ako te netko lažno optuži gotovo stotinu godina kasnije za neke tobožnje počinjene seksualne perverzije od strane crkvenih službenika.
• Je li Dubrovnik oličenje hrvatske duše? Teško odgovoriti. Ima tu različitih i čudnovatih ljudi. Istina je da čak i najopakija mašta teško može izmisliti likove poput Dubravke Šuice i Andre Vlahušića. Poseban lik je i trgovački sin Pero Vićan. Osim toga u Dubrovniku puno toga vonja na masoneriju i demonizam. Iz Dubrovnika je, može se reći, i Goran Milić, kojega možemo svrstati među "poštene Jugoslavene", liberalce, hedoniste, jednostavno umjerenjake, što se treba i očekivati od sina oca diplomate. Svi su oni svoji. Jaki su na svoj način i Obuljeni. Uvijek uz – vlast! Vido Bogdanović iz HSS-a je britanski služnik. I gdje je tu Andrej Plenković? Kao dubrovački zet okružen je s gosparima s pedigreom starim podosta stoljeća. Uzeti 25-godišnjeg Goranova sina za glasnogovornika višestruka je poruka. Da je okružen s ljudima kojima sve manje vjeruje i da je sve bahatiji, kada otvoreno protežira i okružuje se samo s ljudima iz Dubrovnika i okolice. I privatno i poslovno. A da se ne zaboravi, Dubrovnik je bio i ostao – trgovački grad!
• Predsjednik Živog zida Ivan Sinčić tvrdi je da je predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković 'organizirao, predsjedao i davao upute' skupini Borg na barem sedam od osam sastanaka u Vladi, i zato Živi zid još od svibnja traži na uvid knjigu ulazaka i izlazaka u Banske dvore. Mislim da Plenković nije samo organizirao i planirao rad skupine Borg, nego da je ta skupina njegovo čedo!
• Gordan Maras ne zna gubiti. Predsjednik zagrebačkog SDP-a voli vrijeđati, ali ne voli gubiti. Posebno je ljut zbog prelaska donedavne svoje zamjenice Tamare Čubretović, potpredsjednice zagrebačkog SDP-a, u stranku Milana Bandića. Odlazak članice SDP-a kod Bandića je dokaz lošega stanja, a ne ono što Maras govori. Posebno se Maras pokazao tašt kada je od Čubretović zatražio "vraćanje mandata", premda to u hrvatskoj politici nitko ne radi.
• U Petrinji je bilo planirano da se 25. kolovoza 2018. u središtu grada otkrije spomen-ploča za sjećanje na dolazak prvoga predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana istoga nadnevka 1991. godine. To je zasmetalo Miloradu Pupovcu, glavnom koalicijskom partneru Andreja Plenkovića, pa je najvjerojatnije organizirao i isplanirao istoga dana ojkanje u tom gradu na Banovini. "Obilježavajući prijepodne taj svijetli dan iz povijesti Petrinje, ne dozvoljavamo istu večer nastavak velikosrpske pobune i veličanje tzv. srpske krajine, od koje oni nisu nikako odustali", tom prilikom rekao je Damir Božićević, dopredsjednik Udruge ratnih veterana – veterana Domovinskog rata Grada Petrinje. Na tom skupu Ivo Vranić je prozvao "domaće izdajnike" i zatražio "zabranu četnikovanja", a Vladi i Pupovcu poručio da je "dosta toga jer ojkaju oni koji su pucali po njima". Da su petrinjski branitelji u pravu potvrđuje Đurđa Bobinac, predsjednica Udruge udovica hrvatskih branitelja, koja je rekla kako Petrinja nije mjesto ojkanja, prije svega zato što su oni koji su "ojkali" odgovorni za stradale Petrinjce u Domovinskom ratu. Od agresora Srba Petrinja je imala "ukupno 598 žrtava, među kojima 291 branitelj (iz grada 154, a 137 iz drugih dijelova RH), 292 civilne žrtve i dva strana državljanina. Još uvijek nije pronađeno 89 nestalih osoba (12 branitelja – od kojih 12 Petrinjaca i osam izvan grada) te 77 civila", podsjetila je Bobinac.
