Izložbu čini privatna kolekcija Biblijâ književnika Siniše Vukovića i na njoj je predstavljeno 200-injak Biblija na različitim jezicima i pismima: od hebrejske i septuaginte do vulgate, arapske i sirijske; od kineske, japanske, korejske, tajlandske, do jezika tagalog (Filipini), hindi, tamilski, telugu i bengalski (Indija), urdu (Perzija), yoruba, efik i igbo (Nigerija). Na izložbi se mogu vidjeti i Biblije od ćiriličnih na crkvenoslavenskom, ruskom, ukrajinskom, bjeloruskom, srpskom, makedonskom, bugarskom, azerbajdžanskom i armenskom, preko sviju europskih jezika do Poslanice Timoteju na Brailleovom pismu i svih izdanja na hrvatskom jeziku. Među najstarijom Biblijom u kolekciji je ona tiskana na njemačkomu jeziku iz 1813. godine, te Biblija na francuskomu iz godine 1820.
Siniša Vuković
Kolekcionar Siniša Vuković je istaknuo da je Biblije počeo sakupljati slučajno, a sve je počelo s Biblijom na hebrejskom jeziku koju je kupio na hodočašću u Rimu. Druga Biblija u njegovoj kolekciji bila je dar hodočasnika iz Španjolske i tako je sve počelo. Njegovi gosti u Selcima na Braču rado su mu poklanjali Biblije na svom materinjem jeziku. Kolekcija se s godinama povećavala, a danas ima više od 200 primjeraka.
Na otvorenju izložbe predstavljeno je i dvoknjižje Siniše Vukovića 'Čakavski pištular I. – II.', s čakavskim prijevodima poslanicâ Novoga zavjeta, koje je ilustrirano faksimilima i naslovnicama iz kolekcije Biblijâ. Odrastavši u kršćanskom duhu i odgoju prema Bibliji Vuković je oduvijek imao poseban odnos, tako da je neke dijelove čak preveo i na svoju selačku čakavštinu (bračku). U hrvatskom jeziku ime Biblija jest jednina, ali na grčkom to je množina i znači 'knjige' (jedn. biblos), pa je po toj analogiji i iskovano ime same izložbe: kao što se u samoj Bibliji nalazi nekoliko Knjigâ, ovdje nekoliko desetaka jezika urasta u jedno, u istu ideju i ljubav, tvoreći jedinstveno tijelo – Bibliju.
„Čakavski pištular Siniše Vukovića je napor da se na materinjskom jeziku izraze biblijski tekstovi, što je naravno dokaz da je njegov selaški, odnosno ta naša čakavština jezik u punini svojih izražajnih mogućnosti. Izraziti biblijske tekstove na domaći način znači biti univerzalan, a opet s težinom supstrata svojega, to je selaški ali ga mi ipak razumijemo i na neki način tu uživamo u jednoj prisnosti, jednoj neposrednosti koja nam je bliža čak od standarda“, naglasio je u svom kritičkom osvrtu akademik Tonko Maroević.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više