• Brazilski sud u četvrtak 31. kolovoza 2018. zabranio je bivšem predsjedniku Luizu Inaciju Luli da Silvi da se natječe na ovogodišnjim predsjedničkim izborima na kojima je veliki favorit. Razlog je – presuda za korupciju. U Hrvatskoj HDZ-ov sud najavio da će zabraniti Darku Milinoviću da se natječe za novi mandat predsjednika HDZ-a Ličko-senjske županije. HDZ-a kojega je Milinović stvarao dok je Andrej Plenković bio član 'malih pionira' u tatinom SKH.
• »U bihaćkim trgovinama je nestašica mačeta, lovačkih, kuhinjskih noževa…, čak su i skalpele, one za rezanje tapeta pokupovali, zabrinuto nam priča jedan od gostiju za susjednim stolom«, javlja novinar Robert Valdec iz Bihaća (https://www.dnevno.hr/vijesti/regija/eksluzivno-valdec-iz-bihaca-migranti-su-pokupovali-sve-macete-i-nozeve-1217026/) i dodaje: »U bihaćkom je zatvoru trenutno šestero njih – jedan zbog ubojstva, jedan zbog silovanja i dvojica zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda. Vlasti ne znaju ni koje su nacionalnosti, iz kojih država dolaze, tko su, što su do sada radili… U središtu Velike Kladuše vidimo druge migrante. Po izgledu i govoru riječ je o Arapima. Potvrđuje nam to i policajac s kojim smo zapodjenuli razgovor. "Alžir, Maroko, Tunis, uglavnom. Oni spavaju u privatnom smještaju, a očito imaju dovoljno novca – i po tome kako su odjeveni, po mobitelima te po redovima ispred bankomata i pred Western Unionom", objašnjava. Za bankomate nam je jasno, UNHCR-ove MasterCard kartice "nepoznat netko" izgleda redovito puni, no kako podižu novac preko Western Uniona, ako nemaju nikakve isprave. "Za njih podižu domaći kod kojih stanuju", dobivamo odgovor«. I vrijeme teče.
• Puljski Glas Istre neslužbeni je bilten IDS-a. Za Glas Istre piše izvjesni Milan Pavlović. U obrani Uljanika Pavlović pokušava uvjeriti Istrane da je hrvatska država dužna i dalje pomagati ovo privatno brodogradilište. »SVA HRVATSKA BRODOGRADILIŠTA NE MOGU POD ISTU KAPU: Od 1992. do danas Uljanik je dobio daleko najmanje pomoći države. Prema službenim podacima Uljanik je od 1992. godine do danas primio 3,7 milijardi kuna potpora i subvencija. U istom razdoblju, kroz sanaciju brodograđevnih društava, Brodotrogiru je isplaćeno 4,2 milijarde kuna, u riječki 3. maj otišlo je 8,7 milijardi, a u splitski Brodosplit 11,5 milijardi kuna«. (/https://www.glasistre.hr/pula/-sva-hrvatska-brodogradilista-ne-mogu-pod-istu-kapu-od-1992-do-danas-uljanik-je-dobio-daleko-najamanje-pomoci-drzave-568980, 30. VIII. 2018.). Nije Pavlović napisao da iako je Uljanik u minusu dvije milijarde kuna u njemu i dalje dijele nagrade šefovima po 24.000 kuna.
• Činjenica je da se hrvatsko vodstvo u Bosni i Hercegovini ratne 1993. godine odlučilo na uspostavu Herceg Bosne kako bi provelo u djelo Owen-Stoltenbergov mirovni plan o uređenju BiH kao unije triju republika. To danas potvrđuje Vlado Šoljić, ratni ministar u vladi Herceg Bosne: "Hrvati su prihvatili Owen-Stoltenbergov mirovni plan o uređenju BiH kao unije triju republika i počeli provoditi. Zato su teorije da su Hrvati smislili Hrvatsku Republiku kako bi srušili BiH i pripojili je Hrvatskoj neutemeljene i lažne".
• U knjizi Dušana Glišovića Ivo Andrić. Istorija i politika (Službeni glasnik, Beograd, 2017.) nalazi se i izjava masona Ive Andrića iz Politike 1952. godine, u vrijeme kada je nadbiskup Alojzije Stepinac imenovan od strane Svete Stolice za kardinala, u kojoj jugoslavenski diplomat kaže: »I ranije, a naročito u teškom vremenu između 1941. i 1945. godine, činjeni su u našoj zemlji u ime vere i pod plaštom vere, a u interesu tuđina zavojevača, bratoubilački zločini. Ta je činjenica isuviše dobro poznata i u našoj zemlji i izvan nje. Tim zločinima viša katolička hijerarhija ne samo da se nije oduprla, nego ih je dobrim delom ili pomagala. I nema tih sofizama ni takvih zvučnih titula kojima bi se ti zločini mogli sakriti ili zataškati« (https://www.blic.rs/kultura/vesti/kako-je-ivo-andric-govorio-o-stepincu-nema-zvucnih-titula-kojima-bi-se-ti-zlocini/jfjsxh2). Ako je vjerovati Glišiću, tako je zborio rođeni Hrvat i kršteni katolik 9. X. 1892. u Travniku u crkvi sv. Ivana Krstitelja.
• Godine 1983. Srbi su snimili film o Jugoslaviji (https://www.blic.rs/riznica/ovo-je-davno-zaboravljen-snimak-o-jugoslaviji-pogledajte-ga-i-procenite-kako-smo/zm4x3gf) u kojem su nabrajali republike, pokrajine i narode u njoj. Za BiH su rekli da tu žive "Srbi, Hrvati i muslimani", a u Vojvodini od 9. minute i 45. sekunde do 10:02 govore da u Vojvodini žive "najbrojniji Srbi, Mađari, Slovaci, Rumunji, Rusini…", ali ne spominju Hrvate, koji su tada bili treći narod iza Srba i Mađara. Sve je isto kao i danas kod Aleksandra Vučića i nekih Bunjevaca. Nema Hrvata!
• Ovih dana u žarište javnosti stigla je vijest iz Slovenije o Andreju Šišku (Kopar, 24. IV. 1969.) i postrojavanju njegove (štajerske) vojske. Šiško ne bi smio biti nepoznat hrvatskoj javnosti, jer o njemu sam pisao u svojoj knjizi Stoljeće slovenskih teritorijalnih posezanja (Tkanica, Zagreb, 2018., str. 178.-179.) i tomu da je on velikoslovenski projekt negiranja postojanja Hrvata. Naime, Šiško već godinama djeluje u slovenskom nacionalističkom udruženju Hervadi (www.hervadi.com), koje je ustrojeno u tri društva (Ljubljana, Maribor, Šentilj) i povezano u krovnu organizaciju Saveza domoljubnih društava Hervadi (slov. Zveza Domoljubnih društev Hervadi). Idejna protagonistica ovoga društva je poznata slovenska povjesničarka Darja Mihelič (Ljubljana, 3. III. 1950.), kći još poznatijega slovenskog povjesničara Boge Grafenauera (Ljubljana, 16. III. 1916. – Ljubljana, 12. V. 1995.), koja u svojim djelima promiče tezu da su Hrvati ustvari asimilirani Slovenci, da je današnja Hrvatska ustvari bivša Slovenija, a da sam naziv hrvatske pokrajine Slavonije ustvari znači Slovenija, »Slovenijah«! Šiško je inače zbog pokušaja ubojstva osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu.
